Oznaka:

Arhitektonski fokus Krešimira Rogine

U svijetu dramatično rastrganom prirodnim, ekološkim katastrofama i ideološko-interesnim tenzijama, u ambijentu stalnog ubrzavanja misli, legalizacije globalne bijele buke, u vremenu karakteriziranom sve očitijim rasipanjem umjetničke percepcije Krešimir Rogina svojim tekstovima o arhitekturi i društvu koje ju stvara uporno promovira bitnost onog jednog – glasa u nama, intuitivnog unutarnjeg promatrača, svjedoka intimističkih doživljajnih fenomena nove stvarnosti i općih mjesta novije arhitektonske povijesti. Potpuno stajući iza svog doba, ne zalazeći u manifestne naputke za podobno i ispravno, Rogina se putem markiranja i seciranja osobnih a?niteta inventivno i uvjerljivo zadržava na potrazi za objektivnošću kao zahtjevnoj disciplini. Pored zanimljivog, vještog i iznimno educiranog preispitivanja naratora-arhitekta ova knjiga čitaocu nudi i sve rjeđu mogućnost – uvid u autentično i komparativno promišljanje šire gradbene kulture kao dragocjenog nasljeđa za koje nas vežu veze od notorne važnosti i zbog kojeg je vrijedno odmetnuti se od recentnog, nikad spektakularnije upakiranog konformizma estetskog poimanja. Marijan Hržić Krešimir Rogina rođen je u Rijeci 1959. Školovao se u Zagrebu. Pohađao je postdiplomski studij teorije arhitekture u Beogradu. Od 1979. kontinuirano radi s Vinkom Penezićem. Šest su puta nagrađeni na natječajima u Japanu. Realiziraju niz projekata raznorodnih tipologija. Tri puta izlažu na Venecijanskom bijenalu. O njihovu je radu objavljeno više knjiga i studija u zemlji i inozemstvu. Godine 1989. osnovali su Ljetnu školu arhitekture u Grožnjanu. Krešimir Rogina izvanredni je profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i gostujući profesor na Ecole Spéciale d’Architecture u Parizu. Kontinuirano se bavi arhitektonskom teorijom i kritikom. Osnivač je i urednik Biblioteke Psefizma specijalizirane za teoriju arhitekture. Nakon Jutarnjih ogleda o arhitekturi (2004) i Abecedarija arhitekture (2007) Arhitektonski fokus Krešimira Rogine autorova je treća knjiga objavljena u nakladi MeandarMedije.

Deset lekcija za svijet poslije pandemije

Deset lekcija za svijet poslije pandemije Fareeda Zakarije, uglednog novinara CNN-a, nije puki žurnalistički osvrt na najveću krizu s kojom se čovječanstvo suočilo nakon Drugog svjetskog rata. Knjiga nastala u jeku pandemije, Deset lekcija može se doimati kao ogledni primjer hitre novinarske reakcije, što svakako jest, ali je i znatno više od toga. Zakarijina erudicija, analitičnost i kritičnost kada je riječ o globalnim političkim i ekonomskim kretanjima osobine su koje se očekuju od autora svjetskoga glasa, ali posebno su impresivne njegova upućenost u medicinu te jednostavnost i jasnoća s kojima je opisao genezu pandemije. S virusima živimo od pamtivijeka na ovom opasnom svijetu i oni doista nisu jedina i najstrašnija prijetnja. Zakaria upozorava i na populizam, klimatske promjene, neizvjesnosti digitalne epohe, američko-kinesko suparništvo… U svojih Deset lekcija za svijet poslije pandemije osvrće se i na vječnu dvojbu između državnog intervencionizma i slobodnog tržišta. Prema Zakariji, ta dvojba nije ideološke, već praktične naravi. Postoje situacije u kojima je državni intervencionizam poželjan i nužan, a takva je upravo pandemijska kriza, a postoje i razdoblja kada tržištu valja dopustiti da generira rast. Te i slične dvojbe okovane su dogmama i ukupna je slika svijeta u Deset lekcija za svijet poslije pandemije mračna, možda i zastrašujuća, ali Zakaria nas podsjeća – s nimalo patosa – da ima nade, da smo kao ljudska vrsta još uvijek sposobni za podvige, da racionalni i moralni imperativi nisu spustili svoje zastave jer, kako kaže deseta lekcija: “Katkada su najveći realisti – idealisti.” “Čini se da je Zakaria intelektualno najupućeniji komentator na Zapadu.” – David M. Shribman, Boston Sunday Globe

Timeshift – Die Welt in 25 Jahren. 25 Jahre Ars Electronica 2004

Ars Electronica 2004 Die Dokumentation des Linzer Festivals Ars Elecronica 2004 bietet einen Querschnitt durch die dort gebotenen Symposien, Künstlergespräche, Diskussionsforen, Workshops, Konzerte, Performances und Ausstellungen. Timeshift – Die Welt in 25 Jahren lautet der Titel des diesjährigen Festivals Ars Electronica. Schlüsselbegriffe wie Zeitenwandel, Umbruch und Zukunft prägen sein Programm. Ausgangspunkt ist die Analyse der bereits zurückgelegten 25 Jahre, Ziel sind die zukunftsweisenden Entwicklungen für die nächsten 25 Jahre in Kunst, Technologie und Gesellschaft. Symposien, Künstlergespräche, Diskussionsforen und Workshops, Ausstellungen, Installationen und Interventionen im Stadtraum ebenso wie Performances und Konzerte und – anlässlich des 25. Jubiläums des Festivals – zahlreiche Sonder- und Gastveranstaltungen spiegeln die vielfältige Beschäftigung mit dem Thema. Der Katalog zum Festival 2004 verbindet in ausgewählten Beiträgen theoretische Reflexionen beteiligter Künstler und Wissenschaftler mit Beschreibungen präsentierter Kunstprojekte und bietet damit erneut einen aktuellen Blick auf das Spannungsfeld von Kunst, Technologie und Gesellschaft. Festival Ars Electronica, Linz 2.9.-7.9.2004

Cyberarts 2000

Weltweit arbeiten KA1/4nstler, Wissenschaftler und Forscher unterschiedlicher Bereiche an der Gestaltung der digitalen Medien und verschreiben sich dem Medium Computer abseits industrieller Normen. Sie erforschen den Cyberspace als erweiterten Kommunikationsraum mit all seinen MAglichkeiten, aber auch Grenzen, und formulieren kA1/4nstlerisch-wissenschaftlich die drAngenden Fragen einer Gesellschaft im Wandel. Digital Musics trifft auf Visual Effects und Internet, Profis der interaktiven Kunst auf Computeranimation und Internet-Wizzards. Und alle tun das mit dem Ziel, die Grenzen des Cyberspace zu erweitern, aber auch auf Irr- und FehllAufe hinzuweisen.

Prsten

Najčuvenije delo poslednjeg velikog predstavnika jedne posebne podvrste naučne fantastike koja je svoj procvat doživela tokom četrdesetih i pedesetih godina, takozvane spejs opere. Ekspediciju sačinjenu od nekoliko raznorodnih klasa živih bića uključujući tu i ljude Niven upućeja prema zagonetnom ustrojstvu prstenastog sveta.

Zapovjednik broda

Početkom devetnaestog stoljeća britanska kraljevska ratna mornarica imala je flotu od dvjestotinjak velikih ratnih brodova s najmanje 32 topa i više od 600 kapetana ratnog broda s djelatnim činom. Za mlade i poduzetne, napredovanja željne oficire s činom poručnika preostalo bi samo privremeno imenovanje zapovjednikom broda (master and commander) na nekom skromnijem plovilu s manje topova. Mladim i odvažnim časnicima bila bi to jedinstvena prilika da se istaknu u borbi i da istovremeno pokažu sposobnost samostalnog zapovijedanja brodom. Nestrpljivo očekujući ukaz o svojem imenovanju za zapovjednika broda u luci Mahon na sredozemnom otoku Menorci, poručnik Jack Aubrey upoznat će doktora bez stalnog zaposlenja Stephena Maturina. Nakon neugodno započetog poznanstva, Jack će pozvati Stephena da mu se pridruži kao brodski liječnik na svojem prvom samostalnom ratnom zadatku na šalupi «Sophie». Niz od dvadeset romana o pustolovinama Jacka Aubreyja i Stephena Maturina, britanskog pisca Patricka O Briana (1914-2000), po svojoj povijesnoj utemeljenosti, autentičnim detaljima života na brodu te skladnoj ravnoteži akcijskih scena pomorskih bitaka s prirodoslovno- -zemljopisnim istraživanjima, kao i po profinjenom stilu, već je svrstan među klasike. O’Brianov literarni opus kritičari su već uspoređivali s djelima Jane Austen, Marcela Prousta i Johna LeCarea, njegov stil s Melvilleom i Conradom, a o prevođenosti njegovih djela na brojne svjetske jezike kao i o milijunskom broju vjernih čitatelja svjedoče brojni web-siteovi i klubovi obožavatelja. Film Petera Weira s Russelom Crowom snimljen prema desetom nastavku samo je potvrdio planetarnu popularnost Patricka O Briana.

Suze

Samo jedna suza iskrene ljubavi dovoljna je da promijeni sudbinu svijeta… I nečijeg srca. Duboko skrivajući svoju tugu, sedamnaestogodišnja Eureka nikome ne dopušta da joj se približi. Nakon što je u bizarnoj nesreći izgubila majku, a ona sama čudom izvukla živu glavu, stvari koje je nekada voljela sada joj postaju besmislene. Želi pobjeći od svega, ali onda se pojavi Ander, neobičan mladić na kojega nailazi kamo god krene i čije su oči za nju duboke poput oceana. Zahvaljujući mističnoj knjizi pisanoj neznanim jezikom koju joj je u nasljedstvo ostavila majka, Eureka doznaje za drevnu legendu o djevojci slomljena srca koja je toliko plakala da je svojim suzama potopila cijeli kontinent. Malo po malo ona shvaća da su podudarnosti između njezina života i legende prevelike da bi bile slučajne…

Gospođica

Ivo Andrić jedan je od najpoznatijih i najplodnijih književnika ovih krajeva, ali i šire. Rođen je 10. listopada 1892. godine u Travniku, a preminuo 13. ožujka 1975. u Beogradu. Pučku školu završio je u Višegradu, gimnaziju u Sarajevu, filozofiju je studirao u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu, gdje je 1924. doktorirao. Kao član Mlade Bosne za Prvog Svjetskog rata zatvoren je i interniran. Od 1920. do 1941. bio je u diplomatskoj službi. Od 1945. bavi se isključivo literaturom. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Andrić se javlja u književnosti 1911., objavljujući stihove i prozu u Bosanskoj vili i Vihoru, a u Hrvatskoj mladoj lirici (1914.) zastupan je ciklusom pjesama. Započevši rodoljubnim stihovima, koji su uglavnom prožeti idejom jugoslavenstva, Andrić je poslije produbljivao svoj lirski izraz i proširivao krug tema, te njegove pjesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri) karakteriziraju općečovječanski motivi i problemi. Andrić ubrzo prelazi isključivo na prozu, koja sačinjava većinu njegova rada i njegov najveći doseg. Produžujući tradiciju hrvatske i srpske realističke pripovijetke, on sjedinjuje narodsku narativnost sa psihološkom minucioznošću. Tako se njegov prozni sastavak odlikuje folklornom jezičnom jednostavnošću i razvijenom analitikom života i sudbina bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana po starim i zakutnim kasabama. U duhu europske književnosti i filozofije prve četvrti 20. stoljeća Andrić se okrenuo dubokoj prošlosti Bosne kako bi u njenoj vjeri i narodnosti otkrio korijene najsuvremenijih stanja i zbivanja, stvorivši tako pripovijest i roman s naturalističkom ili egzistencijalističkom jezgrom. Andrićevi romani pisani su najčešće u obliku kronika ili legenda iz starih vremena; njihovi junaci, obično suprotstavljeni svjetovnjaci i duhovnici, dovedeni su u istu sudbinsku ravninu, u kojoj se očituje sveobuhvatnost svojevrsnog determinizma i fatalizma. Temeljna je osobina njegova stila objektivnost pod kojom ključa pristranost autora prema svojim likovima, po čemu njegov tekst prelazi u esejistički traktat s tezom. Uz to on je uvijek više mitolog nego historičar Bosne i bosanstva. Lektire.hr

Odabrana dela Viktora Igoa, sv. 1-8

1. Jadnici I 2. Jadnici II 3. Jadnici III 4. Bogorodična crkva u Parizu 5. Pomorci 6. Čovek koji se smeje I 7. Čovek koji se smeje II 8. Vandeja se buni 1793

Kupujem se

Tajni dijalog između onog što kupujemo i onog što jesmo. Brendovi su mrtvi. Reklame više ne koriste. Zakačena na TiVo, internet i druge nove tehnologije, generacija kratkog raspona pažnje postala je imuna na marketing. Potrošači imaju „kontrolu“. Barem nam tako kažu. U ovoj knjizi pisac kolumne „Consumed“ u New York Timesu, Rob Walker, tvrdi da ta općeprihvaćena tvrdnja predviđa mnogo važniju i trajniju kulturalnu promjenu. Kako je tehnologija stvorila putove oglašavanja bilo gdje, tako ljudi prigrljuju brendove više nego ikada ranije – stvarajući vlastite brendove i sudjelujući u marketinškim kampanjama za svoje omiljene brendove na sasvim novi način. Motivirani potrošači sve više šire vjerovanje poput virusa, stvarajući internetske videoporuke za Converse All Star ili postajući agenti usmenog marketinga, promičući poruke velikih korporacija prijateljima i obitelji. U tom su procesu oni – mi – počeli kanalizirati kulturne, političke i društvene aktivnosti kroz povezanost s brendovima. Walker istražuje taj kulturalni krajolik koji se mijenja – uključujući i praksu zvanu ‘murketing’, koja spaja pojmove mutan i marketing – uvodeći nas u svijet kreativnih marketinških stručnjaka, poduzetnika, umjetnika, društvenih organizatora koji su našli načina da u njemu budu uspješni. Na primjeru starih i novih brendova, uključujući Timberland, American Apparel, Pabst Blue Ribbon, Red Bull, iPod i Livestrong, Walker pokazuje načine na koje kupci prihvaćaju proizvode, ne samo kao potrošačke izbore, već i kao svjesni izraz svojih identiteta. Djelomično početnica marketinga, djelomično rad iz kulturalne antropologije, ova knjiga otkriva zašto smo danas, više nego ikada, ono što kupujemo – i obrnuto.