Oznaka:

Od crkve do crkve

Labin – Raša – Sv. Nedelja – Kršćan – Pićan. From Church to Church. Da chiesa a Chiesa.

Otok

Aldous Leonard Huxley jedan je od najpoznatijih i najproduktivnijih engleskih književnika 20. stoljeća. Proslavili su ga romani koji su prepuni esejističkih razmatranja, anegdotalnih iskaza, duhovitosti i izbrušenog stila. Huxley fascinira javnost oštroumnošću i duhovitošću, ironijom, zajedljivom oštrinom analize čovjeka i ljudske naravi, društvenih odnosa i tradicija, religije, kulture i umjetnosti. Otok je posljednji Huxleyev roman, a prikazuje sustav idealnog društva na zamišljenom otoku na kojemu se prožimaju mudrost i vrijednost Istoka i Zapada, gdje se primjenjuju posebne metode odgoja, joge i hipnoze, i gdje se mistično iskustvo postiže uz pomoć posebnog halucinogenog lijeka.

Grička vještica 1-7

1. Tajna krvavog mosta 2. Kontesa Nera 3. Malleus Maleficarum 4. Suparnica Marije Terezije I 5. Suparnica Marije Terezije II 6. Dvorska kamarila 7. Buntovnik na prijestolju

Terra incognita

Nazivom Terra incognita (nepoznata zemlja) stari su kartografi označavali one krajeve svijeta koji u njihovo vrijeme još nisu bili istraženi. Iako je Hrvatska geografima poznata i definirana zemlja, mnoge njezine kulturno-povijesne pojedinosti ostaju zainteresiranom čitatelju i sada terra incognita. To je razlog da je autor tim starim imenom naslovio niz svojih emisija što ih je držao na Hrvatskome radiju u Rijeci i Zagrebu. Izbor tih radio-emisija, s malim izmjenama koje su tražile razlike govornog i pisanog teksta, tiskan je u ovoj knjizi. Ona nastoji da istovremeno bude čitanka i slikovnica. Knjiga najvećim dijelom sadrži ono što je autor godinama znatiželjno otkrivao skićući se Istrom, Kvarnerskim otocima i Primorjem ili zavirujući u arhive o Mlecima i domovini.

Deset dijaloga o povijesti

Opis: Frane Petrić je rođen na otoku Cresu, tada pod upravom Mletačke Republike, u plemićkoj obitelji izbjegloj iz Bosne. Kao dječak sudjelovao je sa stricem Ivanom Jurjem u ratu protiv Osmanlija, da bi se potom posvetio školovanju. Izučio je za trgovca u Veneciji, potom savladao grčki u Ingolstadtu, gdje je boravio pod pokroviteljstvom rođaka Matije Vlačića.[1] Poslije je studirao medicinu i filozofiju u Padovi. Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, novoplatonist, Petrić je bio profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima. Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonističku filozofiju na sveučilištu Ferrari, kada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i kada postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo Nova sveopća filozofija (Nova de universis philosophia), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti renesanse ima počasno mjesto kao istaknut novoplatonist i strastven protivnik Aristotelove filozofije. U Novoj sveopćoj filozofiji (1591.), kad je govorio o plimi i oseci more, oslanjao se na empirijske rezultate pionira hrvatske i svjetske oceanografije, dubrovačkog pomorca Nikole Sagroevića. Smatra se učiteljem znamenitog talijanskog filozofa Giordana Bruna, a svojim radom utjecao je i na mislioce 17. stoljeća, poput Hobbesa, Descartesa, Newtona i dr. Umro je u Rimu, 6. veljače 1597. gdje je i pokopan, u crkvi Sv. Onofrija.