Enthralling . . . As fascinating as any novel and more so than most. The New York Times Book Review The Pulitzer Prize-Winning Bestseller by the author of DREADNOUGHT. Against the monumental canvas of seventeenth- and eighteenth-century Europe and Russia unfolds the magnificent story of Peter the Great, one of the most extraordinary rulers in history. Impetuous and stubborn, generous and cruel, tender and unforgiving, a man of enormous energy and complexity, Peter the Great is brought fully to life in this exceptional biography.
Crvene usnice nesvakidašnji je roman u kojemu pratimo nekoliko paralelnih radnji između 1934. i 1947., u argentinskom selu Vallejosu i glavnome gradu Buenos Airesu. Nakon raskida zaruka s Juan Carlosom, muškarcem kojeg je iskreno voljela, djevojka Nélida udaje se u Buenos Airesu za drugoga te započinje novi život s mužem i dvoje djece, daleko od Vallejosa i svih onih koje je tamo ostavila. Međutim, saznavši da je Juan Carlos preminuo u sanatoriju, premda posvađana s njegovom majkom i sestrom, odlučuje im poslati pismo sućuti. Juan Carlosova majka joj, na njezino iznenađenje, odgovara i time započinje njihova duga prepiska iz koje saznajemo neočekivano mnogo događaja i otkrivamo zamršenu mrežu ljudi vezanih uz Juan Carlosa, ali i ostale stanovnike Vallejosa. Izuzetno dinamična radnja Puigova romana rezultat je multidiskurzivnosti i raznolikosti pripovjednih perspektiva. Kroz dnevničke zapise, pisma, isječke iz novina, policijske i medicinske izvještaje, smrtovnice, unutarnje monologe, ciganske gatke, pa čak i ispovijedi svećeniku pratimo umreženost stanovnika jednog sela i njihove brojnim odnosima isprepletene sudbine što je uvjerljiva podloga za stjecanje dojma o društvenim i političkim prilikama u Argentini prve polovice 20. stoljeća. Puigova inovativnost u romanu dolazi do punog izražaja, pa se Crvene usnice uz poznatiji Poljubac žene pauka svrstavaju u njegovo najznačajnije djelo – kritički britko, uzbudljivo i zabavno.
Dragi prijatelju, duboko u sebi razumijem koliko je teško kad netko učini nešto što se ne može promijeniti, a za što usto i osjećaš da ne možeš oprostiti. Isplakala sam bezbroj suza i borila se s toliko mnogo pitanja: Što ako ti se čini da praštanje zapravo neće ništa popraviti? Znači li praštanje da opet moram biti u vezi s tom osobom? Je li uopće moguće oprostiti ako druga osoba ne osjeća žaljenje zbog svojih postupaka? Ako se prepoznaješ, na pravom si mjestu. Na ovim ćemo stranicama s tvojim srcem postupati nježno. Ne moraš cenzurirati svoje misli. Razumijemo tvoj otpor. No postoje neka biblijska gledišta koja možeš razmotriti, a koja su napokon donijela mir u moj život. To želim i tebi. Bol s kojom živiš? Nerazriješeni osjećaji tjeskobe? Zaslužuješ da prestaneš patiti zbog toga što su ti učinili drugi ljudi. Ako ti nitko drugi nikad nije rekao da mu je žao zbog tvoje duboke boli, ja ću to reći. Srce mi se slama zbog onoga što lomi tako mnoge ljude. Stoga, dopusti da te uhvatim za ruku i dovedem do spoznaje da je praštanje moguće i da je to jedna od najzdravijih odluka koje možeš donijeti.
Odabrana poglavlja iz sintakse i tvorbe riječi, praktični razgovori, povijest, geografija, kulturna historija. 2. prerađenoo izdanje.
SVATKO IMA SVOJU PRIČU. Ova je moja. Ona odražava nemire proteklog stoljeća, proširene i promijenjene uloge žena te sukob između onih ljudi diljem svijeta koji vjeruju u slobodu i onih koji moć stavljaju iznad ljudskih vrijednosti.Prije početka pisanja knjige sam čitala memoare drugih nekadašnjih državnih tajnika. Knjige su bile odlične, no pristup njihovih autora nije se činio prikladnim za mene. Željela sam spojiti privatni život i politiku te opisati ne samo što se dogodilo, već i zašto, i kako su na te događaje utjecali ljudski odnosi. Također, htjela sam biti sigurna da glavni lik knjige neće ljudima biti smrtno dosadan.Mnogi životi slijede manje-više predvidiv put, poput vode kroz omeđeni kanal. Moje je putovanje bilo drugačije. Pomisao da će čehoslovačka kći, rođena nedugo prije izbijanja svjetskog rata, jednog dana postati prva američka žena državni tajnik nekada je bila nezamisliva. Gotovo jednako nepojmljivo bilo je da će netko tko do svoje trideset i devete godine nije obnašao posao u Vladi i ujedno je majka troje djece postati najviše rangirana žena u povijesti SAD-a. Sve do mojih zrelih godina, nikada se nije moglo pretpostaviti da ću postati ono što jesam.Kasno sam startala, ali zato sam se potrudila nadoknaditi propušteno. Počela sam kao volonter za opće dobro, skupljala novac za političke kandidate i razne dobrotvorne svrhe, upoznavala nove ljude i nepokolebljivo širila vlastite obzore te pored toga uspjela doktorirati. Uz podršku obitelji započela sam profesionalnu karijeru, radila u Senatu i Bijeloj kući, savjetovala demokratske kandidate za državne službe, predsjedala Vijećem stručnjaka i predavala međunarodne odnose. Godinu za godinom stjecala sam prijeko potrebno znanje, iskustvo i vještine. Razmjerno je malen broj ljudi čuo za mene kada me je predsjednik Clinton 1992. upitao jesam li voljna obnašati dužnost veleposlanika SAD-a pri Ujedinjenim narodima. Prema vašingtonskim standardima, moja je karijera bila pritajena, ali ja sam bila spremna. Bas kao što je rekla senatorica Barbara Mikulski, i sama krčiteljica novih putova, „Trebalo nam je dvadeset i pet godina da bi na kraju uspjele preko noći.“ Nakon što sam već postala članicom Vlade, morala sam se uhvatiti ukoštac s problemom rada u pretežito muškom svijetu. Taj mi izazov nije bio nov, no položaj je bilo viši, a pritisci snažniji. Često me pitaju jesu li me muškarci na putovanjima po arapskim zemljama i ostalim mjestima koja njeguju tradicionalne kulture gledali svisoka. Odgovarala sam: „Ne, jer gdje god sam doputovala, bila sam u golemom zrakoplovu na kojem je sa strane velikim slovima pisalo Sjedinjene Američke Države“. Strani su dužnosnici to poštivali. Više problema sam imala s nekim muškarcima u svojoj Vladi.
»Iza nesvakidašnje poezije krije se i nesvakidašnji životni put. Josip Sever rodio se 1938. u Blinjskom Kutu kod Siska, a umro 1989. u Zagrebu. Studirao je sinologiju u Pekingu i slavistiku u Zagrebu, prijateljevao s Genadijem Ajgijem, upoznao Kručoniha, prevodio s kineskoga i ruskoga, pisao poeziju na hrvatskom i ruskom jeziku. Bio je posljednji istinski boem naše književnosti: u njegovoj je čaši drijemao »modri glas« spreman u svakom trenutku ispuniti prostor do kojega dopire pogled. Kada je u dvorištu jedne zagrebačke klinike usnuo u snježnoj bjelini, njegovi su stihovi jednako snažno nastavili proizvoditi »mislenu jeku«. Severova je poezija bila i ostala mjesto susreta poklonika različitih poetika i lirskih politika, pjesnika i knjiških znalaca, glumaca i boema, štivo čuđenja kojemu se čitatelj neprestano vraća i uživa u energiji njegova glasnog izvođenja. Svojedobno je V. Tenžera primijetio: »Od velika mnoštva poštovalaca poezije Josipa Severa još nisam uspio čuti shvatljive razloge ushita. Držim, međutim, da to nije slabost njihova razbora, nego snaga nekog apriornog prihvaćanja«. Tu su zamjedbu gdjekad ponavljali upravo tumači lirike hoteći naglasiti da Severovo pisanje višestruko nadilazi svaki pokušaj njegova interpretacijskog discipliniranja.
Nakon što su čitatelji te domaća i inozemna kritika izvrsno prihvatili romane JUDITA i KRSTITELJ, Miro Gavran je romanom PONCIJE PILAT zatvorio svoju biblijsku trilogiju intrigantnom ispoviješću čovjeka koji je osudio Isusa Krista na smrt. Prateći Pilatov život od rane mladosti pa sve do desete godine nakon Kristova razapinjanja, Gavran je progovorio o moralnim i životnim dvojbama karakterističnim za ljude bez duhovnog uporišta. U pozadini velike teme suptilno je oslikan i odnos Poncija Pilata i njegove žene.
Ova knjiga treba dati pregled nastanka, struktura i načina funkcioniranja triju sustava vlasti koji su uvijek izazivali poseban interes komparativneg nauka o vlasti kao područja političke znanosti. Knjiga ujedno omogućuje uvid u empirijske strukture moderne demokracije, budući da se bavi demokratskim sustavima vlasti. Komparativni nauk o vlasti je poseban oblik usporedbe u političkoj znanosti. Posve općenito, u komparativnom nauku o vlasti riječ je o tome da se postave prava pitanja kako bi se otkrila bitna politička obilježja nekog društva. Komparativna politička znanost razmatra cjelinu društvenih odnosa ako oni određuju politiku. To područje političke znanosti često se označuje i kao usporedba sustava. Politički sustav opisuje komparativnu perspektivu koja jednako uključuje državu i društvo. U središtu je komparativneg nauka o vlasti država sa svojim institucijama, a u određivanju institucionalnog sklopa on se služi pojmom sustava vlasti. Komparativni nauk o vlasti ima, dakle, uži kut gledanja koji se jače tiče države, ne ignorirajući pritom, dakako, povezanost sustava vlasti s društvom. Izbori, interesne skupine, mediji i politički stavovi jednako su, primjerice, važni za politiku kao i zakonodavne i vladavinske institucije. No, te teme upućuju na društvene dimenzije politološke analize koje iziskuju specijalnije teorijsko i zanatsko predznanje i stoga su zahtjevnije od usporedbe institucija (usporediti pregledna djela: Berg-Schlosser i Muller-Rommel, 1997; Hartmann, 1995; Nasmacher, 1991). Naposljetku djelovanja, tj. pita se o ciljevima i metodama politike na različitim tematskim i političkim poljima (primjerice, unutarnje sigurnosti, socijalne politike, obrazovne politike, politike tržišta rada). To predmetno područje komparacije ne pretpostavlja samo temeljita znanja o političkim sustavima općenito, nego i o problemima s kojima se politika sučeljava. Za političke institucije, koje su u središtu ove knjige, udomaćio se viši pojam sustav vlasti. Riječ je ponajprije o onim institucijama koje omogućuju i kontroliraju vladanje, dakle o vladi, parlamentu i sudovima, te o strankama i savezima (Beyme, 1988, 50. i d.; Slammen, 1972).
Moore illuminates Thatcher’s youth–her relationship with her parents and early romantic attachments, including her courtship and marriage to Denis Thatcher–moving forward to the determination and boldness that marked even the very beginning of her political career. His account of her political relationship with Ronald Reagan is riveting. Throughout Moore explores in compelling detail the obstacles and indignities that Thatcher encountered as a woman in what was still overwhelmingly a man’s world. A clear-eyed, fair account, conveying Thatcher’s remarkable talents and sometimes infuriating qualities, Moore’s portrait enlivens the woman who was prime minister for more than a decade (1979-1990), re-creating the circumstances and experiences that shaped one of the most significant world leaders of the postwar era.
A life of William Shakespeare / by Joseph Quincy Adams Adams, Joseph Quincy (1881-1946) Published by London : Constable, 1923
Zbornik radova sa znanstvenog skupa 29. travnja do 1. svibnja 1994., Orahovica o 110. obljetnici rođenja.
