Oznaka:

Dinamičko-biološka prehrana : Duhovna znanost o prehrani

Knjiga sadrži predavanja dr. Rudolfa Steinera, održana početkom 20. stoljeća u razdoblju od osamnaest godina (od 1906. do 1924.) koja su izdvojena iz tematski potpuno različitih ciklusa. Dr. Rudolf Steiner je već od samog početka svog djelovanja isticao važnost prehrane. Iako je prehrana bila nezaobilazna tema mnogih njegovih ciklusa predavanja i seminara iz najrazličitijih područja, prijelaz u duhovni svijet ga je spriječio da okupi znanstvenike iz područja prehrane, koji bi istodobno bili i duhovno-znanstveno školovani da bi mogli postaviti temelje za proučavanje prehrane s duhovno-znanstvenog stajališta. Naravno, bilo bi mnogo jednostavnije i manje zahtjevno za našu stvarnost da je bio osnovan i studij prehrane, kao što je to bilo učinjeno za danas već renomirane studije, primjerice, pedagogije, medicine, poljoprivrede, glume, plesa, slikarstva, itd. No, za njegovog života znanost o prehrani nije postojala. Usprkos našem, potpuno drukčijem duhu vremena, njegova mnogobrojna predavanja još i danas inspiriraju mnoge stručnjake, ali i laike, na proučavanje prehrane s duhovno-znanstvenog stajališta i na njezinu praktičnu primjenu. Zašto čovjeku treba duhovno-znanstveni uvid u vlastitu prehranu? Odabrana predavanja, kao uostalom i ukupno djelo dr. Rudolfa Steinera, ukazuju na vrlo važnu činjenicu a to je da se do takvog uvida dolazi sagledavanjem cjeline u njezinom razvoju, uvažavajući jednako materijalni (osjetilni) svijet kao i duševno-duhovni (nadosjetilni). Za to je potrebno, osim sustavnoga strpljivog školovanja, osnažiti mišljenje pomnim promatranjem života. Iako svaki pojedinac ima mnoga nadosjetilna iskustva, iako svatko od nas prepoznaje radost u duši i snagu duha, gotovo cjelokupni svjesni dio života okrenut je materijalnom, osjetilno-vidljivom svijetu. No, čovjek pokazuje i sve veću spremnost da upozna sebe kao biće koje istodobno živi u oba svijeta. Možemo reći da je sagledavanje prehrane s duhovno-znanstvenog stajališta na samom početku, iako su u proteklih gotovo sto godina napisane brojne knjige iz tog područja. Iza hrane kao i iza svega materijalnog jest duhovno, ono duhovno koje je stvaralo i oblikovalo njezin materijalni dio. Tako različitom hranom primamo različito, njoj pripadajuće duhovno pa je bez uvida u to duhovno, skriveno, naše znanje o prehrani nepotpuno. Takvo sagledavanje prehrane unosi potpuno novi element u dosadašnja znanja; njime prehrana postaje znatno važnija i pojedincu i društvu. Stoga će se knjigom okoristiti ponajprije oni čitatelji koji ne traže gotova rješenja, već žele graditi osobni dinamički odnos prema prehrani. Od prvih predavanja do danas zaživjele su mnoge grane znanosti, otkriveni su mnogobrojni esencijalni sastojci hrane, nepoznati u ono doba, a bez kojih je vrlo teško čovjeku današnjice govoriti o prehrani. Mnogo toga se promijenilo, moglo bi se reći zastarjelo. Mnogo toga spomenutog iznenađujuće podsjeća na našu današnjicu, primjerice, gledište tadašnjeg vremena prema materijalnom, uvažavanje i oslanjanje isključivo na fizička osjetila, pomodarstvo u prehrani, pitanje vegetarijanstva, što je to prirodno, a što zdravo. No, još više toga čeka da bude otkriveno. Čovjek mora tek otkriti snage koje mu prilaze iz duhovnog svijeta te kakvo značenje za život na Zemlji one mogu imati. Stoga sagledavanje prehrane s duhovno-znanstvenog stajališta zapravo pripada budućnosti.

Gurđijev velika zagonetka

Georgij Ivanovič Gurdijev (Georg(i)es Ivanovich Gurdjieff) (1877. – 1949.), armensko-grčki mistik i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Školovan je u istočnjačkim manastirima s ezoternim karakterom, odlučio je prenijeti svoje učenje ezoterne prakse na Zapad. Proputovao je Istok naširoko u potrazi za pravim, tajnim ezoternim znanjem, a među njegovim najvećim postignućima bili su tajni sufijski manastiri te manastir Sarmong na dalekim obroncima Tibeta o čijem unutarnjem radu je Gurdjieff nerado govorio. Sva svoja putovanja Gurdjieff je iznio u svojoj knjizi Susreti s izuzetnim ljudima prema kojoj je snimljen film u kojem igra i Fabijan Šovagović. Gurdjieff je bio neprocjenjiv egiptolozima u proučavanju Egipta jer su njegova dostignuća i tajni uvidi rasvijetlili mnoge tajne, među njima i o objektivnoj umjetnosti, a Gurdjieff je bio i jedan od malobrojnih koji je vidio i skicirao slike Egipta prije potopa, kada je bio zimzelena meka ezoternih učenja. Gurdjieff je sva svoja znanja i uvide raspravio u nekoliko svojih literarnih djela, među kojima se većina može pronaći u našim knjižarama: Život je stvaran samo kad jesam, Susreti s izuzetnim ljudima, Belzebubove priče (nema je još prevedene na latinicu), Glasnik nadolazećeg dobra (sveska koje još nema na latinici koju je Gurdjieff preporučao ne čitati), Borba Magičara(Fight of the Magicians, libreto, nije prevedena na hrvatski jezik). Gurdjieff je stvorio sustav četvrtog puta duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih triju puteva yogija, fakira i monaha. Njegov rad preuzeo je Pjotr Demjanovič Uspenski i proširio učenje ali isključivo na mentalnoj razini. No Uspenski je inzistirao na komercijalnoj upotrebi ezoternog znanja neprocjenjivog karaktera. Gurdjieff ga je upozorio no on ništa, nakon toga su se Uspenski i Gurdjieff zauvijek razišli. Iako je za života Uspenski napisao jednu uspješnu knjigu u kojoj se pojavljuje i Gurdjieff kao glavni lik, u potrazi za čudesnim, tako reći, duhovnu i naprednu početnicu. S druge strane, Gurdjieffov učenik Bennet nastavio je s njegovim radom i to uspješno. Bennet je bio i ostao angažiran u tajnoj službi engleske vojske. Njegov rad nije vidio dana. I dan danas se raspravlja o širenju tradicije G.I.Gurdjieffa na svim razinama društva, no nisu poznati njegovi današnji nasljednici.

Ljubav nas pretvara u ono što volimo (ćir.)

Ljubav nas pretvara u ono što volimo U središtu Ekhartovog interesovanja leži uzletna moć duše, koja kroz odeljivanje od svega telesnog i svetovnog hrli svojoj prvoj iskri i svom dnu – onom nečemu u duši gde je, po Ekhartu, dno Boga moje dno, i moje je dno dno Boga. Otac nemačke misli kako su ga zvali, rodio se 1260. u Tiringiji, a umro, možda u Kelnu, možda u Avinjonu, jer je naprosto nestao u vrtlogu teoloških, sholastičkih i političkih sukoba koji su ga u taj mah progutali, negde 1327. ili 1328. godine. Njegova predavanja i propovedi ostavili su dubok trag svuda kuda je prošao.

Odabrana djela Branka Ćopića 1-6

1. Priče zanesenog dječaka i druge priče 2. Stihovi 3. Humoristične priče 4. Ratne pripovijetke 5. Gluvi barut; Bronzana straža 6. Prolom Naslovne strane nacrtao Zdenko Balabanić.

Oluja 1-2

Roman je slika Drugoga svjetskog rata, zahvaćena u najširim potezima.

Akupunkturologija

Istorijski razvoj akupunkture u Kini Osnovna saznanja o unutrašnjim organima i kanalima Savremena shvatanja mehanizma akupunkture Određivanje položaja telesnih akupunkturnih tačaka Topografija i funkcionalni značaj kanala i akupunkturnih tačaka Telesne akupunkturne tačke Aurikularne akupunkturne tačke i aurikuloterapija Akupunkturna tehnika Dijagnostika Terapija akupunkturom Akupunkturna anestezija Diskusija …

Kritika čistoga uma

Jedno od najznačajnijih djela transcendentalnog idealizma i cjelokupne zapadne filozofije. Kant u ovom djelu predstavlja svoju kopernikansku revoluciju u metafizici, kojoj se želi dati znanstvena preciznost i jasnoća te ujedno razriješiti sukob racionalista i empirista, skrećući raspravu na uvjete i granice spoznaje.

Religija unutar granica čistog uma

O ustaljenosti zlog principa pored dobrog ili o radikalnom zlu u ljudskoj prirodi O borbi dobrog principa sa zlim oko vladavine nad čovjekom Pobjeda dobrog principa nad zlim i osnivanje carstva božjeg na zemlji O službi i tobožnjoj službi pod vladavinom dobrog principa ili o religiji i popovštini

Kritika moći suđenja

Kritika moći suđenja, treći je nastavak kritika velikog njemačkog filozofa Immanuela Kanta, prvi put objavljena 1790. godine. Dok se u prvim dvjema kritikama (Kritika čistog uma i Kritika praktičnog uma) Kant bavi metafizikom i moralom; u trećoj se okreće estetskoj dimenziji ljudskog iskustva, pokazujući kako nam naša iskustva prirodne i umjetničke ljepote,, te uzvišene veličine i moći prirode daje opipljiv dokaz da nam je moguće ne samo formiranje moralnih namjera već i ostvarivanje naših slobodno odabranih ciljeva unutra prirode kako je doživljavamo. Preduvjet shvaćanju Kritike moći suđenja, počiva u svijesti da estetika izvorno nije nauk o lijepome, nego je ona znanost o osjetilnoj spoznaji, koja time omogućuje razmatranje i drugih estetičkih kategorija.

Prototraktat

Rana verzija Tractatusa Logico-Philosophicusa

Kratka povijest gotovo svega

Jedan od najpopularnijih i najduhovitijih svjetskih autora, Bill Bryson vodi nas na ludo putovanje u potrazi za odgovorom: kako smo ovamo stigli? U svojoj najpoznatijoj, a mnogi smatraju, i najboljoj knjizi, ovaj genijalan stilist, zaigrani radoznalac i nepretenciozan istraživač traži odgovore na najstarija, najveća, najintrigantnija i najteža pitanja o univerzumu i nama samima, počevši od Velikog praska do postanka ljudske civilizacije. U potrazi za odgovorima razgovarao je s najnaprednijim arheolozima, antropolozima i matematičarima, putovao diljem svijeta do ureda, laboratorija i istraživačkih kampova najrazličitijih znanstvenika; a sve to da bi odgovorio na pitanje: Kako smo bili ništa, a postali to što jesmo? U ovoj je knjizi sažeo sve što je saznao na tom putu: ponekad dubokoumno, ponekad zabavno, ali uvijek kristalno jasno – Bryson je majstor koji nas s lakoćom vodi u pustolovinu istraživanja ljudske spoznaje. Ovo je knjiga koja će vas razočarati samo time što nije duža. Popularna znanost u najboljem smislu te riječi!

Zatim dolazi zavođenje

Džasper Finli, baron Montford, imao je dvadeset i pet godina i reputaciju okorelog zavodnika i ženskaroša. U pijanoj rođendanskoj noći kladio se sa svojim prijateljima da će u roku od dve nedelje zavesti jednu čednu i naivnu devojku. Izbor je pao na Ketrin Hakstabl, zanosnu lepoticu, tek predstavljenu visokom društvu. Ne bi ona bila ni prva ni poslednja kojoj je ukaljao čast, ali u poslednjem trenutku Džasper je odlučio da postupi časno i odustane od opklade iako je sve pripremio za skandal – osamio se sa njom usred noći, čak je i poljubio, a onda se povukao. Svesna šta se dogodilo, a šta je tek moglo da se dogodi, Ketrin je odigrala ulogu razočarane devojke i primorala Džaspera da svojim drugarima prizna poraz… Tri godine kasnije, putevi su im se ponovo ukrstili. Iako je privlačnost među njima bila očigledna, oboje su se držali svojih principa; Ketrin je osećanja odbijala da prizna, iako je uživala u flertu, a Džasper je sada zaista želeo da je zavede, vođen nepoznatim emocijama. Igra mačke i miša je bila u toku kada su se pročule vesti o staroj opkladi…

Logika, knjiga prva

Predmeti mišljenja, mišljenje i jezik Predmeti, procesi i oblici mišljenja Zakoni istinitog mišljenja Učenje o pojmu Učenje o sudu Zaključivanje

Moja Afrika

Mazi Mbonu Ojike (1914. – 1956.) bio je nigerijski nacionalist i pisac. Napredovao je od zborovođe, orguljaša i učitelja u anglikanskoj školi da bi postao student u Americi, a zatim kulturni i ekonomski nacionalist. Bio je drugi potpredsjednik NCNC-a i zamjenik gradonačelnika Lagosa 1951. Ojike je bio poznat kao kralj bojkota zbog svog slogana bojkotirajte one koji mogu bojkotirati. U Americi je proveo 8 godina uključen u intelektualnu potragu i poboljšanje znanja autsajdera o Africi govoreći iz afričke perspektive. Po povratku, promovirao je svoju marku afrikanizacije, upornu konzumaciju afričkih oblika odjeće, hrane, odijevanja, religije i plesova dok je također vjerovao u selektivne prednosti stranih pogodnosti. Ojike je uvriježio korištenje riječi Mazi kao zamjene za Mr. Među njegovim publikacijama su Moja Afrika i Imam dvije zemlje. Ojike je bio sofisticirani kritičar koji je bio strastven prema ekonomskom nacionalizmu, ponekad je bio otvoren što mu je donelo neprijateljstvo.

Opera Politica

Bilingvalno izdanje Uvod Kratak spis o tiranskoj vladavini Dijalog O carskoj i papinskoj vlasti Može li vladar prisvojiti crkvena dobra

Psiho

Apsolutni klasik u žanru psihološkog trilera, Psiho nas vodi u skrivene dubine duše i mračne zakutke ljudskoga uma. Roman prati priču Normana Batesa, voditelja motela na osami koji živi s tiranijom vlastite majke i upliće se u niz krvavih događaja. Kad Mary Crane, mlada žena koju okolnosti natjeraju na impulzivan zločin, stigne u Batesov motel, ni ne sluti kakva je sudbina čeka. Norman, koji nikad nije iskusio ni približno normalan odnos s bilo kojom ženom, sramežljivo je poziva na večeru u svoju kuću. No njegova majka to dočeka s ljubomornim bijesom, jer zna da si Norman ne može pomoći. Ali zato je majka ondje. Ona će, kao uvijek, zaštititi Normana od svega, i od nepoznatih žena, kao i od njegovih vlastitih prljavih misli. No, što to znači za Mary Crane? Priča o Normanu Batesu i njegovoj majci postala je jednom od najpoznatijih u povijesti horora. Napeti, šokantni film Alfreda Hitchcocka s Anthonyjem Perkinsom i Janet Leigh u glavnim ulogama neprikosnoveni je klasik, jednako jeziv dan-danas kao što je bio i 1960. godine kad je prvi put prikazan, a njegov zlokobni prizor pod tušem možda je najpoznatiji filmski prizor u povijesti. Ali ako vam je poznat samo Hitchcockov film ili televizijska serija Motel Bates, s Freddiejem Highmoreom i Verom Farmigom, u kojoj su ekranizirane Normanove tinejdžerske godine, onda nipošto ne znate cijelu priču. Jer svu je tu jezu prvi u svijet donio Robert Bloch.

Kod kuće : kratka povijest privatnog života

Od stoljeća u kojima su ljudi tiho živjeli svoju svakodnevicu – spavali, jeli, seksali se i nastojali život učiniti što udobnijim. Sve te aktivnosti događaju događaju se kod kuće. To je polazna točka istraživanja koje je Bill Bryson poduzeo u knjizi Kod kuće: Kratka povijest privatnog života (At Home: A Short History of Private Life, 2010.). Ključna civilizacijska otkrića i izumi prisutni su u našim domovima. Šetajući svojom kućom u Norfolku Bryson istražuje kako su nastale sve one sitne i krupne stvari koje čine naš obični život. U poznatoj maniri neodoljivo šarmantnog sveznalice Bryson govori o arhitekturi, elektricitetu, očuvanju hrane, epidemijama, začinima, Eiffelovom tornju, krinolinama i korzetima, usporedo s nevjerojatnim biografijama ekscentričnih umova koji su oblikovali našu civilizaciju. Povijest života u kući nije samo povijest kreveta, kauča i kuhinjskih štednjaka, kao što sam maglovito pretpostavljao, nego je povijest skorbuta, gvana, Eiffelova tornja, stjenica, krađe leševa i gotovo svega ostalog što se ikad zbilo. Kuće nisu utočišta od povijesti. One su mjesta na kojima povijest završava. Gledajući po kući, zapanjilo me i pomalo zgrozilo kad sam shvatio koliko malo znam o kućnom svijetu oko sebe. Dok sam jednog poslijepodneva sjedio za kuhinjskim stolom, dokono se igrajući soljenkom i paprenkom, shvatio sam da nemam blage veze zašto smo, od svih začina na svijetu, tako ustrajno vezani baš za ta dva. Zašto ne, primjerice, papar i kardamom ili sol i cimet? Zašto vilice imaju četiri zupca, a ne tri ili pet? Zacijelo postoji razlog zašto je tako. Oblačeći se, pitao sam se zašto svi moji sakoi imaju niz besmislenih gumba na svakom rukavu. Čuo sam da na radiju spominju nekoga tko je platio smještaj i pansion, i shvatio da kad ljudi govore o smještaju i pansionu, uopće nemam pojma o kakvom je to pansionu riječ. Kuća mi se odjednom činila tajanstvenim mjestom. I tako se rodila ideja da proputujem njome, obiđem je iz prostorije u prostoriju i promislim o ulozi svake od njih u evoluciji privatnog života. Kupaonica će biti povijest higijene, kuhinja povijest kuhanja, spavaća soba povijest seksa, smrti i spavanja, i tako dalje. Napisat ću povijest svijeta ne izlazeći iz svog doma…

Mythology: Tales of ancient civilizations

Tales of love and war, courage and pain, justice and tyranny, heroes and villains, and ultimately the relationship of humanity to the divine powe4rs are a common element of all cultures. For millennia, these tales have served to transmit values, communicate wisdom, and reveal the nature of right and wrong — in short, to demonstrate a particular society’s ethics and way of life via storytelling.