Prošla je ponoć, blagdan je Svih svetih. Jen sa zebnjom čeka da se njezin osamnaestogodišnji sin Todd vrati kući. No kad se Todd pojavi iz mraka, briga zbog toga što nije došao u dogovoreno vrijeme preraste u nešto puno opasnije. Jen s prozora gleda kako njezin duhoviti, naizgled sretni tinejdžer nožem izbada potpuna neznanca. Ne zna tko je žrtva ni zašto je Todd počinio tako okrutan, nasilan čin. Sve što zna je da se njezin život, kao i Toddov, raspao. Nakon što joj sina privedu, Jen usne u očaju. No kad se probudi… Shvati da se probudila dan prije. Ubojstvo još nije počinjeno, a možda postoji mogućnost da ga se spriječi. Jen se svakim jutrom budi sve više u prošlosti, isprva tjednima, zatim godinama prije ubojstva. I shvati da povod Toddovu stravičnom zločinu leži negdje u prošlosti. A njezin je zadatak da ga otkrije i spriječi ubojstvo.
U jeku kineske kulturne revolucije 1967. Ye Wenjie gleda kako joj crvenogardisti brutalno ubijaju oca batinama. Taj će događaj odrediti ne samo njezin budući život nego i budućnost čovječanstva. Četrdeset godina poslije, pekinška policija šalje Wanga Miaoa, stručnjaka za nanotehnologije, da se ubaci u tajno udruženje znanstvenika nakon niza neobjašnjivih samoubojstava članova. Istraga će Wanga dovesti do zagonetne online igre i uvući ga u virtualni svijet kojim upravljaju neumoljiva tri sunca i njihovo nepredvidljivo kretanje. To je problem triju tijela i u njemu se krije ključ intergalaktičke zavjere koja obuhvaća svjetlosne godine i prijeti da će uništiti čovječanstvo. Fenomenalna SF trilogija čija radnja obuhvaća 18 906 450 godina – od drevnog Egipta preko kineske kulturne revolucije do vremena osamnaest milijuna godina u budućnosti – osvojila je kritičare, nagrade i čitatelje diljem svijeta, a uskoro postaje i serija koju za Netflix snimaju tvorci Igre prijestolja.
Odabrao i uredio dr. Mithad Kozličić. Dva najzapaženija rada Vekarićevog opusa Pelješki jedrenjaci i Naši jedrenjaci za dugu plovidbu kroz stoljeća združena su u jednu knjigu, a uvrštena je i uvodna studija o životu i cjelokupnom opusu kapetana Vekarića, kao i cjelovito sistematizirana bibliografija njegovih radova. Kao urednik pomorskih stručnih i popularnih časopisa, potom kao dugogodišnji urednik Pomorske enciklopedije, Vekarić je razvijao svoj talent pomorskog pisca i oblikovao svoj znanstveni profil. Kruna tog pregalaštva i sustavnog znanstveno istraživačkog rada svakako je djelo Pelješki jedrenjaci, objavljeno u Splitu 1960. Rad je plod sustavnog pomorskog obrazovanja, poznavanja nekoliko svjetskih jezika, izgrađene znanstvene akribije, kao i lijepog i laganog stila koji autor nosi valjda još iz romantičnog orebićkog djetinjstva.
U novoj knjizi, svojevrsnom pandanu romana Tko je ubio mog oca, Édouard Louis pripovijeda o životnoj preobrazbi svoje majke, žene koja je uspjela pobjeći iz začarana kruga siromaštva i nasilja čije užase Louis opisuje i u svome slavljenom prvijencu Raskrstimo s Eddyjem. Ova posveta majci dirljivo je pismo pomirenja i ujedno snažna priča o borbi jedne žene za dostojanstven život bez muškog nasilja i o pokušaju izlaska iz rodno i klasno uvjetovane opresije.
De relictis dalmato-romanis in toponymia Croatiae
[…] Nietzsche, taj Protej filozofije, tijekom svojeg divljeg, smionog lova na tragu je nekim temama koje ga ne puštaju. To su još uvijek, a kako bi drugačije i moglo biti, one velike stare teme zapadnjačke filozofije: problem Boga i nihilizma, problem slobode, problem spoznaje i problem morala. Kao nitko drugi prije njega upleo se u proturječja koja se na tom polju očito ne mogu izbjeći. Poricao je egzistenciju slobode, da bi zatim polagao pravo na nju kao stvaralačku silu, dakle uzeo si je slobodu da otpiše slobodu. Iza svake istine stavio je veliki upitnik, ali sam je taj upitnik za njega bio apsolutna istina. Navijestio je smrt Boga, ali zatim je na njegovo mjesto postavio svoje nove najviše vrijednosti. Istražio je amoralne temelje morala i iznio kritiku morala koja je sama u velikoj mjeri bila moralna. To nam sve pokazuje da s kritikom spoznaje, morala, Boga i metafizike te kritikom slobode ostajemo u krugu vlastitih proturječja: implicitno polažemo pravo na nešto što smo eksplicitno odbacili – naime spoznaju, moral, Boga, slobodu. […] Kod Nietzschea ćemo naći puno toga što ga čini privlačnim i raznovrsnim: različite uloge, stil, genijalne dosjetke, eleganciju i Bersekerov bijes, sardonički karakter i ironiju, suptilne misli i udarce čekićem. Međutim, to duhovno obilje i okretnost zahvaljuje ne samo svom nevjerojatnom talentu i svojoj strastvenoj znatiželji, nego i činjenici da čovjek koji je tako duboko obilježen religijom poput njega ne može ostati ravnodušan spram takozvane smrti Boga. Da bi popunio tu prazninu, morao je osmisliti štošta. A ta maštovitost je ono što ga čini fascinantnim sve do današnjeg dana diljem svijeta. Nietzsche je trenutačno zacijelo jedan od općenito najčitanijih filozofa u svijetu. (R. Safranski) Rüdiger Safranski (1945) je teoretičar književnosti, filozof i pisac. Studirao je filozofiju, između ostalih kod Theodora W. Adorna, germanistiku, povijest i povijest umjetnosti u Frankfurtu na Majni i Berlinu. Radio je na berlinskom sveučilištu (FU) od 1972. do 1977. kao znanstveni novak na Odsjeku za germanistiku gdje je doktorirao 1976. Idućih desetak godina uređuje časopis Berliner Hefte čiji je suosnivač. Proslavio se knjigama o F. Schilleru, E. T. A. Hoffmannu, A. Schopenhaueru, F. Nietzscheu, J. W. Goetheu i M. Heideggeru. Od 2002. do 2012. vodio je emisiju Filozofski kvartet zajedno s Peterom Sloterdijkom. Rüdiger Safranski je dobitnik književne nagrade Zaklade Konrad Adenauer (2014), nagrade Thomas Mann (2014), nagrade Ludwig Börne (2017) i Njemačke nacionalne nagrade (2018). Do sada su na hrvatski prevedene dvije njegove knjige, Koliko globalizacije čovjek može podnijeti? (2008) i Koliko istine čovjeku treba? (2010).
John Polkinghorne, ugledni teorijski fizičar i teolog, već je desetljećima jedan od vodećih autoriteta u tumačenju odnosa između znanosti i religije. U svojoj poznatoj knjizi Vjera u Boga u doba znanosti, nastaloj na osnovi popularnoga niza predavanja koje je održao na Sveučilištu Yale, propituje mogu li se religija i znanost uskladiti ili se nužno međusobno isključuju, odnosno kosi li se vjerovanje u Boga sa znanstvenim principima doba u kojemu živimo. Namijenjena najširemu krugu čitatelja, ova pristupačno pisana knjiga progovara o raznim vidovima odnosa znanosti i religije. Polkinghorne tako istražuje novu naravnu teologiju te naglašava važnost moralnoga i estetskoga iskustva kao i ljudske intuicije vrijednosti i nade. On postavlja i pitanje djeluje li Bog u fizičkomu svijetu, iznosi svoje ideje o ulozi teorije kaosa, istražuje mogućnosti budućega dijaloga znanosti i vjere te njihove zajedničke potrage za istinom. Časopisi Publishers Weekly i Booklist uvrstili su svojedobno knjigu Vjera u Boga u doba znanosti u svoje top izbore najboljih knjiga o religiji, a sada ovu poznatu knjigu donosimo konačno i u hrvatskomu prijevodu, radu uglednoga fizičara prof. emer. Miroslava Furića, a doradio ga je prof. dr. sc. Stipe Kutleša, ugledni hrvatski fizičar i filozof.
Nakon što je u Gori sa sedam krugova opisao svoj životni put od razuzdane mladosti perspektivna studenta do obraćenja na katoličanstvo i ulaska u trapistički samostan, u knjizi Znak Jonin, Thomas Merton sabire i iznosi vlastite dnevničke zapise napisane u razdoblju između 1946. i 1952. godine. Ova iznimna knjiga osim što upoznaje čitatelje s monaškom vizijom vjere i njihovim životom i svakodnevicom, istodobno je i svojevrsna škola duhovnosti. Ali ne na općenit i teoretski način, već po osobnim dubokim uvidima u život Mertona kao duhovnoga tragača, kao i po njegovim životnim usponima i padovima u potrazi za nadnaravnim. Pišući s velikim mladenačkim žarom, osebujnošću, a ponekad i buntom, Merton iskreno iznosi duhovne izazove, svakodnevne borbe, nemire i sukobe unutar sama sebe koje treba razriješiti, istodobno dajući poticajno i vrlo korisno duhovno iskustvo. Osim toga, prateći Mertonovo prilagođavanje monaškome životu Znak Jonin na pristupačan način nudi prokušanu i drevnu monašku mudrost za sve one koji traže duhovno obogaćenje i usmjerenje za svoj život u svijetu.
Ponovljeno i dopunjeno izdanje
Na prostorima nekadašnje Jugoslavije u posljednjih sto godina dogodile su se višestruke promjene, nastajale su i nestajale države i politički sistemi, događali su se brojni ratovi i prevrati, povijest je nemilice marširala ulicama razdvajajući obitelji i tražeći od pojedinca da joj se povinuje ili suprotstavi. O jednoj takvoj povijesti piše Igor Štiks u svojoj kapitalnoj knjizi Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj. Nastala kao plod dugogodišnjeg bavljenja temama državljanstva i građanstva na doktorskim i postdoktorskim studijima, niza predavanja i referata te iznimnoga terenskog rada, ova knjiga kao nijedna do sada propituje pravo pojedinca i njegovu ulogu unutar države. Štiks iz pojma državljanina i građanina razvija i dokazuje tezu o mijenama političkih sistema i zajednica te koliko su i kako utjecali na poziciju i život pojedinca. Odgovara na pitanja što uopće znači biti državljanin, biti uključen ili pak isključen, kako se osjećati u poziciji građanina i što se događa kada se ona mijenja u onu stranca ili pak neprijatelja. Knjiga Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj povijesna je, kulturološka i sociološka, ali prije svega politička studija koja pokazuje koliko su krhki identiteti, kako se lako stvaraju i grade novi te koliko je pitanje državljanstva i građanstva važno i danas.
Tuvia Bruk bio mi je djed. Vera je moja baka. Refael, Rafi, R, zna se, moj je otac, a Nina – Nina nije ovdje. Nine nema, zapisat će u svoju bilježnicu Gili, pripovjedačica novog velikog romana Davida Grossmana, dobitnika nagrade Man Booker International i istaknutoga kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. Nina je ta koje nema, ali kad s Arktičkog otoka dođe na proslavu devedesetog rođendana svoje majke Vere, uskovitlat će sjećanja i osjećaje, te pokrenuti priču koja od Čakovca u osvit Drugog svjetskog rata vodi do kibuca u Izraelu, a odatle ponovno nazad, do čvora boli i patnje, do mjesta gdje je sve počelo i gdje će se sve završiti – do Golog otoka. Kad je Nina znala knjiga je o tri snažne žene i njihovu putovanju do otoka na kojemu je Vera provela dvije i pol godine, odbivši da svojega mrtvog muža proglasi neprijateljem naroda. Rane koje se prenose generacijama i obiteljske tajne koje upravljaju životima, ljubav od koje klecaju koljena i ljudskost koja iskupljuje građa su nadahnjujuće životne priče Eve Panić Nahir, koju je dokumentarcem otkrio Danilo Kiš, a ovjekovječio ju je David Grossman veličanstvenim romanom Kad je Nina znala.
Kako iznova napisati Sarajevski Marlboro, i je li to moguće, je li izvedivo i racionalno da pisac to pokuša još jednom učiniti? Odgovori na ova pitanja trebali bi biti negativni, no ako je pisac dovoljno hrabar i dovoljno drzak, dovoljno imaginativan, onda će taj eksperiment pokušati uraditi, a sve to Miljenko Jergović upravo je učinio novom zbirkom Trojica za Kartal, podnaslovljenom Sarajevski Marlboro remastered. Ove nove priče nisu ni lice ni naličje onih prethodnih, već su iznova ispripovijedane sudbine drugih ljudi koji s onima iz prve knjige dijele nemogućnost bježanja, užase i ljepote stradanja, besudbinstvo ukucano u genetski kod svakog pojedinca iz toga još tada jednoga od posljednjih gradova u kojem su ravnopravno i bez straha živjele tri vjere. Sarajevski Marlboro i Trojica za Kartal moguća su čitanja tih sudbina, no ta čitanja, bez obzira na to čitali ove knjige u paru ili svaku pojedinačno, pokazuju da je i danas kao i onomad pred nama autor snažne empatije koji ulazi pod kožu svojim likovima i od njihovih želja, nadanja, strahova gradi punokrvne osobnosti kojima vjerujemo i s kojima se možemo poistovjetiti, iako ne bismo bili u njihovoj koži i proživljavali što oni žive – ali upravo u tome jesu snaga i moć književnosti. – Seid Serdarević
Kubanski istražitelj Mario Conde napustio je službu nakon godina rješavanja zahtjevnih slučajeva i odlučio se posvetiti pisanju. Jedan je od njegovih književnih uzora i Ernest Hemingway, prema kojemu gaji i divljenje i prezir – poglavito zbog raskalašenosti, pretjerana mačizma i odnosa spram drugih ljudi, a naročito Kubanaca. Jednoga dana na Hemingwayevu kubanskom imanju velika kiša na vidjelo izbaci ostatke tijela stare oko 40 godina, taman iz vremena piščeva boravka na Kubi. Conde ne uspijeva zatomiti znatiželju i kreće u još jednu opsežnu istragu ne bi li raskrinkao ubojicu, ali i rasvijetlio mnoge misterije u životu jednoga od najvećih svjetskih pisaca. Zbogom, Hemingway jedan je u nizu kriminalističkih romana velikog Leonarda Padure, čiji je središnji lik kompleksni Mario Conde – aspirirajući umjetnik, ali i vješt istražitelj. Iako narativnom strukturom tipično kriminalističko štivo, ovaj je roman mnogo više od toga. Padurine rečenice otkrivaju čitave svjetove, a ocrtavaju dvije Kube – onu iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, s Hemingwayem u središtu, i onu suvremenu.
Nakon svjetskog i hrvatskog megahita Sjena vjetra Carlos Ruiz Zafón napisao je novi roman Anđelova igra koji je u svijetu već nadmašio prodavanost njegova prvijenca. Hrvatsko izdanje Anđelove igre u prijevodu Silvane Roglić objavit će nakladnička kuća Fraktura na svjetski dan knjige 23. travnja ove godine, samo godinu dana nakon svjetske premijere. Anđelova igra događa se u Barceloni 1920. godine. Glavni junak je pisac koji danju u napuštenoj palači u Barceloni pod pseudonimom piše senzacionalističke romane, a noću barokne priče o gradskom podzemlju. Jednoga dana dobiva ponudu da napiše roman koji će dotaknuti srce i maštu i za koji će dobiti bogatstvo a možda i više. Međutim, izgleda da je njegova tamna slika svijeta povezana s kućom u kojoj stanuje i misterioznom smrću prethodnog vlasnika. Anđelova igra je roman u kojem se savršeno prepliću misteriozna i ljubavna priča, knjiga koja se doslovno ne ispušta iz ruku. Još jedna savršena priča s Groblja izgubljenih knjiga i stare Barcelone iz pera jednog od najtalentiranijih pisaca današnjice knjiga je u koju će se svaki čitatelj zaljubiti.
Do Prvog svjetskog rata Nakon Sarajevskog atentata u tuđini U novoj državi do ubojstva Stjepana Radića Od atentata u Skupštini do atentata u Marseilleu Od Aleksandrove pogibije do Trojnoga pakta Od proglašenja NDH do uspostave komunističke Jugoslavije
Serija predavanja održanih od 21. maja do 4. juna 1986. godine.
A Long Row of Candles: Memoirs & Diaries, 1934-1954 Hardcover – January 1, 1969 by C. L. Sulzberger (Author)
U svojoj novoj knjizi Izdaja Bosne Kljuić je iznio svoja sjećanja na protekla tri desetljeća i najdramatičnije razdoblje novije povijesti BiH u kojemu je obnašao najviše stranačke i državne dužnosti.
Obrazlažući kako se svi ljudski pokreti rađaju iz potrebe za napadom ili obranom, stari slikar u Andrićevoj prozi-eseju Razgovor s Gojom zgušnjava to svoje iskustvo u sentenciju: Inače, oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi. Književni postupak kojim je napisan roman Ruta Tannenbaum — ritam pripovijedanja, tonalitet i afektivna obojenost teksta, tip imaginacije, stilska žestina — ne pripada andrićevskoj poetici floberovskoga ideala distanciranosti i impersonalnosti. No glavna tema (blistavi glumački apogej i mračni kraj darovite židovske djevojčice u ljupkom paklu klajnbirgeraja glavnoga grada Endehazije), kao i ukupan materijalni svijet romana Ruta Tannenbaum takvi su da bi mu kao moto sasvim dobro i pogođeno pristajao Andrićev-Goyin iskaz o ljepoti i o mraku ljudske sudbine ili sjaju ljudske krvi kojim je okružena. Sav je taj svijet naime viđen u dramatskom registru u kojemu ljepota i osrednjost, zdravlje i bolest, zloća i dobrina, dobre zasluge i hudost sudbine, napokon talent i karakter nisu raspodijeljeni po dobrim željama (ni čitateljskim ni autorovim), nego je sve to spleteno u nerazdjeljivo ljudsko klupko u koje su podjednako zapleteni svi pojedinci, sve figure ove bezutješne povijesti, ovoga moćnog romana koji bolno i empatijski zasijeca u traumatske i tabuizirane slojeve naše povijesti. — Ivan Lovrenović
