Oznaka:

Čovjek bez sudbine

Čovjek bez sudbine roman je za koji je Imre Kertész dobio Nobelovu nagradu za književnost 2002. godine. Čovjek bez sudbine govori o holokaustu, a drži se da je od svih romana s temom pogroma Židova za Drugoga svjetskoga rata ovaj najradikalniji. Je li to prije svega zbog nevinog tona kojim pripovjedač, mađarski Židov, još uvijek dječak, opisuje deportaciju kao izlet u nepoznato, a dolazak u Auschwitz kao groteskni spektakl. Ili šokira činjenica da on tako spremno, poput dobrog učenika koji želi stvari obaviti najbolje što može, prihvaća logiku koncentracijskog logora. Ne postoji književno djelo koje na bolji i vjerniji način opisuje sve posljedice koje logor ostavlja na čovjeka. Kertészov Čovjek bez sudbine književno je djelo koje o najtežem iskustvu što ga čovjek može proći govori na literarno zapanjujući način.

Pompeji

Na obali Sredozemnog mora najbogatiji građani Rimskoga carstva odmaraju se u svojim vilama i uživaju u posljednjim ljetnim danima. Ali prekrasno vrijeme skriva crnu kob koja ih čeka, a zabrinut je samo jedan čovjek. Mladi inženjer Marko Atilije postao je upraviteljem Augustova vodovoda, golemog akvadukta koji donosi vodu stanovništvu Napuljskog zaljeva. Došlo je do kvara na matici – negdje sjeverno od Pompeja, na padinama Vezuva. Atilije mora popraviti vodovod prije negoli presuši. Odluči povesti ekspediciju u Pompeje, a onda se uputiti na mjesto gdje vjeruje da je uzrok kvara. Ali, pokaže se da su Pompeji korumpiran i nasilan grad i Atilije uskoro otkrije da tu djeluju močne sile – i prirodne i druge – koje prijete da ga unište. Roman Pompeji britanskoga autora Roberta Harrisa pripovijeda priču koja se događa posljednja dva dana prije erupcije Vezuva, vulkana koji je uništio grad ali ga i, na vrlo morbidan način, očuvao do danas. Napete priče kao i u svakom trileru, Pompeji se mogu opisati i kao povijesni roman koji savršeno rekonstruira ladanjski život rimske gospode. Autorovim poznavanjem vulkanologije roman uvlači čitatelja i u ovu malo poznatu znanost.

Naslijepo

Nova knjiga tršćanskog autora Claudija Magrisa, pored Umberta Ecca najznačajnijega intelektualnoga glasa Italije, Alla Cieca «Naslijepo» talijanska je kritika već proglasila monumentalnim romanom. Opisuju je kao mračnu, duboko pesimističnu knjigu. U središtu priče nalazi se 2.000 talijanskih radnika koji su nakon Drugog svjetskog rata ostavili sve za sobom kako bi u Jugoslaviji pomogli u izgradnji komunizma. Godinu dana poslije, od Tita proglašeni staljinistima, postaju previše opasni te bivaju deportirani i zlostavljani u raznim logorima na otocima sjevernog Jadrana. Nakon povratka u Italiju, tamošnja policija se prema njima odnosi kao prema opasim komunistima sa Istoka, a za komunističku partiju su nepoželjni kao svjedoci komunističkih zlostavljanja. Magris ističe da ga već godinama zanimaju žrtve povijesti koji se uvijek nađu na krivom mjestu. Ton Magrisove knjige je mračan te podsjeća na Srce tame Josepha Conrada, a autor je opisuje kao hommage denunciranom humanizmu.

Baština hrvatskoga sela

Svima koji žele ili trebaju po svom pozivu i dužnosti u sažetu pregledu upoznati etnografiju Hrvata, tj. osnovne činjenice o životu i kulturi hrvatskoga seljaštva, namijenjena je ova knjiga.

Grad od mjedi

Prvi roman popularne trilogije „Daevabad“, koji je autoricu S. A. Chakraborty afirmirao kao jedno od najzanimljivijih imena suvremene fantastične književnosti. Radnja je smještena u 18. stoljeće i prati Nahri, mladu prevaranticu iz Kaira koja otkriva da posjeduje neobične iscjeliteljske moći i da je svijet o kojem je slušala u pričama – svijet džina – stvaran. Nakon opasnog susreta s moćnim ratnikom, biva uvučena u skriveni, raskošni i politički napeti grad pun magije, intriga i drevnih sukoba. Roman spaja bogato istraženu bliskoistočnu mitologiju s dinamičnom avanturom, složenim likovima i temama identiteta, pripadanja, moći i društvenih podjela. Idealan je za ljubitelje epske fantastike koji traže svjež, kulturološki drugačiji i atmosferičan svijet.