Oznaka:

Noćni portir

“Pjesnik i romansijer Drago Glamuzina pisao je ovaj dnevnik u toku zime i proljeća 2022. godine. Dani su bili ispunjeni događajima koje je onda opisivao noću, pred spavanje, pa je onda i naslov ‘Noćni portir’ sretno srastao s knjigom. Dnevnik se tako transformirao u noćnik. A šta je ovdje opisano: sitni kućni problemi, susreti s prijateljima, vrijeme provedeno s bližnjima i ženom „s kojom odnedavno spava“, u pitanju su živi likovi u tekstu koji, može se reći, u formalnom smislu jeste i roman. Zanimljivo je gledati kako izvrsni pisci formu dnevnika podređuju svome autorskom glasu. A mirni, ujednačeni glas u ‘Noćnom portiru’ (poznat iz ranijih proznih i pjesničkih knjiga Drage Glamuzine) ima hipnotičko djelovanje na svog čitaoca. Sigurno je tako, jer sam u procesu pripreme za objavljivanje ovu knjigu čitao nekoliko puta, a to magnetično pripovijedanje je na ovog čitaoca svaki put imalo isti učinak i svaki put sam je čitao s istim zanimanjem. Neke knjige uznemiravaju, a ‘Noćni portir’ umiruje. Na neobičan i teško objašnjiv način ova knjiga je utješna. Nakon njenog čitanja povjeruješ da život, čak i u ovako nesretnom svijetu kakav je naš današnji, ima smisla.” Semezdin Mehmedinović

Vedri dusi…

Vedri dusi… kanadskog pisca i sveučilišnog profesora Robertsona Daviesa izbor su priča o sablastima koje je autor tijekom gotovo dvadeset godina, u skladu s tradicijom, kazivao na božićnim proslavama u koledžu Massey te dnevnički ulomci i imaginarna korespondencija što ih je Davies objavio pod imenom svoga fikcionalnog alter ega, čangrizavoga Samuela Marchbanksa. Kratke priče o dusima pisane su u prvom licu jednine i zorno ilustriraju kako Daviesovu impresivnu erudiciju tako i njegov odnos prema sveukupnom baštinjenom korpusu književnosti, koji biva nepresušnim izvorištem intertekstualnih igara. Lik Samuela Marchbanksa Davies je stvorio radeći kao urednik novina u gradiću Peterboroughu, blizu Toronta. Duhoviti ali svadljivi i zajedljivi Marchbanks »objavljivao« je svoje kolumne gotovo deset godina, a izbor iz njegovih Spisa za ovo je izdanje načinila urednica i prevoditeljica knjige Giga Gračan.

Poraz

Prevela Ružica Bonači-Janović. Opremio Fedor Vaić.

Legende

Sadržaj: Legenda, Michelangelo Buonarroti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva. Miroslav Krleža (7.7.1893. Zagreb – 29.12.1981. Zagreb) je bio hrvatski pisac i enciklopedista. Smatra se piscem najznačajnijih tekstova u hrvatskoj književnosti 20. vijeka. Pokrenuo je mnoge kulturne inicijative, a sa ciljem kritičkog osvještavanja hrvatskog društva. Nakon mladalačkih ideja i zanosa, sa stečenim životnim iskustvom, mudrosti i znanjem, u Zagrebu je ostvario vrlo plodan književni rad. U periodu između dva svjetska rata živio je kao nezavisni pisac. Tada je razvio živu književnu djelatnost, pokrenuo brojne časopise, objavio obiman opus književnih dijela, vodio polemike sa svojim idejnim i književnim protivnicima. U periodu njegovog književnog stvaralaštva, od 1914. do 1981. godine, napisao je cijelu biblioteku pjesama, romana, pripovijedaka, drama, eseja, putopisa i polemika. Kroz svoja djela predstavio se kao veliki pisac i umjetnik. Snagom umjetničke riječi znao je oslikati društvenu stvarnost u svom vremenu i izvršiti vjerodostojan prikaz hrvatskog čovjeka. Krleža je bio pobornik marksističke ideologije i socijalizma, ali se u književnom radu uzdigao iznad ideološkog dogmatizma, iz razloga što se opredijelio za istinski humanizam. Bio je veliki borac za ravnopravnost i slobodu svih ljudi. Citati i izreke: „Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno“. „I mjesečina može biti pogled na svijet“. „Sačuvaj me bože srpskog poštenja i hrvatske kulture“. „Ljudska glupost je neizmijerna“. „Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće“. „Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku“. Bibliografija Poezija i proza: „Pjesme“ I i II (1918. godine) „Pjesme“ III (1919. godine) „Hrvatski bog Mars“ (1922. godine; potpuna i konačna verzija 1933. godine) „Pjesme u tmini“ (1937. godine) „Novele“ (1924. godine) „Hiljadu i jedna smrt“ (1932. godine) „Povratak Filipa Latinovića“ (1932. godine) „Novele“ (1937. godine) „Balade Petrice Kerempuha“ (1936. godine) „Na rubu pameti“ (1938. godine) „Banket u Blitvi“ (1938., 1939., 1962. godine) „Zastave“ (1969. godine) Drame: „Legenda“ (1914. godine) „Maskerata“ (1914. godine) „Kraljevo“ (1915. godine) „Kristofer Kolumbo“ (1917. godine) „Mikelanđelo Buonaroti“ (1918. godine) „Saloma“ (1918. godine) „U logoru“ (1920. godine) „Adam i Eva“ (1922. godine) „Galicija“ (1922. godine) „Golgota“ (1922. godine) „Vučjak“ (1923. godine) „Gospoda Glembajevi“ (1929. godine) „U agoniji“ (1928. godine) „Leda“ (1930. godine) „Aretej“ (1959. godine) Eseji: „Evropa danas“ (1935. godine) „Deset krvavih godina“ (1937. godine) „Eppur si muove“ (1938. godine) „Knjiga studija i putopisa“ (1939. godine) „Dijalektički antibarbarus“ (1939. godine) „Moj obračun s njima“ (1940. godine) Pročitaj više na: https://www.biografija.org/knjizevnost/miroslav-krleza/

Godina lava

Preveo Branko Brusar. Oprema Edo Murtić.

Banket u Blitvi, sv. 1-2 (I-II i III)

Miroslav Krleža (7.7.1893. Zagreb – 29.12.1981. Zagreb) je bio hrvatski pisac i enciklopedista. Smatra se piscem najznačajnijih tekstova u hrvatskoj književnosti 20. vijeka. Pokrenuo je mnoge kulturne inicijative, a sa ciljem kritičkog osvještavanja hrvatskog društva. Nakon mladalačkih ideja i zanosa, sa stečenim životnim iskustvom, mudrosti i znanjem, u Zagrebu je ostvario vrlo plodan književni rad. U periodu između dva svjetska rata živio je kao nezavisni pisac. Tada je razvio živu književnu djelatnost, pokrenuo brojne časopise, objavio obiman opus književnih dijela, vodio polemike sa svojim idejnim i književnim protivnicima. U periodu njegovog književnog stvaralaštva, od 1914. do 1981. godine, napisao je cijelu biblioteku pjesama, romana, pripovijedaka, drama, eseja, putopisa i polemika. Kroz svoja djela predstavio se kao veliki pisac i umjetnik. Snagom umjetničke riječi znao je oslikati društvenu stvarnost u svom vremenu i izvršiti vjerodostojan prikaz hrvatskog čovjeka. Krleža je bio pobornik marksističke ideologije i socijalizma, ali se u književnom radu uzdigao iznad ideološkog dogmatizma, iz razloga što se opredijelio za istinski humanizam. Bio je veliki borac za ravnopravnost i slobodu svih ljudi. Citati i izreke: „Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno“. „I mjesečina može biti pogled na svijet“. „Sačuvaj me bože srpskog poštenja i hrvatske kulture“. „Ljudska glupost je neizmijerna“. „Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće“. „Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku“. Bibliografija Poezija i proza: „Pjesme“ I i II (1918. godine) „Pjesme“ III (1919. godine) „Hrvatski bog Mars“ (1922. godine; potpuna i konačna verzija 1933. godine) „Pjesme u tmini“ (1937. godine) „Novele“ (1924. godine) „Hiljadu i jedna smrt“ (1932. godine) „Povratak Filipa Latinovića“ (1932. godine) „Novele“ (1937. godine) „Balade Petrice Kerempuha“ (1936. godine) „Na rubu pameti“ (1938. godine) „Banket u Blitvi“ (1938., 1939., 1962. godine) „Zastave“ (1969. godine) Drame: „Legenda“ (1914. godine) „Maskerata“ (1914. godine) „Kraljevo“ (1915. godine) „Kristofer Kolumbo“ (1917. godine) „Mikelanđelo Buonaroti“ (1918. godine) „Saloma“ (1918. godine) „U logoru“ (1920. godine) „Adam i Eva“ (1922. godine) „Galicija“ (1922. godine) „Golgota“ (1922. godine) „Vučjak“ (1923. godine) „Gospoda Glembajevi“ (1929. godine) „U agoniji“ (1928. godine) „Leda“ (1930. godine) „Aretej“ (1959. godine) Eseji: „Evropa danas“ (1935. godine) „Deset krvavih godina“ (1937. godine) „Eppur si muove“ (1938. godine) „Knjiga studija i putopisa“ (1939. godine) „Dijalektički antibarbarus“ (1939. godine) „Moj obračun s njima“ (1940. godine) Pročitaj više na: https://www.biografija.org/knjizevnost/miroslav-krleza/

Odavde do Lepanta

Odavde do Lepanta istočnom jadranskom i jonskom obalom po moru povijesti. Talijanski pisac i novinar Paolo Rumiz, više od pet stoljeća nakon velike pomorske bitke kod Lepanta gdje su se sukobile turska i kršćanska mornarica, odlučio je krenuti putem venecijanske ratne mornarice od Venecije do Lepanta. Na svom putu prošao je istočnu obalu Jadrana, od rta Kamenjak na jugu Istre, dalje uz dalmatinsku obalu, sve do grčke obale i mjesta održavanja bitke. Autor je ploveći na jedrilici preplovio više tisuća milja, sreo različite narode i kulture, kojima je jedina zajednička osobina pripadnost Mediteranu. Putujući ka Lepantu, Rumiz u formi slobodnijeg dnevnika evocira događaje iz bliže i dalje prošlosti naroda koje obitavaju duž istočnojadranske obale: Talijana, Slovenaca, Hrvata, Crnogoraca, Albanaca i Grka vukući istodobno paralelu između događaja iz svog vremena i vremena Lepantske bitke, posljednje velike bitke brodova na vesla.