Kontrolna projekcija

Tko je Petar Tomašić, taj čovjek za sva vremena?Jedini preživjeli nakon zločina na Pasjoj glavi četrdeset prve, narodni heroj i legendarni komandant partizanske brigade, povučeni umirovljenik kasnih osamdesetih, prvi visoki časnik bivše JNA koji se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, briljantni strateg operacija u Domovinskom ratu, prva žrtva čistke “bivših” nakon konačne pobjede, veliki igrač nakon izbora 2000. ili – kandidat za Haag?Tijekom proteklih šezdeset godina mnogi su, što slučajno, što namjerno pokušali doznati odgovor na to pitanje.Komesar Stjepan Horvatić, ratni komesar brigade pokušat će četrdeset treće naći smisao u grozničavom buncanju svog komandanta, načelnik OZNE Jozo Rendić istraživat će istitnitost tvrdnji jednog potkazivača, mladi agent Udbe, kodno ime Feniks, doći će u posjed snimke vrlo zanimljivog telefonskog razgovora, inspektor Marinko Kerekeš pokušat će riješiti ubojstvo staro trideset godina.Možda bi pravi odgovor mogao saznati redatelj Vedran Jurić, koji će o Petru Tomašiću raditi dva potpuna različita filma. A možda to uspije tek Miomiru Mikasu, visokom dužnosniku nekad vladajuće stranke kojemu smeta ova ikona našega doba. Problem je u tome što, čini se, samo jedan čovjek zna pravu istinu, a on je, po vlastitom priznanju, često iskrivljuje.Roman Kontrolna projekcija redatelja, scenarista i dramskog pisca Dejana Šorka iskren do boli, urnebesno jeziv, poput elektro-šoka reanimirat će doba za koje se nadamo da je nepovratno prošlo, no čiji se tragovi poput duge bolesti još provlače današnjicom.Lišen ideologije, ne podilazeći ničijoj retorici, ne priklanjajući se ni jednoj opciji ovaj će roman bez mržnje i bez osude, ali sa zrnom zrelosti jedne neopterećene generacije u komici apsurda razgolititi dugo prešućivane istine.

Nemruthovo svratište

Pedesetak priča u “Nemruthovu svratištu” toplo i duhovito opisuju širok spektar tema iz obiteljskog života ili odrastanja, ali i tjeskobna zbivanja povezana s ratom, ili tragične doživljaje s ruba crnih kronika. Sve su priče začinjene nizom filmskih, medijskih ili literarnih asocijacija.

Zvijer, anđeo, sudac

Ponekad marginalni, naizgled obični, ali redovito sasvim iščašeni likovi glavni su junaci priča u zbirci Zvijer, anđeo, sudac. Pripovijedajući u prvom licu, oni neskriveno iznose jedinstvenu priču svoga života koja ih je zauvijek obilježila. Njihove su priče često bizarne i neobične, a ponekad i sasvim lunatičke. U njima se gubi granica između realnoga i izmišljenoga u miješanju događaja iz povijesti, crne kronike i odrastanja. Prepuštajući likovima da nam ispričaju svoju “tajnu”, svoj skriveni život, svoju pravu svakodnevicu, Hrvoje Kovačević stvara našu varijantu magijskog realizma. Zvijer, anđeo, sudac jedinstvena je freska obojena najluđim bojama i oslikana najosebujnijim likovima kroz čiji se život nevjerojatno uvjerljivo prelama naša suvremenost.

Srcem do beskraja: Roman u pričama

U romanu prvijencu autor kroz nekoliko poglavlja, koja su zapravo epizode iz njegova života s pripadajućim akterima koji su se u njima pojavljivali, govori o svojoj potrazi za tajnim kodom života, za ključem spoznaje Isusova učenja, odnosno o osobnom traganju za ljubavi i Bogom.

Figurice od terakote

Uršula i Leda dvije su prijateljice iz gimnazijskih dana. Uršula je samozatajna profesorica fizike, podrijetlom iz skromne obitelji, odrasla u maloj sredini, a Lena je razmažena gradska djevojka, koja je od malih nogu imala sve što je poželjela. Uršulin muž umro je prije nekoliko godina, a Lena živi u ne baš sretnom braku s Pavlom, svojom ljubavi još iz gimnazijskih dana. Uršulin život odvija se u malom stanu od tridesetak kvadrata, a Lenin u luksuznoj vili. Međutim, lagodan Lenin život zakomplicirat će se kada njenom suprugu Pavlu otkriju smrtonosnu bolest, od koje ni sama neće ostati pošteđena… Šesti roman ove suvremene hrvatske spisateljice. Knjiga govori o tome kako je život čudan i nepredvidiv, ali kako ga živjeti što radosnije i kako, kad za to dođe vrijeme dostojanstveno umrijeti. Ankica Kale Morinjka (1947) rođena u Šibeniku, a odrastala u Ražinama, malom mjestu između Šibenika i Morinjskog zaljeva. U Šibeniku je završila gimnaziju, u Zagrebu medicinski fakultet i specijalizaciju opće medicine, a u Zadru cijeli radni vijek radila kao liječnik obiteljske medicine.

Priča o Edipu

Pulska trilogija (Trilogija za Renatu), treća knjiga

Helada

Putopis kroz duhovni krajolik antičke Helade vodi čitatelja kroz starogrčku fiziku i metafiziku. Autor dugi niz godina živi na mitskom otoku Milos i propituje odnos čovjeka današnjice spram razlozima svojega nastanka. Predgovor Milana Rakovca.

Drugoga sunca luče

Roman o Njegošu. Djelo je svojevrsna lirska biografija Njegoša u kojoj ga autor prikazuje kroz različita životna razdoblja i njegove dvojbe kao vladara, počesto sabijenog unutar raznih političkih škripaca (Turaka, Venecije, Austrije, Rusije), odmjeravajući pritom suvremena previranja u stalnom dijalogu s poviješću. U tom kontekstu ne isključuje ni metafizičku razinu propitkivanja esencijalnih stvari poput postojanja i smrti, kao i cjelokupnog crnogorskog etnosa. Djelo nema čvrstu romanesknu strukturu ni narativnu liniju pa se doima poput unutarnjeg monologa u kojem je teško odvojiti autora kao interpreta Njegoša od Njegoša samog. Knjiga je i svojevrsna referenca na Njegoševo djelo Luča mikrokozma.

Baba

Ak vas baš zanima ja mislim da je jako dobro kad čovek ima vremena kolko mu drago i kad ne mora žurit i stalno se bojat da bu nekam zakasnil i da ne bu stigel napravit sve kaj treba… Onda se valjda setil taj doktor koji nikad nije nosil kutu da je nekaj zaboravil pa mi je malo kasnije donel i jedno šiljilo da imam sa čim našiljit onu olovku ha be kad joj se istroši vrh a ja sam ga pital: A gumicu za brisanje? a on je rekel da mi gumica ne bu trebala a ja sam rekel: A kaj ak pogrešim, sa čim bum to obrisal? jer kak god okreneš uvek se može nekaj pogrešit bez obzira kolko jel opće ima nekog na ovom svetu da baš nikad nikaj nije pogrešil a doktor je rekel da ak pogrešim nek to lepo stavim u zagradu il nek prekrižim al da on misli da ne bum niš pogrešil i da nek samo pišem i kad je već htel izać van iz moje sobe ja sam se setil pa sam ga pital: Jel da pišem i o babi?”

Zadirivalište

Zadirivalište je izbor iz dosad većim dijelom objavljene proze Igora Rajkija, iz različitih izvora i uglavnom rasprodanih naklada. U pet ciklusa – s po jednom ishodišnom parabolom koja funkcionira kao prolog te s nekoliko priča uspona, intenziviranja, kulminacije i antiklimaksa u svakom od njih – i završnom šestom segmentu kao dodatku ”s margina”, pred nama se odvija karta krajobraza specifične stvaralačke osobnosti. Samo uvjetno odredili bismo je kao zbirku fikcije, jer je unutarnji funkcionalni odnos u stalnom prepletu s odnosom autora – kroz komentare, fusnote, sentence – prema čitatelju, društvu ili, naravno, književnosti. Nadasve, Zadirivalište je zbirka fonetičkog obilja, pa se i ne moramo prepustiti putu kroz fabule. Kreativnim kovanicama, neologizmima, slogovno oneobičenim riječima i na mnoge druge načine autor se s velikom ozbiljnošću igra, gotovo angažirano radeći na buđenju pažnje rutiniziranog čitatelja: katalozi vjetrova i kiša, arhaizmi i rijetke riječi, inventivni i vrlo duhoviti vulgarizmi čitački su trening za sva osjetila. Ponuđena ljepota takvih riječi pred nama nije samo radi promišljanja njihova značenja niti sintaktičke interpretacije, nego doslovnosti, onog očevidnog a nevidljivog, zaboravljenog prije kulture pismenosti, neposredno vidljivog možda samo dječjem pogledu. (Iz pogovora: Vera Vujović)

Teleskop

Roman o bijegu iz talijanskog logora Gonars. Sa slovenskog preveli Gustav Krklec i Ivan Brlić.