Oznaka:

Bekstvo od slobode

Biblioteka Sazvežđa 1 Filozof, humanist, psihoanalitičar i socijalni psiholog, Erich Pinchas Fromm rodio se 23. ožujka 1900. u Frankfurtu na Majni, a bio je jedan od vodećih umova svog vremena. Potječe iz iznimno religiozne obitelji ortodoksnih Židova, a u kasni­joj se dobi deklarira kao “ateistički mistik”. Nije imao sretno djetinjstvo – uz oca ćudljive naravi i majku sklonu depresijama, mladenaštvo su mu obilježili samoubojstvo prijateljice i strašna histerija Prvog svjetskog rata (koja ga je potakla da istraži iracionalnost masovnog ponašanja). Doktorirao je sociologiju na Sveučilištu u Heidelbergu pod mentorstvom Alfreda Webera, Karla Jaspersa i Heinricha Rickerta, a na njega je utjecala i znamenita Frankfurtska škola kritičke teorije, kao i novokantovac Hermann Cohen. Kao psihoterapeut kreće u vlastitu kliničku praksu na Institutu za socijalna istraživanja u Frankfurtu. Dolaskom nacista odlazi u Ženevu, potom u Ameriku gdje pomaže u osni­vanju Washingtonske škole psihijatrije i Instituta William Alanson White. U New Yorku upoznaje druge mislioce iz Europe koji su utočište pronašli u Americi, kao i Karen Horney, koja je imala velik privatni i ideološki utjecaj na njega. Aktivan je bio i na američkoj političkoj sceni. Pred kraj karijere odla­zi u Mexico City gdje predaje i piše djela o sponama između ekonomske klase i tipova personalnosti. Umro je u Švicarskoj 1980. godine.

Čuvari imena

Srbi u Hrvatskoj i raspad Jugoslavije. Knjigu tvore tekstovi Milorada Pupovca nastali u razdoblju od 1991. do 1999. godine, kronološki poredani, kako su pisani ili govoreni, s iznimkom dva intervjua na kraju knjige. Iz tekstova se vide autorova razmišljanja o Srbima u Hrvatskoj tijekom tih desetak godina, kao i zbivanja koja su utjecala na promjenu položaja Srba u Hrvatskoj.

Evropska kriza i Prvi svjetski rat

»Evropska kriza i prvi svjetski rat« obuhvaća period od 1904. do 1918. Njegov autor je istaknuti francuski naučenjak, član Akademije i profesor na Sorbonni Pierre Renouvin. Posljednje, treće, dopunjeno i prošireno izdanje toga djela objavljeno je 1948, po kome je i naša knjiga prevedena. Ono veoma iscrpno prikazuje povijest cijeloga svijeta u navedenom razdoblju, obuhvativši ekonomsku, političku, vojnu i kulturnu historiju svih kontinenata i svih istaknutijih zemalja u jedinstvenoj isprepletenosti zbivanja koje je karakteristično za moderno doba. Period, koji autor obrađuje, kritično je doba najnovije povijesti. Ono obuhvaća rusku revoluciju 1905, prvi svjetski rat i veliku oktobarsku socijalističku revoluciju. U njem se dotadašnji svijet lomi na dva tabora: kapitalistički i socijalistički; u njem niču osnovni problemi koji razdiru svijet još i danas. Zbog toga je naučna obrada toga perioda veoma delikatna zadaća. Pierre Renouvin riješio ju je sa stručne strane s izvanrednim poznavanjem činjenica i njihova historijskog smisla; s druge strane, on izlaže sve ukupno zbivanje veoma nepristrano, bez ikakva nastojanja da bilo kojoj strani u sudbonosnoj borbi svjetova, koncepcija, ciljeva i interesa smanji njezino istinsko historijsko značenje. U njegovu tekstu nema traga svakodnevne političke zagorčenosti niti borbe protiv historijske istine. Mada on sebi ne dopušta upletanje svoga osobnog stava prema historijskim pojavama, njegov progresivni stav prema smislu historije nepobitno je vidljiv iz načina kako događaje objašnjava. On uvodno prikazuje položaj Evrope u svijetu na početku XX stoljeća. Pri tom smjesta izlazi iz njezinih uskih granica i odlučno zahvaća opseg cijele kugle zemaljske ističući u prvi plan osnovni antagonizam modernih vremena: imperijalizam velikih kapitalističkih država i otpor toj porobljivačkoj ekspanziji. Davši jasnu i veoma preglednu sliku ekonomske, političke i idejne situacije u svijetu, on na toj pozadini izlaže unutarnje stanje u evropskim državama i njihove međusobne sporove, ideje i strujanja tadašnje Evrope, kao i niz konflikata, što su od marokanske krize u 1905, preko bosanske krize i balkanskih ratova doveli do početka prvog svjetskog rata. Renouvinova knjiga odlikuje se velikom jasnoćom i preglednošću svoga izlaganja. Svako poglavlje ima kratak popis upotrebljene literature, tako da pod tekstom nema posebnih bilježaka, što olakšava čitanje, a u isto vrijeme omogućuje naučno provjeravanje teza i proširenje studija navedenim djelima.

Jednakost ili nejednakost rasa?

Jean Hiernaux (1921.–1992.) bio je belgijski antropolog i biolog, poznat po svojim istraživanjima ljudske varijabilnosti i kritici rasnih teorija. U svom radu nastojao je znanstveno razjasniti pojam “rase” i osporiti ideološke i pseudonaučne interpretacije koje su kroz povijest opravdavale diskriminaciju i rasizam. Njegova knjiga Jednakost ili nejednakost rasa? bavi se pitanjem postoji li znanstvena osnova za tvrdnje o hijerarhiji među ljudskim rasama. Hiernaux analizira biološke, genetske i antropološke podatke te pokazuje da su razlike među ljudima postupne i kontinuirane, a ne jasno podijeljene u odvojene “rase”. Središnja poruka djela jest da koncept rasne nejednakosti nema čvrsto znanstveno uporište. Autor naglašava da su kulturne, društvene i povijesne okolnosti mnogo važnije za razumijevanje razlika među ljudima nego biološke kategorije. Knjiga je važna jer doprinosi razbijanju rasnih predrasuda i promicanju znanstveno utemeljenog pogleda na ljudsku raznolikost, naglašavajući jednakost svih ljudi.

Suvremena filozofija

Biblioteka Suvremena misao. Korespondencija i evidencija u filozofiji Franza Brentana. Ernst Cassirer: od kritike uma do filozofije čovjeka. Martin Heidegger i problem fundamentalne ontologije. Izreka Heideggera. Bertrand Russell. Logički atomizam i filozofija neizrecivog u Tractatusu Ludwiga Wittgensteina. Problem spoznaje u filozofiji A.J. Ayera, Bit i egzistencija u filozofije George Santayane, Morton White: revolt protiv formalizma, Frommovo shvaćanje čovjeka.

Istorija pariske komune 1871

Lisagareova knjiga sačuvala je sve dosad svoju veliku vrednost. Ona je prevedena na mnoge strane jezike i doživela je ogroman broj izdanja. Sam Karl Marx, koji je toplo pozdravio pojavu Lisagareove knjige Istorija Pariske komune, aktivno je sarađivao pri njenom prevođenju i izdavanju knjige na raznim jezicima.Pariška komuna (francuski: La Commune de Paris) se odnosi na upravljanje Parizom u periodu od 18. ožujka (formalno od 26. ožujka) do 28. svibnja 1871. Komuna je trajala 72 dana. U siječnju 1871. Pariz su osvojili Prusi, a nova vlada sačinjena uglavnom od monarhista, nije uspjela zbaciti narodnu gardu i uhapsiti republikance pa se seli u Versailles. 18. ožujka 1871. narod izlazi na ulice i preuzima kontrolu nad Parizom. Oni su osnovali komunu, u kojoj su ljudi sami, kontrolirali sudbinu grada i pokušali uspostaviti slobodu i jednakost za sve.