Koliko slova ima latinska abeceda? Začuo se glas moga oca. Napregnuo sam se da bolje vidim i ugledao ga u polutami. Stajao je u dnu sobe, naslonjen na komodu i podrugljivo me promatrao. Bio je odjeven u mornarsku odjeću, mogao je imati dvadesetak godina, ali bio je to moj otac, nije moglo biti nikakve sumnje. Oče, upitao sam ga, što radiš ovdje, u pansionu Isadora, odjeven poput mornara? Sto ti radiš ovdje, odgovorio je, godina je tisuću devetsto trideset i druga i ja služim vojni rok, moj brod, fregata po imenu Filiberto, danas je uplovio u Lisabon…. Antonio Tabucchi suvremeni je talijanski pisac, dobitnik mnogih književnih nagrada u Italiji i u inozemstvu i vrstan stručnjak za portugalsku književnost. Rekvijem, napisan izravno na portugalskom, Tabucchijev je hommage zemlji u kojoj je proveo dvadeset godina života. To je priča o putovanju, osobnom hodočašću u prostoru u kojem se fantastično isprepliće sa stvarnim. Prema Rekvijemu je snimljen i istoimeni film Alaina Tannera (1998). U Posljednja tri dana u životu Fernanda Pessoe Tabucchi opisuje smrt jednog od najvećih pjesnika dvadesetog stoljeća, posljednja tri dana agonije u kojima portugalski pjesnik razgovara sa svojim heteronimima, duhovima koji su ga pratili čitavog života.
„Veliko i uzvišeno. Veličanstvena knjiga.“ – Peter Handke „Smrt jednog srednjoevropskog pisca u egzilu izazvaće pažnju čitalaca u ovom izuzetnom Velikićevom delu koje karakteriše harmonija fragmenata. Moćna, izuzetno bogata i delikatna narativna inteligencija svrstava Danteov trg uz dela Roberta Muzila, Itala Zveva ili Danila Kiša.“ – El Pais „Kao i u prethodnim Velikićevim romanima, junaci tkaju analogne i često ukrštene sudbine osujećenih srednjoevropskih građana i intelektualaca; topografija je veoma raznolika, ali i prepoznatljiva (Pula, Trst, Beograd, Nemačka, Austrija, Amerika…); vremenske koordinate radnje se stalno smenjuju, a najuzbudljivije stranice ove razuđene priče o migraciji i emigraciji su stranice na kojima se čitalac prepušta čarima oslobođenog jezika.“ – Tihomir Brajović „Priča o svojevoljnoj izolaciji okvir je za Velikićeve melanholične ali i strasne meditacije o „poslanstvu“ literature, o velikim piscima poput Nabokova, Kanetija, Džojsa…“ – Aleš Debeljak „Konačno jedna knjiga koja ne nameće dosadnu zabavu, nego pruža dubinski osećaj svih ograničenih, manjih i većih životnih staza, knjiga, koja i pored tragičnih i ponekad sopstvenom krivicom izazvanih poraza, prikazuje život kao nešto veliko i veličanstveno. Knjiga, koja taj osećaj projektuje u budućnost.“ – Peter Handke
Najveći kvalitet ovog romana jeste činjenica da je napisan tako da se u njemu sve moralo odigrati samo tim redom i samo tim intenzitetom kako je napisano i nikako drugačije. Nema čitaoca koji neće utkati sebe u ovaj roman. Jer, Islednik hrabro govori o onome o čemu bismo radije ćutali. Srđan Tešin
Ovaj rijetko viđeni roman govori o djetinjstvu i mladosti, zapravo o zbiljskom putu čovjeka u igri života: dobro i zlo u opširnoj i uvjerljivoj storiji dati su da bi se humano kroz jednu ideju pokazao fatum i podnošenje istine u trpnji i vremenu.
Čemu kritika, čemu književni um. Antonin Artaud, Bertolt Brecht, Ezra Pound, jacques Derrida, Nietzsche i Derrida, Metafizika u pojmu tradicije, De Saussureova filozofija jezika …
Beogradski roman Novi roman dvostrukog dobitnika Ninove nagrade Na srednjoevropskoj mapi Velikićeve književne geografije Beograd se često pojavljivao, ali je u romanu Adresa prestonica Srbije glavni tragičar ove savremene povesti. U svesti glavnog junaka Vladana Todorovića, dokumentariste u Muzeju pošte, javljaju se slike grada koji je prolazio kroz raznolike faze razaranja, od turskih vremena do danas. Šetajući ulicama i parkovima on sastavlja svoj zapis teskobe, svojevrstan dosije grada i sebe u njemu, nastojeći da prizove slike prošlosti i u njima pronađe smisao današnjeg stanja duha i opšteg propadanja. Otvoreno angažovan, kroz upečatljiv lik Vladana Todorovića, zgađenog usudom nakaradne vlasti i ropskog mentaliteta, sopstvenom zemljom koja se našla na evropskoj deponiji, Velikić u svom novom romanu, ipak, ovom glasnom razmišljanju o sudbini nacije ne dopušta da prevlada nad prepoznatljivom magijom pripovedanja, već uspeva da uhvati najtananije prelive osećanja, da ocrta karaktere u nekoliko poteza i istovremeno pruži izuzetan čitalački užitak.
Lutrija imperatora Augustusa, Bajka modernog vremena, Gabrijel, Vrag je tiho naglas, Piramida, Pjesnik i vladar, Biskup i ban, Proces stoljeća, Pusta, zatrovana zemlja, Na atomskom otoku
Velika recesija traje još od 2008., a kraj joj se ne nazire. S druge strane, kako sam autor napominje u ovom snažnom obrazloženju njezinih uzroka, države koje obiluju resursima, darovitim ljudima i znanjem, svim sastojcima potrebnim za blagostanje i pristojan životni standard svih svojih građana, i dalje trpe intenzivne bolove. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. i autor kolumne The New York Timesa nazvane po svojoj knjizi Savjest liberala, također objavljenoj u biblioteci Facta, Paul Krugman predaje ekonomiju na Sveučilištu Princeton. Svojim knjigama posvećenim gorućim ekonomskim pitanjima ustrajno podiže svijest američke i svjetske javnosti o ekonomskim realitetima današnjice. Sada nas u svom provokativnom bestseleru jedan od najutjecajnijih političkih komentatora poziva na neodgodivo pružanje otpora krizi koja trese svijet.
Mešavina bajke, političke satire i avanturističkog romana, Oliver VII je vedro i maštovito napisan roman u stilu šekspirovske komedije zabune i zamene identiteta, sa mnogo ironije i humora. Glavni junak, mladi kralj imaginarne državice Alturije, zaljubljenik u knjige i umetnost, insceniraće državni udar na samoga sebe kako bi pobegao u Veneciju i osetio iskustvo stvarnog života, da bi nakon toga bio prinuđen da sam izvede kontrarevoluciju i sebe vrati na tron. U domovini klasik, mađarski pisac Antal Serb je u Evropi otkriven sa zadrškom: njegovi romani u Britaniji i Nemačkoj postaju bestseler sedamdeset godina po nastanku, a Serb je u jednom trenutku bio najtiražniji prevedeni pisac na zapadnom tržištu. Preveden je na desetak svetskih jezika, među njima i na srpski (Putnik i mesečina i Legenda o Pendragonu), a hvalospeve o ovoj knjizi pisali su kako najznačajniji savremeni pisci, tako i kritičari najuglednijih evropskih i svetskih listova.
Rus srpskog porekla Pavel Volkov, mornarički oficir, u doba Napoleonovih ratova kreće u tajnu misiju: da uhodi kolonizaciju Balkana i ispita mogućnost pomorskog osvajanja južnog Jadrana. Na tom putu srešće ženu u koju će se zaljubiti, upoznaće znamenite Srbe onoga vremena koji se okupljaju u Trstu i podržavaju srpski ustanak protiv Turaka, pa će se njegova misija pretvoriti u nešto sasvim drugo i završiti sasvim neočekivano. Vek i po kasnije, istoričar Pavle Vuković naći će se usred nemira mađarske revolucije i sovjetske intervencije u Budimpešti, a njegova sudbina neobično će nalikovati sudbini Pavela Volkova, kao donekle i sudbini nesrećnog srpskog despota Đorđa Brankovića…
U maestralno napisanom romanu Deca Volge ruska autorka Guzelj Jahina obuhvata dvadesetak godina burne ruske i sovjetske istorije opisujući život nemačke autonomne zajednice u stepama kraj Volge. Učitelj Jakob Bah, glavni junak romana, živi miran život na selu, sve dok ne počne da podučava Klaru. Među njima se rasplamsava zabranjena ljubav, i tu počinje nezaboravna priča o preosetljivom ranjivom junaku, roman u čijem su prvom planu ljubav, rađanje, deca, ali i smrt, istorija i rat…Majstor snažnih lirskih scena, Jahina u prvi plan pripovedanja – o Bahovoj ljubavi prema Klari i očinskoj ljubavi prema ćerki Ani i usvojeniku Vasji – upliće magični svet nemačkih i ruskih bajki, kao i simboličke, sugestivne opise Volge, njenih obala i podvodnog sveta, uvodeći nas u svet fantastike, daleko od realnosti u kojoj se naziru aveti rata. Jahina maestralno komponuje roman u pet slika, stvarajući u svakoj od njih arhetipske priče o ljubavi, nežnosti i surovosti na obalama Volge.
Vrt Finzi-Continijevih najbolji je iz niza romana talijanskog književnika Giorgija Bassanija s temom života ferarskih Židova. Danas se smatra jednim od najznačajnijih romana talijanske književnosti ikada napisanih, a svjetsku je slavu postigao nakon što je po njemu 1970. godine slavni Vittorio de Sica snimio istoimeni film nagrađen Oscarom za najbolji strani film. Bogataška židovska obitelj Finzi-Contini, kako u životu, tako i smrti, odvojena je od ostaloga svijeta i među njih teško je ući. Njihovu djecu podučavaju privatno, a dane provode igrajući tenis na igralištu smještenom usred divnog vrta kojeg je zbog visoke ograde teško vidjeti, a kamoli u njega ući. Pripovjedač, također Židov, ali manje bogat, zaljubljuje se u, od sebe stariju, Micol Finzi-Contini, bogatašku mezimicu koja je baš poput obiteljskoga vrta daleka, nedostižna i tajnovita. Njihova ljubavna priča, koja se ponajviše sastoji od čežnje, očekivanja susreta i čekanja zvona telefona jedna je od najljepših ikada napisanih. Obiteljske tragedije, sve zloslutniji dolazak nacizma priuštit će glavnome junaku tek trenutke blizine sa svojom ljubavi, trenutke koje će pamtiti čitav život.
Zašto dubina iskustva ne garantuje književnu vrednost? Da li je književnost dokument vremena kojim se bavi? Koliko traju spomenici, a koliko sećanja? O tome kakve je promene doneo Prvi svetski rat idejama i kulturama, o Trstu kao primeru „paradoksa granice“, o španskom duvanu i Svanovom kišobranu, o ohlađenoj kafi Zena Kosinija, o mistifikacijama Kolumbovog jajeta i još mnogo čemu, Radoslav Petković piše kompetentno i nadahnuto, ponovo otkrivajući čitaocima svoj nadaleko čuven pripovedački dar. Tekstovi pred nama su žive i vibrantne skice radosnih i žalosnih događaja, nekad zabavne a nekad bolno ozbiljne, ali sve vreme gusto premrežene gotovo nepoznatim istorijskim podacima i literarnim detaljima, uskladištenim ravnopravno u Petkovićevoj erudiciji i imaginaciji. Pored toga što obećava uzbudljivo putovanje prostorima proze koju pišu Zvevo, Prust i Montenj, Kolumbovo jaje postavlja važna pitanja o našem vremenu: pitanja postanka i opstanka, viškova i nedostataka, pitanja autentičnosti i krivotvorenja.
