Knjiga broj 87
Knjiga broj 87
Ukrašavanje kao potraga za identitetom
Što je zajedničko Sokratu, Hipatiji, Giordanu Brunu, Thomasu Moreu i Janu Patočki? Prvo, u nekom su trenutku ti filozofi morali donijeti odluku: ostati vjerni svojoj filozofiji i umrijeti ili je se odreći i preživjeti. Drugo, svi su izabrali umrijeti. Njihove tragične smrti postale su ne samo važnim dijelom njihovih životopisa već i neodvojivim dijelom njihova djelovanja. „Smrt za ideje“ zasluženo i jest filozofsko djelo; Sokrat možda nije napisao ni retka, ali njegova je smrt ispisala stranice mnogih filozofskih knjiga. Umrijeti za ideje istražuje graničnu situaciju u kojoj se nalaze filozofi kada su njihova umiruća tijela jedino sredstvo uvjeravanja koje mogu koristiti. Ova knjiga govori o susretu filozofa i smrti promatranom s različitih gledišta: tradicije filozofije kao umjetnosti življenja; tijela kao oruđa samotranscendencije; smrti kao klasične filozofske teme; pripitomljavanja smrti i samooblikovanja; te konačno, žrtvovanja filozofa i mučeničke smrti, praćene apoteozom i nestankom u mitu. Iako temeljena na povijesti filozofije, knjiga Umrijeti za ideje vježba je u rušenju granica jedne discipline. Autor je nadahnuto i na nov način ispričao priču o Sokratu, Heideggeru, Montaigneu, Gandhiju, Janu Palachu i Simone Weil te o svemu onome što ih je učinilo besmrtnima. * * * Ljudi su zasigurno, otkad je čovječanstva, „umirali za viši cilj“. Umirali su za boga i sunarodnjake, za ideje i ideale, zbog stvarnih, ali i izmišljenih razloga, onih opravdanih i utopijskih. Od svih mogućih dobrovoljnih smrti, knjiga Umrijeti za ideje govori o filozofima koji su umrli za svoje filozofije, a takvoj smrti ne nedostaje ironije. Međutim smisao ove knjige nije u raspravljanju. U njezinoj srži leži uvjerenje da svrha prave filozofije nije čak ni pisanje knjiga. Naravno da filozofiji treba pisanje, a dobro pisanje joj može ići u prilog. Ipak, s obzirom na to što filozofija na kraju jest, pisanje mora ostati nešto preliminarno. Jer bez obzira na to koliko su filozofi vrsni pisci, njihova filozofija ne nalazi se u njihovim spisima, već drugdje. U određenom smislu, filozofija počinje gdje pisanje završava. Pisanje je proba, u najboljem slučaju generalna proba, no ne i izvedba. Filozofija je izvedba. Costica Bradatan
Ispričati priču jedno je od najvećih umijeća. Pričanje je u samoj osnovi jezika i ima ne samo zabavljački već i ljekovit učinak. Jorge Bucay, slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac, u svojoj je međunarodnoj uspješnici Ispričat ću ti priču pokazao što sve priča može. Glavni junak, mladić Demián, dolazi psihoterapeutu Jorgeu tražeći odgovore na pitanja koja si svaki mladac postavlja. Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola i učenja zen-budista do priča europskih naroda i onih koje sam izmišlja, Jorge mu pomaže da upozna sebe i prevlada svoje predrasude. Iako pokazuje da život nije jednostavan, već naprotiv vrlo kompliciran, knjiga je prepuna optimizma. Bucay otkriva da je pripovijedanje najjači i najbolji lijek za sve, da bez govora nema čovjeka i da bez komunikacije nema ljudskog društva.
Godine 1966. rijeka Arno poplavila je Firenzu. Među brojnim dobrovoljcima koji su pohitali u pomoć svjetskoj kulturnoj baštini je američka restauratorica knjiga Margot Harrington. U karmelićanskom samostanu pronalazi jedinstveni primjerak pornografskih soneta Pietra Aretina ilustriranih bakrorezima. Prodaja knjižice može osigurati rad knjižnice karmelićanki za dugo vrijeme… Pravo na knjigu polaže i firentinski biskup. Margot se odlučuje za ilegalno iznošenje knjige i prodaju na poznatoj aukciji…
Dječak Pero, glavni lik romana, dječak-pehist, čega se god prihvatio ispalo je loše pa mu odatle u razredu i nadimak Katastrofa. Ojađen i nesretan zbog namnoženih negativnih ocjena i tihe patnje zvane Renata, Pero stjecajem neobičnih okolnosti biva uvučen u zlodjelo bande koja otima profesora Galaktića, a potom pak još nevjerojatni je, slučajnošću, dospijeva raketom umjesto profesora na Mars i tek medu njegovim stanovnicima spoznaje svoje pogreške, posvješćuje se i biva poučen da su znanje i istina, zapravo, najveće vrijednosti…
Edicija Umetnost u svetu. Istorijske, društvene i religiozne osnove.
Gerijatrija I-II: Izabrana poglavlja za liječnike opće medicine je dvodijelna zbirka materijala namijenjena liječnicima opće medicine, objavljena 1978. godine od strane Udruženja liječnika opće medicine Jugoslavije. Sastavljena je na temelju IX-X seminara stručnog usavršavanja, s fokusom na ključne teme gerijatrije prilagođene praksi opće medicine. Knjiga služi kao praktični vodič za rad sa starijim pacijentima, naglašavajući specifičnosti dijagnostike i liječenja u gerijatrijskoj populaciji.
Otpis iz knjižnice, odlično stanje.
Ugledna i popularna jezikoslovka Nives Opačić napisala je novu knjigu pod naslovom Reci mi to kratko i jasno s podnaslovom Hrvatski za normalne ljude. Knjiga sadrži 1046 natuknica u kojima autorica, poznata po preciznom i duhovitom njegovanju hrvatskoga jezika, na popularan način savjetuje čitatelje kako da bolje i jasnije formuliraju svoje misli (i svladaju strah od vlastita standardnoga jezika). Sve ono što ste oduvijek željeli znati o hrvatskom standardnom jeziku (a niste se usudili pitati ili niste znali koga biste pitali) slobodno pitate na internet adresi www.novi-liber.hr Jer pitanja što ih potiče hrvatski jezik na jezikoslovnoj razini (očišćenoj od politikantskih primjesa) ima još mnogo. Stoga, primimo se posla!
Ova će vam knjiga ponuditi alate i savjete koji su vam potrebni da se osjećate opušteno i sigurno u svojoj novoj, roditeljskoj ulozi. Pokazat će vam kako postati koristan dio medicinskog tima i kako pomoći svom djetetu u napretku pružajući mu primjerenu njegu koju samo roditelj može dati. U knjizi se obrađuju različite teme, od kojih ističemo: Prvi susret s medicinskim osobljem i najsuvremenijom opremom u odjelu za intenzivno liječenje Jedinstvene značajke i potrebe nedonoščadi Kako se riješiti brige i strahova koji su uobičajeni kod roditelja nedonoščadi Kako se povezivati sa svojim novorođenčetom tijekom dugoga boravka u bolnici Dojenje i hranjenje na bočicu te kako razviti uspješan obrazac hranjenja u prvim danima Potrebne pripreme za djetetov dolazak kući Medicinski izazovi u prvoj godini života nedonoščeta.
Još uvijek koliko čuvenog, toliko i prijepornog lika, životna priča Marije Antoanete i nadalje izaziva pomiješane osjećaje. Je li ona, kako predlaže Edmund Burke, heroina koju su zloupotrijebili? Ili bez nje ne bi bilo Francuske Revolucije, kako je vjerovao Thomas Jefferson? U ovoj biografiji, Antonia Fraser oslikava putovanje ove nesretne Kraljice. Rođena godine 1755., kao petnaesto od šesnaestoro djece austrijske Carice, Marija Antoaneta je s četrnaest godina otpravljena u Francusku kako bi se udala za budućeg Luja XVI. Kao omražena Austrijanka, bila je taokinja vanjske politike od samoga početka. S jedne strane, njome je manipulirala njezina austrijska obitelj, a s druge su je Francuzi optuživali za političko uplitanje. I dok su joj obje strane zamjerale, Marija Antoaneta trpjela je dodatno poniženje nekonzumiranog braka koje joj je osam godina uskratilo obitelj koja bi učvrstila savez između dviju država. Iako je Marija Antoaneta na kraju rodila četvoro djece, lascivne klevete o očinstvu te djece i optužbe za lezbijstvo djelovale su vjerodostojne zbog duge Kraljeve impotencije. Ali kroz sve ove patnje, Kraljičin karakter je očvrsnuo. Slabo obrazovana i neškolovana djevojčica, koju su Francuzi zadirkivali zbog manjka profinjenosti, razvit će se u veličanstvenu, hrabru ženu. Njezino ponašanje u posljednjim danima Ancien Regime, a iznad svega na njezinom suđenju, izazvalo je divljenje čak i njezinih neprijatelja. Ali nije je spasilo od smaknuća giljotinom godine 1793. U ovoj suosjećajnoj – ali nikad nekritičnoj – studiji, Antonia Fraser je izbjegla hagiografiju nekih obožavatelja Marije Antoanete i mizoginiju brojnih njezinih kritičara. Rezultat je napeta pa i dirljiva knjiga jedne od najboljih biografkinja današnjice.
The sensational story of the rise and fall of one of the most notorious families in history, by the author of The Medici. The Borgia family have become a byword for evil. Corruption, incest, ruthless megalomania, avarice and vicious cruelty – all have been associated with their name. But the story of this remarkable family is far more than a tale of sensational depravities, it also marks a decisive stage in European history. During this crucial period when the Renaissance was coming into its own, it was the rise and fall of the Borgia dynasty which held centre stage. These were leading players at the very moment when our modern world was creating itself. By relating this influential family to their time, together with the world which enabled them to flourish, Paul Strathern tells the story of this great dynasty as never before.
Kako da ljudska priroda uspešno funkcioniše.
Knjiga Osnovi toksikologije autora Milenka P. Miloševića, objavljena 1985. godine u izdanju Naučne knjige iz Beograda, predstavlja uvodni udžbenik iz toksikologije. Ona objašnjava osnovne principe ove nauke, uključujući mehanizme djelovanja otrova na biološke sustave, faktore rizika i kvantitativne odnose doze i efekta. Radi se o klasičnom izdanju iz Jugoslavije, koje se često navodi u kontekstu hemijskih i medicinskih studija tog razdoblja, a kasnije je prošireno s elementima ekotoksikologije u verziji iz 1992.
Reumatologija je medicinska knjiga koju su napisali Theodor Dürrigl i Vera Vitulić, objavljena 1982. godine u Zagrebu od strane Jugoslavenske medicinske naklade. Sastoji se od 125 stranica s ilustracijama i fokusira se na metode liječenja i rehabilitacije reumatskih bolesti. Knjiga predstavlja praktične pristupe koje su autori koristili u svom radu s pacijentima, naglašavajući kliničke metode i rehabilitacijske tehnike.
Knjiga Temeljna alergologija: kako nastaju imunološke bolesti autora Dragana Dekarisa bavi se osnovama alergologije i mehanizmima nastanka imunoloških bolesti. Objašnjava uzroke alergijskih reakcija, s naglaskom na ulogu alergena i imunološkog sustava, te opisuje pojavu i kliničke slike alergijskih bolesti poput stvaranja IgE protutijela i upalnih reakcija. Knjiga je ilustrirana i pruža temeljit uvid u patofiziologiju alergija i imunološke odgovore organizma. Tekst je znanstveno utemeljen i služi kao prikladan izvor za razumijevanje osnovnih principa alergologije i pojave imunoloških bolesti.
skripta
Dobar, loš ili zao? Populizam u Hrvatskoj iscrpna je studija o populizmu, sve važnijem pojmu u politici u susretu s kojim se, s obzirom na izostanak sustavnih znanstvenih i stručnih radova o populizmu u Hrvatskoj, domaći analitičari i mediji gotovo nemaju na što pozvati. Marijana Grbeša i Berto Šalaj, vrsni politolozi i sveučilišni profesori, šire uvide u prirodu populizma te otvaraju prostor za učinkovitija i usklađenija istraživanja o prisutnosti, intenzitetu i tipovima populizma u hrvatskoj politici. Knjiga Dobar, loš ili zao? uglavnom se usredotočuje na ideacijski pristup populizmu koji se bavi idejama smještenima u središte svake populističke stranke ili pokreta te na ambivalentan odnos populizma prema liberalnoj demokraciji. U prvom poglavlju knjiga ukratko tematizira podrijetlo pojma populizma i njegovo korištenje od kraja 19. stoljeća. Drugo poglavlje donosi pregled suvremenih razumijevanja populizma, dok se u trećem poglavlju predstavlja inkluzivni pristup populizmu kao političko-komunikacijskom stilu i kao „slaboj“ političkoj ideologiji, imajući na umu nekoliko razina korištenja samog naziva populizam. Četvrto i peto poglavlje prikazuju najvažnije uvide iz literature koja se bavi pitanjima tipova populizma i uzrocima njegova jačanja u različitim dijelovima svijeta, a u šestom poglavlju sagledava se tzv. populističko novinarstvo i uloga medija u jačanju populističkih aktera. Sedmo poglavlje odnosi se na središnje istraživačko pitanje ove knjige – je li populizam prisutan u hrvatskoj politici? Na tragu inkluzivnog pristupa prezentira se operacionalizacija populizma, istraživački dizajn i matrica na temelju koje su provedena tri recentna istraživanja populizma u Hrvatskoj. U osmom poglavlju analizira se ambivalentan odnos populizma prema liberalnoj demokraciji, dok se u zaključnom poglavlju još jednom sažimaju najvažnije konceptualne, metodološke i empirijske spoznaje te se ukazuje na moguće smjerove budućih istraživanja populizma u Hrvatskoj. Marijana Grbeša rođena je u Zadru. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala je na London School of Economics and Political Science u Londonu i doktorirala na Fakulteti za družbene vede u Ljubljani. Zaposlena je kao izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje izvodi nastavu na kolegijima Politički marketing, Metode istraživanja medijskog teksta, Mediji i javnost i Pop Politics. Bila je prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju na Fakultetu političkih znanosti, predstavnica Hrvatske u savjetodavnom odboru projekta European Social Survey Europske zaklade za znanost te članica pregovaračkog tima za pristupanje Europskoj uniji za poglavlje Znanost i istraživanje. Autorica je niza znanstvenih radova s područja političke komunikacije, političkog marketinga i medija objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je i više desetaka medijskih i političkih analiza objavljenih u hrvatskim medijima. Suradnica je na nizu međunarodnih projekata koji se bave političkom komunikacijom i populizmom. Provela je nekoliko godina na usavršavanju u SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Berto Šalaj rođen je u Slavonskom Brodu. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor političke znanosti. Izvodi nastavu na studijima politologije i novinarstva na kolegijima Politička socijalizacija i političko obrazovanje i Demokracija i civilno društvo. Objavio je više znanstvenih i stručnih knjiga, studija i članaka u kojima se bavi pitanjima političke kulture, socijalnog kapitala, demokracije, građanskog odgoja i obrazovanja te populizma. Suradnik je na nekoliko međunarodnih projekata koji se bave populizmom.
Svi ih s vremena na vrijeme susretnemo – velike kipove markantnih ljudi koji, gledajući u daljinu, jašu na konju. Nije rijetkost da u ruci drže i mač, okrenut u pomno odabranom smjeru. Može ih se vidjeti u gradovima diljem svijeta, a većina stanovnika uzima ih zdravo za gotovo. Ipak su to spomenici poznatih osoba, bilo iz priča iz djetinjstva ili školskih udžbenika iz povijesti. Junaci su to koji su svojoj zemlji donijeli slavu… Zar ne? Na primjerima Aleksandra Velikog, Vladimira Lenjina, Vasca da Game, Martina Luthera, Che Guevare i drugih, ova knjiga donosi nešto drukčiju priču o postignućima tih velikana. Autor nam kroz brojne nepoznate pojedinosti pokazuje da ti ljudi nisu samo junaci, već i negativci, nemilosrdni vođe kojima je jedna stvar zajednička – s njima se nije smjelo raspravljati. Te crtice o životima i postupcima velikih ljudi obiluju nasiljem, samovoljom, ubojstvima i brigom isključivo za vlastite interese. Što je više žrtava negativac za sobom ostavio, veća je vjerojatnost da mu je podignut spomenik, a velikani i junaci jednog naroda često su najveći neprijatelji drugog. Tiranina jedva zanima dobrobit vlastitog naroda, a kamoli njegova susjeda. * * * Ari Turunen, finski novinar, kolumnist i publicist, rođen 1966, diplomirao je društvene i političke znanosti. Napisao je nekoliko knjiga o stereotipovima, praznovjerju, lažima i navikama, punih živopisnih anegdota o obrascima ljudskog ponašanja. Na hrvatskom su u izdanju TIM pressa objavljene još dvije Turunenove knjige – Zar ne znaš tko sam ja? Povijest arogancije i Ljubim ruke, milostiva. Kratka povijest lijepog ponašanja.
Generalova ljubav druga je knjiga proslavljene Balkanske sage međunarodno priznatog albansko-makedonskog pisca Luana Starove, u prijevodu Mate Marasa. Starova nastavlja priču o životu Oca u Prvome svjetskom ratu. U potrazi za očevom prošlošću pripovjedač putuje unatrag kroz vrijeme kako bi došao do važne, ali manje poznate epizode Velikog rata, u vrijeme kada su se u Albaniji borili francuski generali. * * * Nastupili su najljepši dani u životu i na zapovjednoj dužnosti majora Édouarda Mortiera u zemlji kraj Jezera. Ona mu je bila kao obećana zemlja, a i on kao da je bio obećan njoj. Već od prvih dana primijetio je da su tu, kraj Jezera, popuštali ratnički instinkti među vojnicima raznih armija. Jezero staro milijune godina zračilo je ljepotom i skladom, smirujući ratničke strasti. Tu je prestajao rat, koliko god bio silan i žestok u nasrtajima. Mir se nametao kao neizbježna alternativa. U toj presudnoj godini Velikoga rata, u Pogradec su došli vojnici iz svih francuskih pokrajina i kolonija. Tu su bili proslavljeni marokanski strijelci, senegalski zuavi, kao i nespokojni ruski vojnici koji su više bili opsjednuti događajima u njihovoj zemlji, poslije Oktobarske revolucije, nego bitkom u tome zaboravljenom gradiću. A komandant tih vojnika iz završenih bitaka bio je ranjeni heroj koji je prošao kroz više bojišnica. On je bio zauvijek urezao u svoje tijelo uspomene na sve bitke. Nosio je i odličja za pokazanu hrabrost u njima. Sada mu je zacjeljivala posljednja rana, a po prvi put su ga obuzeli i jaki osjećaji. Činilo se da je to bila ljubav na prvi pogled. Velika volja da ozdravi i čudotvorno djelovanje lijeka majke Lazarice omogućili su komandantu Mortieru da naposljetku čvrsto stane na noge. Luan Starova
Knjiga Trijumf umjetnika. Revolucija i umjetnici. Rusija od 1917. do 1941. sažima pola stoljeća istraživanja i produbljuje perspektivu povijesti i kritike kada je riječ o umjetnicima u najširem smislu. Todorov istražuje kompleksan, ponekad ambigvitetan, obvezujući i na taj način čak u nekom smislu plodonosan odnos ruskog političkog vodstva i „umjetnika stvaratelja“. Kako su umjetnici najavili revoluciju? Kako su se u to vrijeme pokoravali ili bježali od socrealizma koji je slobodno stvaralaštvo želio potpuno zatrti? U fokusu studije su sudbine vodećih umjetnika – Majakovskog, Pasternaka, Bulgakova, Cvetajeve, Mandeljštama… Autor se zaustavlja na jedinstvenom životnom putu slikara Kazimira Maljeviča, čije mnoštvo umjetničkih odabira odražava intenzitet njegove predanosti. Trijumf umjetnika, to je u konačnici nadmoć umjetnosti nad onima koji je žele mrtvu. Službeni sovjetski diskurs postupno je gradio i opisivao stvarnost zemlje na način koji ne odgovara zajedničkom iskustvu, kao da riječi mogu stvarati stvari. Važnost te doktrine daleko nadmašuje estetsku domenu, ona je sukus dominantnih obilježja sovjetskog društva pod Staljinom jer konsakrira sveopću vladavinu laži. Što znači naslov Trijumf umjetnika? Kakva je težina izoliranog pojedinca naspram golema stroja koji ga gazi? Umjetnici su ukoravani, uznemiravani, deportirani i strijeljani, a trijumfiraju njihovi krvnici. Ne referiram se na umjetnika posebne vrste kakav je Staljin, avangardni umjetnik koji prezire tradicije i naslijeđe prošlosti. Da stvari promatramo iz perspektive 1941. godine, mogli bismo govoriti samo o gaženju umjetnika. Međutim, sto godina nakon Oktobarske revolucije više nije tako. Ne, umjetnici nisu pobijedili u političkom sučeljavanju. Te dvije skupine aktera nisu istoga reda. Vlastodršci su sposobni uništiti one koje žele pokoriti, no nemaju nikakav utjecaj na estetske, etičke, duhovne vrijednosti djela koja su ti umjetnici stvorili. Nekoć kao ni danas bez njih čovječanstvo ne bi moglo preživjeti. U tom leži trijumf krhkih junaka naše priče. Tzvetan Todorov