Oznaka:

Mantija

Herojska pripovijest. Preveo sa švedskog Ivan Slamnig.

Putovanje u Jaroslaw

159 cm i 45,5 kg mladenačkog prkosa, divljih promjena raspoloženja i autentične inteligencije. Brigitte Marczinowski – za prijatelje Gittie. Junakinja ispovjedne proze Rolfa Schneidera Putovanje u Jaroslaw (Die Reise nach Jaroslaw, 1975) koja svoje adolescentske (ne)zgode čitatelju izlaže metodom toka svijesti u žargonu 70-ih godina, istočna je Berlinčanka s Prenzlauer Berga, cura iz familije koja bi se danas klasificirala kao viša srednja klasa. Gittieni starci, ambiciozna inženjerka i bojažljivi konformist, tek statiraju u životu svoje buntovne kćeri pa je za njeno funkcionalno odrastanje zaslužna isključivo baka Hela. A ta je baka u Gittienoj urbanoj egzistenciji bila posve unikatna pojava: jezivo je pjevala crkvene pjesme, a kuhinjske miševe lovila rukama i potom ih jednako strastveno puštala na slobodu. Muzikalni govor Poljakinje iz Jaroslawa, gradića u istočnoj Galiciji, njenoj je unuci usporediv bio samo s Hendrixovim svirkama. Usto, kronično je boležljivu unučicu Hela trajno izliječila bigosom, poljskim narodnim jelom, a onda ju je, kako to s bakama već ide, zauvijek napustila. – Vanja Kulaš, Magazin Gradske knjižnice Rijeka

Satiranja (pripovijetke)

SATIRANJA su zbirka mahom satiričkih i filozofskih priča podijeljenih u tri poglavlja: OPSTRUKCIJE je prozni konglomerat izrazito satiričkog karaktera s likovima iz političkog, kulturnog i privrednog života, uglavnom s tzv. ključem koji potencijalno otvara vrata u biografije poznatih ili manje poznatih karijera s lokalne ili nacionalne razine. “Magnatova mušica” npr. namjerno upućuje na životopis bivšeg vlasnika Agrokora, a budući da je pisana prije njegova strmoglavog pada, pretskazuje njegovu „tragičnu“ sudbinu. REVERZIJE su dva mini romana o reverzibilnom djelovanju suprotstavljenih kulturnih silnica: “Vodič za Indiju” je putopisna storija o grupi hrvatskih newagera koji u Indiji traže duhovnost a pronalaze samo prijetvornost koji su sa sobom ponijeli, dok je “Moguća ugroza” mračna krimi priča o tajanstvenom ubojstvu umirovljenika sirijskog porijekla u nekoj hrvatskoj zabiti. PATAFIZIKE su kraće filozofske satire, skice utopijskih i distopijskih društava i njihovih tragikomičnih raspada pa čudnovatih superiornih bića čiju mudrost nijećemo, čije ljepote se užasavamo. A iznad svih – klošar Štuc koji je spoznao brata boga. Autor različite marginalije bilježi višestruko složenim, čitkim i dinamički razigranim rečenicama iz fragmenta u fragment koji funkcioniraju kao sličice na filmskoj vrpci kojoj gornja i donja perforacija omogućava odmatanje prema istini, satiri ili destrukciji.

Žalosni Bog

U romanu Žalosni Bog Kratochvil izvodi stari, no nimalo lagan trik: čitatelja hvata na ješku romana potrage, drži ga na niti neizvjesnosti, ali samo da bi ga odvukao (ne na obalu, naprotiv!) u svoje, kudikamo opasnije vode. Jer, u ovoj prozi koja je i duhovita i ozbiljna, u svijetu koji priziva i Kunderu i Kafku (Kubricka i Polanskog), sva su čitanja moguća, baš kao i sva pitanja. Je li Žalosni Bog priča o jednoj (sve)moćnoj obitelji ili o svakoj ljudskoj zajednici? O jednoj ljubavi protiv struje ili o svakoj koju živimo? Govori li o maloj ili o velikoj povijesti, o jednom vremenu (Češka nakon pada komunizma) ili o Vremenu ljudskom i božanskom? Je li, napokon, glavni junak Kratochvilova roman; sredovječni knjižničar Ates Jordan, koji je u djetinjstvu nazočio umorstvu i pokušava ga riješiti ili je to Priča, i Bog koji na nekom proplanku baca češere u maglu?

Dnevnik nepušača

Svaki pušač koji je pokušao prestati pušiti zna kako vrijeme odjednom postaje jako mjerljivo. Pušač koji se odriče cigareta u svakom momentu točno zna koliko dugo nije zapalio i uvijek će o tome imati spreman odgovor: četrdeset šest sati i petnaest minuta, ili dvije godine, trideset šest dana i trinaest minuta. U svom Dnevniku nepušača Mladen Blažević priču raspoređuje prema tom vremenskom zakonu, po kojem unutrašnji sat broji odricanje – ali u njegovom slučaju to nije samo odricanje od pušenja, nego i od životnih okolnosti koje mu već dulje vrijeme izazivaju nezadovoljstvo. Ne sviđa mu se više biti zastupnik za prodaju osiguranja u osiguravajućoj kući, novinar kojeg šalju na teren da piše o ‘senzacijama’ kojih nema; ne sviđa mu se sudjelovati u svijetu bez milosti u kojem si plaćen po učinku za stvari koje ne voliš raditi. Odluka o nepušenju izaziva lančanu reakciju drugih odluka koje će impulzivno donijeti kako bi ‘resetirao’ svoj život pa će se, umjesto do sljedećeg osiguranika ili do sljedećeg novinarskog zadatka, uputiti na zapuštenu djedovinu na Kordun saditi šljive. U svom novom životu koji put će morati resetirati i evidenciju vremena nepušenja, jer kad bi prestati pušiti bilo jednostavno, onda Dnevnik nepušača – sjajna proza o čovjeku koji pokušava pobjeći od svega osim od pripovijedanja – ne bi ni morao biti napisan. – Marina Vujčić

Zmija u raju

Bezbrižni dani djetinjstva te početak ratnoga kaosa 1941. okviri su autobiografske proze Mirjane Buljan (Niš, 1931), hrvatske pjesnikinje, dramatičarke, prozaistkinje, prevoditeljice, urednice i novinarke. Mirnom i liričnom rečenicom Mirjana Buljan opisuje rubove vlastita djetinjstva svježim i maštovitim pogledima jednoga djeteta. Duboko uronjena u dječji svijet i njihovu psihologiju, autorica ispisuje osebujne i dojmljive stranice suvremene hrvatske književnosti. Njezina je sklonost dječjoj vizuri stvarnosti prepoznata i potvrđena brojnim nagradama za njezinu književnost posvećenu djeci, a nisu izostale niti nagrade za njezina dramska ostvarenja.

Stariji Feršo, Marija iz Luke

Georges Simenon (Liege, 13. veljače 1903. – Lausanne, 4. rujna 1989.), belgijski književnik. Neki književni kritičari stvaralaštvo ovog francusko-belgijskog pisca detektivskih romana smatraju pučkom, marginalnom književnošću, dok ga drugi uzdižu među najznačajnije francuske pripovjedače. Svjetsku slavu stekao je detektivskim romanima u kojima umjesto akcije dominira dočaravanje atmosfere i psihološka analiza likova. Glavno pitanje koje zaokuplja njegovog detektiva Maigreta nije tko je ubio, već zašto je ubio. Simenon u svojim romanima oslikava najrazličitije sredine, od pariških pločnika do arizonske pustinje, a u tim ambijentima kreću se zanimljivi likovi od kojih svaki nosi pečat svoje društvene pripadnosti. Simenon je ostavio iza sebe preko 450 romana. Bio je pisac neiscrpne radoznalosti koju su jednako privlačili svi aspekti života, a posebice pronicljivo razotkrivanje društvenih i moralnih poroka u građanskom društvu: alkoholizma, zločina, seksualnosti, kao i pojava društvene otuđenosti i osjećaj samoće. Znao je napisati i do 80 stranica teksta dnevno. Umro je u 86. godini od tumora na mozgu. Preuzeto s Wikipedije.