Tri čovjeka u čamcu (a o psu da se i ne govori)

Krenuli smo da bismo uživali u rijeci četrnaest dana, i četrnaest ćemo dana uživati, pa makar nas to ubilo! – poručuju junaci ovoga humorističkog romana što ga je autor isprva zamislio kao ozbiljan turistički vodič porječjem Temze, ali očito se nije mogao oprijeti svojoj prirođenoj duhovitosti stvorivši tako jedan od najboljih izdanaka krepke britanske humoristike, vrhunski primjer iskričave samoironije kojoj ništa nije sveto. U beskrajno zabavnim rekreacijskim putešestvijama trojice prijatelja (a o psu da se i ne govori), koji su se čamcem zaputili Temzom, pronaći ćemo sve karakteristike humora što od 1889. do danas do suza nasmijava čitatelje širom svijeta i koji se i nadalje razvija, najeksponiranije u jakim izvoznim proizvodima Ujedinjenoga Kraljevstva: TV serijama Mućke; Zvonili ste, milorde; Alo, alo; Crna Guja; Monty Python… Zapravo bi se moglo zaključiti da inteligentan, bezvremenski svježi humor Jeromeova Čamca treba uzeti itekako ozbiljno jer djeluje kao težišna točka britanske humorističke tradicije, na pola puta između komediografa Shakespearea i komedijaša Mr. Beana. Za kraj još jedan citat, još jedna potvrda zašto ovaj vremešni bestseler i dalje zauzima ponajviša mjesta u većini izbora najsmješnijih knjiga svih vremena: Uvijek mi se čini da radim više nego što bi trebalo. Pazite, nemam ja ništa protiv rada. Volim rad. Rad me naprosto fascinira. Mogu sjediti i satima gledati kako ljudi rade. Moderna vremena