Oznaka:

Rekonekcija

Rekonekcija: Iscijelite druge, iscijelite sebe

Istraživanje o modusima egzistencije

Jedna antropologija modernih. Ova knjiga teorijski je priručnik za radikalan istraživački program koji predlaže zamijeniti tradicionalne binarne opreke politike i znanosti, prirode i kulture modusima života, interpretativnim ključevima s vlastitim uvjetima istinitosti. Oslanjajući se na teoriju mreže aktera, gremasovsku semiotiku i filozofiju Whiteheada, Jamesa i Serresa, Latour opisuje kako tehnika, metafizika, politika, znanost, religija, pravo u svojoj nesvodivoj specifičnosti dovode različite subjekte i objekte (ili bolje rečeno, kvazisubjekte i kvaziobjekte) u odnose koje je moguće vrednovati i razumjeti jedino polazeći od veza svojstvenih tom modusu. Latour pritom ruši monolitne konstrukcije Društva i Prirode uvodeći pluralnost različitih poredaka koji čine naše zajednice i time pruža oruđa za promišljanje i izgradnju naše nove socijalno-ekološke zbilje. Bruno Latour francuski je antropolog, sociolog i filozof. Predavao je na École des Mines i Sciences Po u Parizu. Njegov je rad posvećen proučavanju znanstvene prakse i njezina odnosa s ostalim društvenim praksama, kao i pitanjima ekologije i klimatskih promjena. Iako izvorno djeluje unutar discipline studija znanosti i tehnologije, njegova djela i zamisli naišle su na odjek u mnogim društvenim i humanističkim znanostima.

Politike prirode

Preveo Marko Gregurić Knjiga Politike prirode svojevrsni je nastavak Latourova ranijeg djela Nikada nismo bili moderni i prvo autorovo veće djelo na temu političke ekologije. U knjizi Latour dekonstruira moderne opreke poput prirode i društva, vrijednosti i činjenice kako bi pokazao kako suvremena ekologija i politička praksa ne mogu riješiti aktualne ekološke krize upravo zbog toga što njihovo mišljenje koje ostaje unutar tih opreka onemogućava osmišljavanje učinkovitog djelovanja. Kako bi riješio taj problem, Latour predlaže osmišljavanje novih političkih institucija koje bi uvele u javnu diskusiju znanstvenu ekspertizu, no imajući u vidu ograničenja i narav znanstvene prakse. Politike prirode Latourovo je temeljno političko djelo koje je ostavilo najviše traga na suvremenim raspravama o rješavanju ekoloških problema. O autoru Bruno Latour francuski je antropolog, sociolog i filozof. Predavao je na École des Mines i Sciences Po u Parizu. Njegov je rad posvećen proučavanju znanstvene prakse i njezina odnosa s ostalim društvenim praksama, kao i pitanjima ekologije i klimatskih promjena. Iako izvorno djeluje unutar discipline studija znanosti i tehnologije, njegova djela i zamisli naišle su na odjek u mnogim društvenim i humanističkim znanostima.

Božjim stazama : razmatranja

Naš životni put nije širok niti u jednom pravcu! Nije poput autoputa rasvjetljen danju i noću neonskim svjetlima. Naš put je staza, obično bez znakova, kamenita staza, koja ide sad ravno, sad krivudavo, s izrovanim okukama, katkad glibava ili prašinava staza, ponekad u sjeni drveća, ponekad sunčana i mučna. Ali vodi, unatoč svega, unatoč pljuska i oluje, sijevanja i grmljavina, svome kraju, vodi kući, vodi k smirenju i odmoru. Bože, takave su Tvoje staze, po kojima me vodiš k Sebi.

Roditelji i djeca

Kad odrasli postignemo to da na život gledamo očima djeteta, znači da smo postali mudri. Je li to besmislica? Izazov? Jednostavno poziv na oživljavanje iskonske snage djetinjstva kako bismo dublje razumjeli svoju djecu. Pravi se odgoj može temeljiti samo na uzajamnom poštovanju i na nastojanju da razvijemo mogućnosti koje svatko nosi u sebi.

Obitelj Malavoglia

Rođen u sicilijanskoj plemenitaškoj zemljoposjedničkoj obitelji; napustio studij prava kako bi se posvetio književnosti. Nakon mladenačke, domoljubno-romantičarske faze, u kojoj je napisao nekoliko romana, pisao je ljubavne romane iz građanske sredine, od kojih je roman Priča o crnoglavki (La storia di una capinera, 1871) postao prava uspješnica. Nakon preseljenja u Firencu (1869), a osobito u Milano (1872), njegova očaranost velikim i modernim gradom kao došljaka iz tradicionalne, polufeudalne sicilijanske sredine, došla je do izražaja u romanima dramatična naboja i naglašene retorike (Eva, 1873; Eros, 1874; Kraljevski tigar – Tigre reale, 1875), o mondenom velegradskom životu, fatalnim ženama i strastvenim ljubavima. No već novelom Nedda (1874), o siromašnoj sicilijanskoj beračici maslina, najavio je novu, verističku fazu svojega stvaralaštva. U središte njegova zanimanja dolaze »poraženi« iz njegova zavičaja, žrtve neumoljivih mehanizama sudbine i okrutne borbe za opstanak, o kojima progovara kroz naratora što maksimalno teži impersonalnosti. Za razliku od bliskoga Zolina naturalizma (od kojega je preuzeo ideju o ciklusu romana), njegovi antijunaci nisu pripadnici proletarijata industrijskih gradova, nego sicilijanski težaci i ribari, uronjeni u nepromjenljivi arhaični svijet. Od pet planiranih romana ciklusa naslovljenoga Poraženi (I vinti), napisao je dva: Obitelj Malavoglia (I Malavoglia, 1881), o propadanju siromašne ribarske obitelji, i Meštar Don Gesualdo (Mastro Don Gesualdo, 1889), o prividnu uspjehu pripadnika nižega društvenoga sloja, koji unatoč mukotrpno stečenu bogatstvu na kraju doživljava osobni i obiteljski poraz. Osobito se izdvajaju njegove novele (npr. zbirke Život na poljima – La vita dei campi, 1880; Seoske novele – Novelle rusticane, 1883), od kojih je neke preradio u kazališne komade. Najpoznatiji je Seosko viteštvo (Cavalleria rusticana, 1884), koji je postigao golem uspjeh, a potom ga je uglazbio P. Mascagni, te Vučica (La lupa, 1896). enciklopedija.hr

Izgubljena čast Katarine Blum i druga djela

U Bollovim romanima jedna od središnjih tema je pokušaj da se očuvaju osnovne moralne vrijednosti u vrijeme terora, kao i u razdoblju materijalnog blagostanja i korupcije. Zapadna Njemačka sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Mlada Katharina Blum služavka je koja noć provede s markantnim Ludwigom Göttenom, čovjekom za kojeg će ubrzo doznati da je radikalni ljevičarski terorist u bijegu.

Pisma ljubavi. Abelarova pisma i Portugalska pisma iz samostana

O Abelarovim pismima kritičarka Jagna Pogačnik u pogovoru je zapisala kako se u njima čita cijeli trubadurski repertoar općih mjesta ljubavnoga zanosa, tuge zbog neuzvraćene ljubavi, čežnje, ljubomore, nemira slučajnog viđenja i rastanka, odosno čitava ona povijest nemira što ih takva stanja izazivaju u pojedincu koji ovdje o njima svjedoči kroz medij pisama… pisama bez odgovora…. U Abelarovim pismima, a još više u Portugalskim pismima iz samostana Drugi za kojim se čezne nepopravljivo je izgubljen. Žene koje pišu portugalska pisma toga su bolno svjesne, pa neke od njih čak ni ne pišu na papiru što ga je bar teoretski moguće odaslati, već na primjer, kao lik Anđeline, na vlastitom ovratniku, ili, još beznadnije, kao lik Asunte, na zidu svoje redovničke ćelije, svoje komunikacijske tamnice.

Poncije Pilat

Nakon što su čitatelji te domaća i inozemna kritika izvrsno prihvatili romane JUDITA i KRSTITELJ, Miro Gavran je romanom PONCIJE PILAT zatvorio svoju biblijsku trilogiju intrigantnom ispoviješću čovjeka koji je osudio Isusa Krista na smrt. Prateći Pilatov život od rane mladosti pa sve do desete godine nakon Kristova razapinjanja, Gavran je progovorio o moralnim i životnim dvojbama karakterističnim za ljude bez duhovnog uporišta. U pozadini velike teme suptilno je oslikan i odnos Poncija Pilata i njegove žene.

Zemljine promjene

Poruke kanalizirane od utemeljitelja o najvažnijim događanjima 2012.-2017.-2030.