Oznaka:

Romani

Sabrana djela Ante Kovačića II. Romani: Baruničina ljubav, Poziv na predbrojbu, Fiškal, Među žabarima, Očitovanje, U registraturi, Kritika Katoličkog lista, Odgovor Katoličkom listu.

Izjednačenje

Izjednačenje je roman ispričan poetskim jezikom u kome čitatelj slijedi tijek priče o Amm, ženi koja je odrasla u jednom neimenovanom dvorcu (vjerovatno je to dvorac u Valpovu). U taj dvorac ona se vraća na kraju svoga burnog i zagonetnog života kao iznemogla starica ali s neizmjernim bogatstvom koje je stekla u dalekim egzotičnim, zemljama. Bogatstvo koje je stekla i donijela u svoj kraj ona želi darovati svakome kraju ali na način da potakne razvitak i prosperitet kraja i tako unese u srca ljudi mir i iskonsku sreću. U romanu se sudaraju i isprepliću njezina sjećanja iz djetinjstva, iz ratnog odrastanja i života provedena među pustinjskim kraljevima. Veliki dio romana opisuje njezinu smrt, pogreb i dolazak na drugi svijet. Iz romana je razvidno priča s brojnim pojedinostima iz života Amm kojem ona ostavlja svoje bogatstvo ali i obavezu tim bogatstvom unaprijedi zemlju i najviše knjigu o životu Amm. Roman je zapravo mozaik duboko doživljenih priča i lirskih zapisa iz svih razdoblja života Amm. U cijelom romanu se zapravo slavi i hvali ljepota čovjekova života na zemlji. Autor romana je i sam jedan od neimenovanih lica romana. On je odabranik Amm. Ona ga je odabrala za svoga nasljednika kome je namijenila svoje bogatstvo i kome je ispričala sve pojedinosti svoga života. Roman je podijeljen u tri dijela. Svaki dio sadrži po 33 prozne cjeline i 11 fotografija. Ukupno dakle roman sadrži 99 prozne i poetske cjeline i 33 fotografije. Knjiga je posvećena velikom srpskom pjesniku i akademiku Matiji Bećkoviću s kojim je autor romana prijateljevao.

Iz druge ruke

Ovaj roman sastavljen je od tobožnjih zapisa, dnevnika i pisama glavnoga lica, a kako je riječ o čovjeku nevelike kulture ali bogata i neobična duhovnog života, ovi zapisi, izvana naoko naivni, iznutra su, u svojoj prividnoj nespretnosti, nabijeni ne samo životnošću i grčevitom borbom za integralni ljudski opstanak, već, prije svega, pjesničkim raščlanjivanjem i intuitivnim tumačenjem egzistencijalnih stanja kroz koja se njihov autoro, Vladimir Bojanić, nužno mora probijati.

Riječ za nepoznato – manjinski lekcionar

Manjinski lekcionar. Knjiga u formi kratkih proznih zapisa na jednostavan način objašnjava islamsku povijest prepričavajući događaje zapisane u vjerskim tekstovima Kuranu i Hadisama. Autorica u tekst unosi i svoje autorefleksivne prozne zapise koji se tiču svakodnevnog života i praktične filozofije koju pokušava usporediti s islamskim načinom života. Svaka od stotinu priča u ovoj knjizi na intiman, vrlo osobni način ocrtava život žene današnjice u prizorima života božjeg poslanika prema muslimanskom vjerovanju, prije više od tisuću i tristo godina. Sve navedene priče – anegdote i zgode iz Muhamedovog života potkrijepljene su popisom izvora na kraju knjige. Time ovaj lekcionar postaje prvi autentični vodič kroz najraniju islamsku književnu povijest iz intimne perspektive autorice koja čitatelju želi približiti svoje iskustvo života s islamom.

Kad se ima kome dati

Već prvom knjigom Divlja sloboda, prodanom u tri izdanja, Anja Šovagović Despot pokazala je da je izvrsna pripovjedačica koja zna zahvatiti dublje probleme hrvatskoga kazališnog života, ali i artikulirati ključna mjesta vlastite emocionalne biografije, što se zapravo u njezinu slučaju prepleće. Tako se i knjiga KAD SE IMA KOME DATI sastoji od dvaju tematskih blokova: u jednome od njih autorica pripovijeda o sebi, o obitelji u kojoj je odrasla, ponajprije o ocu Fabijanu Šovagoviću, a u drugome donosi svoja razmišljanja o smislu kazališta, glumcu, ulogama koje je radila. O Šovagoviću govori kao o roditelju, impulzivnom i strasnom, namrgođenom i svojeglavom, koji u kuću nije donosio emocije s kazališne pozornice, nego ih je posredovao u njihovoj najčistijoj manifestaciji. Eseji o kazalištu pak imaju trajnu vrijednost: premda je riječ o osobnim iskustvima koja se ne mogu mehanički primijeniti poput gotovoga recepta, komotno mogu novim generacijama poslužiti kao svojevrsni »udžbenik glume«, ponajprije zbog stajališta koje autorica zastupa i načina na koji o glumi razmišlja. Također, u nekoj nesagledivoj budućnosti oni će nedvojbeno biti dragocjen teatrologijski dokument koji će pomoći da se sagleda prošli trenutak, ne samo kad je riječ o njezinu obolu hrvatskom teatru nego i o tom teatru uopće, o stranputicama i zabludama, ali i o trenucima kad je u potpunosti ispunjavao svoju funkciju.

Republika MU

Na nekim mjestima ovaj satiričan roman postaje mračna i pripovjedački izazovna vizija patologije modernog čovjeka i današnjeg svijeta nasilja, okrutnosti i polagana propadanja, ponekad je on duhovit i smiješan, a često se čini kako glavna junakinja Marija Magdalena del Sol, književnica i manekenka iz imaginarne latinoameričke države Mu svoju želju za oblikovanjem boljega svijeta vodi kao nemoguću misiju koja se ne da dovršiti jer je za nju, kao i za samu autoricu Luciu Leman, literarni svijet zamršen, kaotičan i beskrajan kao i stvarni svijet, on je samo refleks temeljnih pitanja o nasilju i političnosti, stvaranju i trošenju, strasti i smrti. Lucia Leman ne izmišlja samo životopise, nego i kronotope, nadrealne i nepostojeće države, gradeći jedan razgranati fikcionalni književni život što buja u podzemnoj kulturi. Njezina je imaginacija neiscrpna, a literarna izvedba ostavlja dojam čudesne lakoće izmišljanja i pripovijedanja priča. Stanovnici Republike Mu služe se jezicima svojih nekadašnjih osvajača, redom Španjolaca i Engleza, a kreolska creme de la creme kojoj pripadaju Malena i njezini roditelji s izvjesnim odmakom prihvaćaju bivši patois na štetu jezika svojih europskih predaka, pa je upravo očuvanje jezika nit uveznica među mnogobrojnim likovima i njihovim sudbinama. U skladu s tim pet poglavlja u Republici Mu nema režirane, znakovite završetke, nego se šire, bujaju, rasplinjavaju kroz likove, motive i lokalitete koji se često prenose iz jedne priče u drugu pokazujući da autorica stalno gradi jedan te isti fikcionalni totalitet dok cjelina ostavlja dojam otvorenog djela, zbog digresija i novih likova od kojih bi svaki mogao postati glavni protagonist tog ili nekog novog romana. Kompozicijska dorađenost romaneskne ornamentike promišlja o bogatstvu aluzija i naznačenih pravaca te namjerno ostavljanje vrata otvorenima u čemu je sadržana njezina posebnost.

Maslina

Adam, Eva, 21 vek. Ljubav, misterija, rizik. Duhovi, snovi i porodični odnosi. Nezavršena ljubav iz nekog prošlog života, traži da se otkrije istina. Ko smo mi zapravo i šta radimo sa svojim životima? Adam i Eva se nikada nisu sreli. Bar ne u ovom životu. Ali, onda su njihove duše rešile da spoznaju istinu i isprate magični glas svog srca. Da bi u tome uspeli, postoje testovi koje moraju da prodju. Da li će nebo biti podrška ili će ih sprečiti na tom putu ponovnog pronalaska i otkrivanja onoga što jeste? Da li će njihova ljubav položiti testove na koje su njihove duše pristale kako bi došli do istine? Možda nebo zna, možda je sve to zapisano medju zvezdama….

Knjiga izlazaka

Knjiga izlazaka nagrađivanoga književnika i urednika Kri­stijana Vujičića pisana je na granici romana i ulančanih pri­povijesti koje na duhovit i jednostavan, a opet uman način govore o doživljajima četrdesetogodišnjega glavnoga lika i njegovim legendarnim izlascima. U noći u kojoj se Boži­dar Kukec samopropituje o svojoj prošlosti i razlozima tre­nutačne usamljenosti, na vratima njegova stana pojavljuju se dvojica djelatnika Odjela za ćudoređe: njegov branitelj i đavolji odvjetnik. Budući da je Kukec optužen da je serijski monogamist, ovaj neobični trojac zajednički zapisuje njego­vu Knjigu izlazaka. Čitatelji tako prate glavnoga lika i nje­gova tulumarenja po zagrebačkim kvartovima i klubovima poput Kulušića i Jabuke, ali i na ulicama Praga i New Yorka. Autor i u ovome romanu rado eksperimentira, citira i paro­dira – pozivajući se na Kafku, Bulgakova i Bukowskoga na primjer – filozofski program pomiješan je s humorističnim, religijski s trivijalnim, putopisni sa stripovskim i filmskim, i tako redom. Ovo je knjiga koja će vas nasmijati i zabaviti, ponekad i šokirati, a namijenjena je svima onima koji su u životu prilikom barem jednoga izlaska (ili dejta) pomislili: „Što mi je ovo trebalo?“ Kakav zvuk ima noćni izlazak? Kako se nasmijati svome neuspjehu? Kako razgovarati s Bogom i ostati posve nepomičan? Kako slegnuti ramenima kad pokucaju ljudi u crnom, ljudi iz Odjela za ćudoređe? Odgovore na ova pitanja, ali i maestralnu sliku Zagreba koji ne poznajete naći ćete u ovoj duhovitoj, autoironičnoj, opuštenoj i u svome timbru pomaknutoj prozi kakva se u nas ne piše. Riječ je o neobično originalnom tekstu koji govori iz svoje zrelosti, čitalačkog nasljeđa, ali i vibrira potrebom za susretom i ljubavlju. Knjiga izlazaka Kristijana Vujičića istodobno je filozofsko-povijesni traktat, razbarušena stripovska tabla i melankolični putopis ljubavi i neljubavi u hladnoj metropoli. Ivica Prtenjača

Izabrana djela

Ostali autori: Mato Vodopić Ivan August Kaznačić Orsat Medo Pucić

Tango

Kratki roman „Tango, jednog od najzanimljivijih autora mlađe generacije, Rade Jarka zbiva se u Buenos Airesu koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u doba diktature i nestanaka ljudi, među kojima je bila i glavna junakinja Nora. Tango je uspio u svim segmentima, bez obzira čitamo li ga kao samostalan roman, novelu ili poglavlje romana u nastanku. Rade Jarak ponovo se iskazuje kao pisac čiji opus nastaje iz pročitanih djela, zrnaca povijesti, ali i prethodnih knjiga samoga autora, no u ovome slučaju sklon je i književnom eksperimentu. Roman je pogovorom popratio književnik i poklonik Jarkove proze, Mirko Kovač.

Novi zapisi s koljena

Putopisna proza «Zapisi s koljena» (2002.), najčitanija knjiga Marine Šur Puhlovski, dobila je svoj nastavak u «Novim zapisima s koljenima». Marina Šur Puhlovski napisala je književni putopis u kojemu je svaku objektivnu činjenicu nadogradila autobiografskim elementima, osobnim dojmovima i, posebno, razmišljanjima o umjetnosti. Stoga se u njezinu slučaju osnovna značajka putopisa ja – svijet produbljuje, a njezino putovanje nije putovanje prema van, nego prema unutra, prema svome jastvu. «Prekid u putovanju je kao neki promašeni život, ne u biti, jer u biti su svi promašeni, nego u kretanju k nekom cilju koji postoji samo po našoj vjeri u njega. A onda, odjednom, gubitak te vjere, zastoj bez smjera.. «

Izabrana djela

Izbor iz djela hrvatskog prozaista i dramatičara iz razdoblja moderne koji nakon početnog glumačkog i književnog uspijeha u domovini, ipak doživljava neuspjeh te odlazi u Pariz, London i kasnije New York. Knjiga je podijeljena na tri dijela, na njegovo novelističko, dramsko stvaraštvo, te putopise i feljtone. Knjiga sadrži predgovor Antonije Bogner Šaban, autorovu biografiju, bibliografiju, literaturu o autorovu djelu te tumač imena i izraza. Na razmeđu dvaju stoljeća, u jeku europskih modernističkih prodora u hrvatsku umjetnost započeo je kazališnu i književnu karijeru dramatičar, prozaik, glumac i redatelj Srgjan Tucić (1873-1940). Tucićevim prvim i odlično prihvaćenim dramama Povratak i Truli dom kritičari su već tada predviđali trajne vrijednosti zbog »presjajne tehnike, one intuitivno nabačene duboke psihologije«, zbog »grubo, ali čvrsto i sigurno izrađenih karaktera, izvrsnog dijaloga i naturalističke snage« (Milan Marjanović). Na temeljima europske naturalističke drame, u prvome redu Tolstojeve i Ibsenove, izgradio je Tucić svijet moralnih, seksualnih, emocionalnih i psihičkih posrnuća, svijet preljubnika, ubojica i pokvarenjaka, izazivajući pozitivne reakcije tadašnje publike i kritike željne svježih i oprečnih pogleda na vladajuće umjetničke kanone. No, kritika će ubrzo, podosta i s pravom, okrenuti leđa Tuciću te će on, nakon prvih teških neuspjeha kod kritike zauvijek emigrirati, posvećujući se u tuđini prevodilačkom i publicističkom radu te manjim, marginalnim književnim ostvarenjima. Ovaj izbor donosi tematski i stilski najzrelije i najzaokruženije Tucićeve dramske, novelističke i putopisno-feljtonističke tekstove.