Search Results for: covjek

Osloboditi prava čovjeka

Kad se govori o pravima i slobodama čovjeka njih ne treba uvjetovati obvezama, odgovornostima. Prostor obveza širi je od prostora slobode. Slobode i prava čovjeka proizlaze iz njegove prirode kao slobodnog bića i iz njegova dostojanstva kao pripadnika ljudske vrste.

Priča pravoga čovjeka

Kada bezimeni glavni junak za četrdeseti rođendan dobije dnevnik i nalivpero od žene i sina, počinje revno zapisivati pojedinosti iz svakodnevice te sva svoja razmišljanja o životu. Vrijeme je poslijedubčekovske normalizacije u Slovačkoj, a on je obični, mali čovjek, pristojno odgojen katolik koji se učlanjuje u partiju i prihvaća baš sve prilike za osobni boljitak. Baš kada mu se na poslu osmjehne sreća i dobije promaknuće, pamet mu pomuti kolegica koja ga mami u izvanbračnu vezu… Priča pravoga čovjeka još je jedna književna poslastica koju nam je pripremio Pavel Vilikovský, etablirani majstor ironije, humora i parodije. Ovoga se puta opredijelio za jedan od najzahtjevnijih žanrova – dnevnički zapis –i briljantno se stisnuo u otužno ograničeni okvir svojega protagonista. Da bi dnevnik djelovao autentično, od autora zahtijeva bezuvjetnu empatiju i poistovjećivanje sa sveukupnim vrijednosnim, jezičnim i misaonim svijetom glavnog junaka. Upravo u tome leži autorov trijumf – Priča pravoga čovjeka uistinu je vrhunski izmiješan koktel lakomislenosti, nepromišljene iskrenosti i nespretnog izražavanja glavnog lika. Problematizirajući poziciju malog čovjeka u širem socijalnom kontekstu i neminovno ispreplitanje osobne i društvene povijesti, Vilikovský je ispisao inteligentno, promišljanjima i duhovitošću protkano štivo.

O Bogu i čovjeku

Razgovori Teoretičara Zygmunta Baumana i teologa Stanisława Obireka – i pored razlika u njihovim intelektualnim biografijama – veže ista potraga za odgovorima na pitanje o mjestu Boga u čovjekovu životu. Autori razgovaraju o jednom Bogu i mnogim bogovima, o toleranciji, traženju jedine istine, o vjeri, o tome što je religijska spoznaja, o odnosima između Boga i čovjeka, o ulozi slučaja u životu, o svojim učiteljima, a na kraju i o nadi. Stanisław Obirek ne skriva da je u zamislima Zygmunta Baumana pronašao potvrdu mnogih svojih razmišljanja. Zygmunt Bauman iznenađuje poznavanjem teološke problematike. Razgovarajući, odlično se slažu, jednom polemiziraju, drugi put kroče istim putevima, a čitatelj kao šutljivi sudionik toga dijaloga ima osiguranu intelektualnu zadovoljštinu vrhunskoga odmjeravanja snaga. Kao što je rekao Zygmunt Bauman u knjizi, sugovornike je vodila ista želja za pomirenjem mnoštva religija s jedincatošću čovječanstva. Riječ je o značajnom djelu, koje otvara dijalog i rasprave o tematiziranju Boga u suvremenom društvu. (tekst s korica knjige)

Nestanak javnog čovjeka

„Javni“ život nekoć je značio onaj ključni dio života izvan kruga obitelji i bliskih prijatelja. Emocionalno se povezati sa strancima na obostrano zadovoljstvo, a ipak ostati na distanci smatralo se načinom na koji ljudsko biće postaje društveno biće – civilizirano biće. Sennett pokazuje kako smo danas zakinuti za užitke te iščezle životne razmjene s našim sugrađanima; stranac postaje prijetećom pojavom; šutnja i promatranje postaju jedini način da se javnost, osobito život ulice, doživi i preživi; svatko vjeruje da ima pravo da ga se u javnosti pusti na miru. Tako postaje jasno da nam je zbog promjena u javnom životu stradao privatni život, u kojem ne uspijevamo razviti vlastitu ličnost: manjka nam lakoća, zaigranost, diskretnost koja bi nam omogućila realne i ugodne odnose s onima koje možda nikad nećemo intimno upoznati.

Ideja čovjeka i antropologije

Scheler za kojega je Max Weber rekao da je pokušao racionalizirati iracionalno, bio je etičar, filozof religije, osnivač sociologije znanja, kritičar kulture i vinovnik antropologijskog obrata u suvremenoj filozofiji i autor metafizike akta. Na temelju svoga tematiziranja filozofije i cjelokupne zapadne kulturne tradicije, Max Scheler misli da aktualno duhovno, socijalno i političko stanje i položaj čovjeka u njemu, zahtijeva da se filozofski i fundamentalno teorijski nanovo formulira odnos između tri temeljna relata tradicionalne metafizike – koje je Kant nazvao idejama, a to su: pojmovi duše, svijeta i boga. Dušu promatra u novoj duhovnoj i svjetskopovijesnoj konstelaciji, uklopljenu u život i u vitalnoj relaciji s tijelom. Čovjek nastupa u prvi plan kao konstituens samoga božanstva, dok su svijet i povijest poprište toga obogotvorenja čovjeka i ozbiljenja boga kao ideje u čovjeku.

Hram u čovjeku

Sveta arhitektura i savršeni čovjek. Hram u Čovjeku, na 127 stranica, sažima filozofiju i način razmišljanja starih Egipćana. Potrebno je barem opće medicinsko, matematičko, pa i filozofsko znanje da bi se ta tanka knjižica mogla dobro čitati. U prvom čitanju i susretu sa takvom neobičnom tematikom pomislite da je ovdje sve bez reda. Ali nakon strpljivog proučavanja slika, usporedbi i listanja medicinskih anatomskih atlasa obuzmu vas dubina i široki opseg misli filozofije Egipćana. – Borka Bunjac, povijest.net

Psihologija u službi čovjeka

Autori: Hans Ueckert, Rainer Kakuska i Jürgen Nagorny. Iz izdavačke serije (Mladost, Zagreb): Astronomija, Kibernetika, Psihologija, Fizika, Kemija, Biologija.

Istra po mjeri čovjeka

Istria a misura d’uomo. Istria tailored to the human scale. Autor fotografija Igor Zirojević. Autor teksta Silvio Forza