Weimarska kultura (Isključenik kao uključenik)

Danja Šilović Karić, u pogovoru (…) U Weimarskoj kulturi, Gay se na indirektni način bavi usponom nacizma analizirajući zašto je velik broj Nijemaca prihvatio odnosno još češće tolerirao naciste. Ili, točnije, zašto je velik broj Nijemaca mirno promatrao postupno odbacivanje parlamentarne demokracije, a potom i ukidanje Weimarske Republike. Naime, posljednjih godina Weimarske Rcpublike predsjednik republike obilato se koristio člankom 48. ustava koji je omogućavao razrješavanje i imenovanje kancelara. Tako je 30. siječnja 1933. predsjednik republike Hindenburg imenovao Hitlera kancelarom. Po Gayevu mišljenju, znatan dio njemačke javnosti nije se usprotivio kad se republika počela urušavati, da bi na kraju nestala, jer joj od samog početka nije bio naklonjen. Upravo ti Nijemci najviše zaokupljaju Gayevu pažnju u ovoj knjizi. Gay smatra da Weimarska Republika nije od samog početka bila osuđena na propast. Usprkos brojnih objektivnih problema koji su otežavali zaživljavanje moderne političke demokracije u Njemačkoj, Gay drži da je demokracija mogla biti učvršćena da su tvorci i prvaci Weimarske Republike uspjeli pridobiti veći broj Nijemaca za taj cilj. U trenutku stvaranja Weimarske Republike nije postojao velik broj pristaša demokracije, a vodeći političari toga razdoblja to stanje nisu u bitnome izmijenili. Naravno, Gay ne previđa ni druge čimbenike koji su prvacima Weimarske Republike otežavali pridobivanje nenaklonjenog dijela javnosti. Velikim dijelom bila je to posljedica suvremenih okolnosti koje nisu išle na ruku njihovim nastojanjima. Za mnoge Nijemce već je samo stvaranje Weimarske Republike bilo povezano s traumom vojnog poraza u Prvom svjetskom ratu i susljednim ponižavajućim mirovnim ugovorom koji su zapadni saveznici nametnuli Njemačkoj. Mnogim Nijemcima se Versailleski ugovor činio odveć teškim i nepravednim. (…)

Politička antropologija

Prijevod i predgovor: Rade Kalanj. Oblikovanje političke antropologije, Područje političkoga, Srodstvo i moć, Društvena stratifikacija i moć, Religija i moć, Aspekti tradicionalne države, Tradicija i modernost, Izgledi političke antropologije. Georges Balandier (1920.–2016.) bio je francuski antropolog i sociolog, poznat po istraživanjima političkih sustava u afričkim društvima te po razvoju političke antropologije kao posebne discipline. Njegov rad naglašava kako se moć, vlast i simboli političkog autoriteta oblikuju i izvan zapadnih institucija, kroz kulturne i društvene obrasce. Njegova knjiga Politička antropologija jedno je od ključnih djela u tom području. Balandier analizira kako se politička moć strukturira u različitim društvima, posebno u tradicionalnim i kolonijalnim kontekstima, te pokazuje da politika postoji u svim kulturama, iako u različitim oblicima. Središnja ideja djela jest da političko nije ograničeno na moderne države i institucije, nego je duboko ukorijenjeno u društvene odnose, rituale i simboliku. Autor posebno ističe ulogu vlasti, autoriteta i društvenih hijerarhija u održavanju poretka. Knjiga je važna jer proširuje pojam politike izvan zapadnog konteksta i doprinosi razumijevanju raznolikosti političkih sustava u svijetu.

Vladaoci i upravljači

Vesna Pusić (rođ. 1953.) hrvatska je sociologinja, sveučilišna profesorica i političarka. Dugogodišnja je profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a u svom znanstvenom radu bavila se političkom sociologijom, teorijom vlasti i upravljanja te odnosom države i društva. Aktivna je bila i u javnom i političkom životu Hrvatske. Njezina knjiga Vladaoci i upravljači bavi se analizom političke moći i razlikom između onih koji formalno vladaju i onih koji stvarno upravljaju društvenim procesima. Pusić istražuje kako se vlast organizira i provodi u modernim društvima, te ukazuje na složene odnose između političkih elita, institucija i administracije. Središnja ideja djela jest da formalna politička vlast (vladaoci) često nije ista kao stvarna moć upravljanja (upravljači), koja može biti raspoređena među birokracijom, stručnjacima i različitim društvenim akterima. Time autorica otvara pitanje odgovornosti, demokratske kontrole i transparentnosti vlasti. Knjiga je važna za razumijevanje funkcioniranja suvremenih političkih sustava, posebno u kontekstu tranzicijskih društava, jer pokazuje kako se moć u praksi raspodjeljuje izvan formalnih institucionalnih okvira.

Politika kao znanost : jedan pregled

Wilhelm Röhrich bio je njemački politolog koji se bavio teorijom politike i razvojem političke znanosti kao discipline. Njegov rad usmjeren je na sustavno objašnjenje osnovnih pojmova, metoda i pristupa u proučavanju politike, s naglaskom na razumijevanje politike kao znanstvenog područja. Knjiga Politika kao znanost: jedan pregled predstavlja uvodni pregled političke znanosti. U njoj autor objašnjava temeljne pojmove poput države, vlasti, moći, legitimnosti i političkih institucija, kao i glavne teorijske pristupe u politologiji. Djelo je strukturirano kao pregled disciplina i metoda koje se koriste u analizi političkih procesa, uključujući komparativnu politiku, političku teoriju i međunarodne odnose. Röhrich nastoji pokazati kako se politika može proučavati na sustavan i znanstven način, a ne samo kao praktična djelatnost ili ideološki sukob. Knjiga je posebno korisna kao uvod za studente i sve koji žele steći osnovno razumijevanje političke znanosti i njezinih ključnih pitanja.

Venecijanski finale

Treći udarac gonga označio je kraj pauze između dvaju činova: publika u kazalištu La Fenice ulazila je ponovno u svoje lože iščekujući nastavak Traviate, muk u gledalištu i u orkestru značio je da će završni čin popularne Verdijeve opere svaki čas početi. No, dirigent nikako nije dolazio, zastor se nije podizao, tišinu je počeo prekidati žamor, sve dok na pozornicu nije stupio ravnatelj teatra sa žaljenjem rekavši: Maestro Wellauer nije u mogućnosti nastaviti s izvedbom… Dakako da nije! Jer, svjetski proslavljeni njemački dirigent Helmut Wellauer upravo je pronađen mrtav u svojoj garderobi, očito otrovan nečim što je netko usuo u posljednju šalicu kave koju je cijenjeni majstor dirigentske palice netom ispio… To je početna situacija kriminalističkoga romana Venecijanski finale koji izlazi kao prvi u nizu od pet krimića popularne Donne Leon u novom kolu Večernjakove biblioteke (u prijevodu Nenada Patruna). Donna Leon jedna je od najčitanijih suvremenih autorica romanesknih napetica. Prevedena je na 20-ak jezika, a osobito je popularna u SAD-u, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj… Već četvrt stoljeća živi u Veneciji i taj je čarobni grad poprište cijele serije njezinih romana s commissariom Guidom Brunettijem u ulozi policijskog istražitelja. Venecijanski finale prvi je Leonin roman i prvi u kojem se pojavljuje Brunetti, moderna inačica detektiva što se nastavlja na bogatu tradiciju tih književnih likova od Sherlocka Holmesa i Herculea Poirota do Maigreta i Marlowea…

Došla žena doktoru

Stijn i Carmen. Muškarac koji voli živjeti. Žena koja ne želi umrijeti. Bili su mladi, lijepi i bogati. U naponu života, na vrhu svijeta, u raju. A onda im se dogodila najstrašnija noćna mora. Rak. Odjednom iz raja dospiju u pakao. To je otprilike ono o čemu Kluun piše u svom prvom romanu Došla žena doktoru, koji već punih 70 tjedana ne silazi s nizozemske bestseler liste. Okosnica romana je osobno proživljena drama autora i njegove supruga koja je u dobi od 36 godina umrla od raka dojke. Tu je tešku obiteljsku tragediju vrlo spretno upleo u priču romana koji je koliko dirljiv i potresan toliko i šokantan i provokativan. Došla žena doktoru ljubavna je priča 21. stoljeća u kojoj Kluun stvara urbanu amsterdamsku priču o životu i smrti, o ljubavi i varanju, o moći i nemoći. Između ostalog, razotkriva različita stanja bolesti kod žena ali i kod muškaraca i pokazuje svu ranjivost modernog čovjeka bez obzira što su mu na raspolaganju novac i najsuvremenija tehnologija. Izvanredan humor kojim se Kluun vješto bori protiv patetike pomaže i čitatelju da pored samrtne postelje prođe sa smiješkom. Roman je i dobar podsjetnik na najuzbudljivije Ajaxove tekme, igrače i dobru mjuzu. A ako ne znate koja su najbolja mjesta za ludi noćni provod u Amsterdamu, Kluun zna. *** Raymond van de Klundert (1964.) za prijatelje samo Kluun, prije pisanja bavio se marketingom. 2001. godine njegova žena (36) umire od raka dojke. Nakon toga sa svojom kćerkom (3) odlazi u Australiju gdje piše svoj prvi roman Došla žena doktoru. Kluun je trenutno najprodavaniji nizozemski autor. Sa svojim prvijencom, romanom Došla žena doktoru već punih 70 tjedana nalazi se na nizozemskoj bestseler listi gdje je upravo sada na prvom mjestu dok mu je roman The Widower nastavak Došla žena doktoru zauzeo također visoko treće mjesto. Preko pola milijuna prodanih primjeraka u Nizozemskoj, te ogroman uspjeh koji je postigao u skandinavskim zemljama, Njemačkoj ( Der Spiegel bestseller list), Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji (pod nazivom Love life), te u Americi gdje je tiskano nekoliko izdanja dobar su razlog da se pozabavite ovim romanom. Knjiga mu je, za sada, prevedena na 26 jezika. Otkupljena su i prava za film.

Knjižarevo obećanje

Knjiga broj 46. Cliff Janeway istražuje. Nakon što je na dražbi cijenjene i renomirane bostonske kuće kupio potpisano prvo izdanje djela Hodočašće u Meku i Medinu majstora pera i pustolovine, jezikoslovca Richarda Francisa Burtona, Cliff Janeway nemalo će se iznenaditi kada se u njegovoj knjižari rijetkim knjigama pojavi devedesetogodišnja Josephine Gallant i izjavi da je prava vlasnica njegova blaga – ona. Njezin djed, vjerni Burtonov pratitelj, bio je u posjedu cjelovite Burtonove zbirke, no ubrzo nakon njegove smrti zbirka je misteriozno nestala. Pronašavši u Janewayu saveznika, gospođa Gallant zamolit će ga da joj vrati nestalo obiteljsko blago, no kratko nakon toga i njoj se gubi svaki trag. Janewaya će potraga odvesti do otrcane male baltimorske knjižare, pisca mutne prošlosti i bande razbojnika koji su očito u potrazi za istim književnim draguljem, ali kada tijekom istrage strada i njegov prijatelj, postat će očito da je netko spreman na sve kako bi tajne prošlosti ostale zauvijek skrivene. Knjižarevo obećanje treća je knjiga u seriji o Cliffu Janewayu nagrađivanog Johna Dunninga, američkog spisatelja neobično talentiranog i jedinstvenog kao i knjige koje tako iskreno voli i prodaje u svojoj knjižari i antikvarijatu Old Algonquin u Denveru.

Mamac

Knjiga broj 185 Henrik “HP” Pettersson je u bijegu. Prošlo je četrnaest mjeseci otkad je, pomoću mobitela, bio uvučen u Igru alternativne stvarnosti koja ga je umalo došla glave. Iako sada ima sve što želi – slobodu, novac i nikakve odgovornosti, još uvijek nije zadovoljan. Muče ga nesanica i paranoja. Osim toga, nedostaje mu adrenalin koji mu je davala Igra. Ponekad gotovo pa želi da ga pronađe Voditelj Igre. Kada u luksuznom hotelu u Dubaiju upozna lijepu i bogatu poslovnu ženu, uzbuđenje je napokon na vidiku. Međutim, ispod Annine hladne površine krije se nešto krajnje uznemirujuće. A i nešto je neobično u vezi s njezinim mobitelom…

Crveno pile

Roman Crveno pile donosi još jednu napetu avanturu urednika crne kronike Ive Remetina, hrvatskog Hercula Poirota, i njegova prijatelja Vlade Šoštara, inspektora u zagrebačkoj policiji. Kada tijekom jednog uobičajenog obiteljskog posjeta prijateljima u jednom novozagrebačkom naselju Ivo Remetin postane jednim od prvih svjedoka ubojstva, neće ni slutiti da je smrt mlade žene samo početak krvavog niza zločina. Ubijena je mlada žena koja za međunarodnu korporaciju prodaje lijekove. Potom je ubijen i njezin muž, šef kabineta ministra iseljeništva. Istražujući sa svojim prijateljem, policijskim inspektorom Vladom Šoštarom, Remetin upoznaje različite ljude i dobiva uvid u neobične sudbine. Na kraju, zahvaljujući svojoj pronicljivosti, uspijeva riješiti zagonetku. Novinar Ivo Remetin uspješno rješava brojne zamršene zločine u mnogim romanima Pavla Pavličića. Posljednjih godina čitatelji su mogli pratiti njegove avanture u romanima Tužni bogataš, Zmijska serenada, Cvijeće na vjetru, Krvnik u kući, Stara ljubav i Krvna veza. Roman Crveno pile još je jedan napeti krimić sa zagrebačkih ulica.