Oznaka:

Nebeska opera

Nebeska opera, ponikla iz umetničke baštine jedne drevne civilizacije, slika je i metafora života ovde i sada. U isto vreme i naslov zbirke i njena integrišuća tema, Nebeska opera redstavlja niz književnih fragmenata, komplementarnih u svojoj tematskoj, žanrovskoj i stilskoj različitosti, na originalan način definisanoj podnaslovima pojedinih priča, donekle svodljivoj na određenja: distorzije, paraeseji, iskliznuća.

Civilna opasnost

Ispripovijedan u obliku unutrašnjeg monologa, gomilanjem kratkih, eliptičnih rečenica, novi roman Krune Čudine iznosi nam kroniku jednog odnosa između dvoje ljudi – pripovjedača i Hane (»moje žene«, kako je pripovjedač naziva) – koji je prožet čestim eskalacijama bijesa, gomilanjem međusobnih optužbi, psihičkim slomovima… Pozadina jaza između to dvoje protagonista postaje razumljivija kroz povremene pripovjedačeve retrospekcije iz kojih saznajemo kako su se u međuvremenu odrekli svojih poslova, prijatelja, ali i vlastitog djeteta, koje su poslali da živi na selu – te da su gotovo opsjednuti samo jednom mišlju: kako će od svoje kuće i vrta načiniti što sigurniju utvrdu koja će ih zaštititi od izvanjskih – civilnih opasnosti. Upravo zbog toga, opravdano se nameće pitanje objektivnosti doživljavanja stvarnosti u kojoj protagonisti romana žive. U tom smislu, misaoni naturalizam i fragmentarnost diskursa koji karakteriziraju autorovo pripovijedanje mogu se promatrati kao odraz otuđenosti suvremenog života i sredstvo za naglašavanje pesimistične vizije svijeta u kojem se kataklizma možda već dogodila, a budućnost počiva na pukom životarenju likova u situaciji koja ne nosi nikakvu nadu u mogućnost promjene, ili pak povratka u stvarnost kakvu su nekoć poznavali i u društvo u kojem su tada živjeli…

Kruh i zvijezde

Mirjana Matić-Halle (Solin, 1912 – Zagreb, 1986) pripada onim imenima hrvatske književnosti koja nemaju posebnih uzora niti epigona, imenima koja se izdvajaju svojom književnom, pa i životnom originalnošću, osebujnošću i nesuvremenošću. Neopterećena i nezakaljana ideološkom nadgradnjom u hrvatskoj književenosti u vrijeme prije i poslije Drugoga svjetskog rata, vođena pojmovima ljubavi i ljepote kao stvarnim i metafizičkim porivima i motivima pri opisivanju različitih tematskih svjetova, autoričina je proza grubi prikaz stvarnosti ispremješan lirsko-idiličnim i poetičnim doživljajima krajobraza koji autoricu trajno zadivljuju i nadahnjuju. Autoričin jezik nadasve je bogat i – poput njezinih tematskih svjetova – krajnje konfliktan: ironičan u opisu ženskih likova, krajnje nemilosrdan i sarkastičan u ocrtavanju malobrojnih muških književnih (anti)junaka; jedanput ekspresivan i temeljen na intuiciji, strasti i imaginativnosti, drugiput matematički analitičan u psihološkim razradama likova; mnogi put autoričina je rečenica gruba i neodmjerena, nerijetko ta je rečenica lirična i senzibilna, pokatkad i na granici sladunjavosti. Takav osobit i nadasve autonoman književni opus, usprkos čestim spisateljskim manama i nedosljednostima, trajna je vrijednost suvremene hrvatske književnosti.

Divlji med

Mirjana Matić-Halle (Solin, 1912 – Zagreb, 1986) pripada onim imenima hrvatske književnosti koja nemaju posebnih uzora niti epigona, imenima koja se izdvajaju svojom književnom, pa i životnom originalnošću, osebujnošću i nesuvremenošću. Neopterećena i nezakaljana ideološkom nadgradnjom u hrvatskoj književenosti u vrijeme prije i poslije Drugoga svjetskog rata, vođena pojmovima ljubavi i ljepote kao stvarnim i metafizičkim porivima i motivima pri opisivanju različitih tematskih svjetova, autoričina je proza grubi prikaz stvarnosti ispremješan lirsko-idiličnim i poetičnim doživljajima krajobraza koji autoricu trajno zadivljuju i nadahnjuju. Autoričin jezik nadasve je bogat i – poput njezinih tematskih svjetova – krajnje konfliktan: ironičan u opisu ženskih likova, krajnje nemilosrdan i sarkastičan u ocrtavanju malobrojnih muških književnih (anti)junaka; jedanput ekspresivan i temeljen na intuiciji, strasti i imaginativnosti, drugiput matematički analitičan u psihološkim razradama likova; mnogi put autoričina je rečenica gruba i neodmjerena, nerijetko ta je rečenica lirična i senzibilna, pokatkad i na granici sladunjavosti. Takav osobit i nadasve autonoman književni opus, usprkos čestim spisateljskim manama i nedosljednostima, trajna je vrijednost suvremene hrvatske književnosti.

Zadre moj domajo

Joja Ricov, renesansna osobnost izuzetna životopisa, pojave i znanja, u ovoj svojoj knjizi se predstavio kroz sve sastavnice svoga intelektualnog angažmana: kao pjesnik, prozaik i likovnjak. Korpus rukopisa je podijelio u nekoliko tematskjih cjelina: likoslovi, glagoljanja, slovopoji, oproštaji i spomelnik. Poveznica svim cjelinama je Zadar i poznati Zadrani.

Polarna svjetlost

Roman Polarna svjetlost čitav je smješten u samo predvečerje Drugoga svjetskog rata i u grad Maribor (koji će uskoro postati nemalom pozornicom, okupacijskih zbivanja). Ali kao da ispod inače vrlo trivijalne i naizgled neutralne glavne radnje (protagonistova čekanja i nedočekanja ortaka) teče pozornica teško objašnjive tjeskobe, zastrašenosti i mučnine prouzrokovane krajnjom neizvjesnošću i razmrvljivanjem svih mogućih uporišta. U sliku rodnoga grada, fiksiranog u jednom fatalnom trenutku njegova života, pisac je utkao mnoge niti vlastitog iskustva u sjeni represije i izrazio doživljaje sasvim analogne kafkijanskim, sartreovskim ili beckettovskim premisama, našao korelative adekvatne upotištima egzistencijalističkog mišljenja. Taj je roman s razlogom preživio i ostao ne manje aktualan kroz gotovo tri desetljeća od njegova pisanja i objavljivanja, postao je svojevrsnim amblematskim ostvarenjem i autentičnom vizijom vrtložne i traumatične predratne sudbine grada Maribora, a kao pars pro toto i čitave Slovenije. Tonko Maroević

Ladanjska opozicija; Izabrana djela

Ostali autori: Stjepan Miletić Julije Rorauer Opis: Marijan Derenčin – Ladanjska opozicija, Stjepan Miletić – Izabrana djela, Julije Rarauer – Izabrana djela Stoljeća Hrvatske književnosti Knjiga br. 102

Godina cedra

Cesta preda mnom vijuga kao dolina kroz koju prolazi. U automobilu je vruće. Klara me optužila da imam drugu. Kad se putuje navrat-nanos, posrijedi je druga… Da je sačuvam od loših vijesti, priznao sam da je, kao i uvijek, u pravu. Bolje je zglajzati u ljubavi nego umočiti se do grla u politički kriminal. (Klara ne dijeli moje mišljenje da je Mentor promicatelj one umjetnosti koja ne uznemiruje radišne i kreposne samoupravljače.) Zaustavio sam se na pružnom prijelazu bez brklje i vlaku, koji je upravo protutnjao, pogledam u leđa. Je li me život, s punim imenom i prezimenom, već pregazio? Ivo Šperanda rođen je 1939. godine u Šibeniku. Diplomirao je psihologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je indoeuropsku lingvistiku i indologiju i odslušao postdiplomski studij iz psihologije. U Ugostiteljsko-hotelijerskom obrazovnom centru u Zagrebu, u okviru obrazovanja iz rada i uz rad, prekvalificirao se 1983. za kuhara. Želja mu je nastaviti usavršavanje na kuharskoj i slastičarskoj školi Cordon blue u Parizu. Posljednjih pedesetak godina živi u Zagrebu. Piše pjesme, prozne tekstove, scenarije i drame.

Infernet

Infernet i drugi tekstovi (eseji, kratke priče i putopisi)

Luka, ali ne apostol

Urednica Jelena Hekman U vrijeme kada je izvorno objavljen (1974), roman Luka, ali ne apostol bio je jedan od najopsežnijih romana u novijoj hrvatskoj književnosti. Književna ga je kritika sasjekla: golem (i suvišan) roman / roman, ali bez razloga. Autorica je shvatila poruku kritike te je za novo izdanje ovaj kolažirani roman o odnosima umjetnika i vlasti, muškarca i žene, te pitanju vlastite slobode Ż temeljito skratila i preuredila. Budući da za autoričina života ta nova verzija nije tiskana, Matičino je izdanje prvo izdanje romana Luka, ali ne apostol u novoj, konačnoj verziji.

Pukovnikova ljubav

Bogata engleska udovica nasljeđuje veliki novac ali i probleme koje to bogatstvo nosi. Njen humanitarni rad i aktiviranje fondova izazivaju tektonske poremećaje u vlasničkoj strukturi korporacije kojoj pripada te izaziva bijes u odvjetnika koji žele preuzeti sav kolač koji se nudi. Istražujući korijenje svog pokojnog muža dolazi u Hrvatsku propitujući sebe, svoj život i mogućnosti ulaganja u zemlji koja nudi prirodne ljepote ali i priliku za zaradom. Ovaj ljubavni triler zapliće se radnjom na malom hrvatskom otoku Rabu koji je osim ljubavi i ljepota znamenitosti nudi i akciju, neočekivane obrate, terorizam i konspiraciju. Radnja je brza, nabijena emocijama i zaokuplja čitatelja od samog početka kako i dolikuje autoru brojnih bestselera.

Moj prijatelj Fritz

Potkraj devedestih godina prošloga stoljeća objavio je „Večernji list“ niz kratkih, većinom krimi priča iz zagrebačkoga miljea svojega suradnika Vladimira P. Goosa. Potom, 2000., 2004. i 2005. Gossove priče objavljuju Vjesnik i Književna riječ. Zanimljiva radnja, neočekivani raspleti, intigantni likovi i osebujan autorski stil najupečatljivije su karakteristike Goosovih priča. Njih četrdeset ukoričeno je u ovo Matičino izdanje i naslovljeno prema naslovu jedne od tih priča – Moj prijatelj Fritz.

Svijet bez boja

Bernard Jan ispisuje istinitu priču, dirljivo svjedočanstvo, o životu sa svojim mačkom. Bez straha i srama, u Svijetu bez boja u potpunosti ogoljuje svoje osjećaje. Ako mi odeš za nekoliko dana, svijet će izgubiti boje i potamniti kao zemlja Mordor. Ako mi odeš i ostaviš me da besciljno lutam, sam u ovom podivljalome moru, poput broda slomljena kormila i potonulih mornara, i ako ne nađem utjehu u toplini tvojega tijela stisnutog u mom zagrljaju na kraju dana, bojim se da neću preživjeti. Ovo snažno i dojmljivo djelo opisuje koliko ljubav između čovjeka i životinje može biti jaka, njihovo prijateljstvo čvrsto i postojano, a vjernost obostrano nagrađena. Svijet bez boja nas ne može ostaviti ravnodušnima, već pogađa u samo središte, razdirući oklop naše naizgled hladne, svakodnevne i proračunate pojave te nas tjera da iz sebe izvučemo i pružimo ono najbolje. Čitatelji koji su zavoljeli Janove prethodne romane Potraži me ispod duge i January River nedvojbeno će prigrliti i ovu knjigu.

Dan hapšenja Vile Vukas

Ovitak malo pohaban.Poetski pikarski roman Dan Hapšenja Vile Vukas Anđelka Vuletića obrađuje temu materinske osvete. Rusmila Vukas, udovica, mati petero djece, četiri sina i kćeri Vile, dvadeset godina samo živi i djeluje da bi ostvarila svoj san o osveti Liji Gregoru koji ju je 6. travnja 1941. godine silovao i pritom njezinu kći učinio doživotnim invalidom. Vila je Vukas otada hroma i umno zaostala.

Ne bih o tome

Ostali autori: Igor Rajki Opis: Metropola je opasno mjesto za pisce i novinare – nekoliko ih je stradalo u atentatima, a još više u zagonetnim nesrećama. Policija brzo otkriva da su svi unesrećenici bili čitatelji Igora Rajkija pa ga treba pronaći jer je on ili opasni manijak koji ubija vlastite čitatelje ili je pak, možda, sam sljedeća žrtva serijskog ubojice. No njemu ni traga na književnom tržištu… Uporni policijski inspektor, uz pomoć Borisa Becka kao policijskog psa, ipak malo-pomalo steže obruč oko Rajkija. Trag vodi na Književnu burzu i njezinu vagu. Naime, najuspješniji pisci više ne pišu knjige, nego izdaju dionice za obožavatelje. Sukladno svojoj težini. Inspektor potom dolazi i u Akademiju u kojoj generalica Zagorka (uzgred, koja je Becku preko veze dala posao na geodetskoj izmjeri da mu djeca imaju što jesti) nadzire izradu katastra nekretnina iz najvećih djela hrvatske književnosti kako bi prezadužena država mogla dobiti hipotekarne kredite. Navodno se tajna krije s druge srane Bašćanske ploče. Usprkos svemu stvarnosnom, nadu u razrješenje misterije daje mu velečasni Pomoćni Sudac…

Četvrti čovjek

Šesti roman Marinka Koščeca, Četvrti čovjek, dobio je naslov po tome što je neimenovani pripovjedač četvrti član družine koju s njime čine Ivo, Željko i Milan. Četvorka odrasta u Grintovcu gdje svjedoči i sudjeluje u usponu, korporativiziranju i, praktično etatiziranju, mafijaškog carstva kojemu se na čelu nalazi Doktor sa svojom obitelji: suprugom Ankicom i djecom Gojkom, Vladom, Jadrankom i već spomenutim Ivom. Sam Četvrti čovjek je i kroničar obitelji i poslova koji se razvijaju od gospodarenja kanalizacijom, preko čarobnih pretvorbi do osnivanja i registriranja svega i svačega, pa i širenja na prekogranične poslove, zbog kojih je trebalo odraditi i rat i mir sa Ščapecima, famiglijom sa susednog brega. Ovaj roman mogao je nositi podnaslov Rođenje jedne mafije. Nije teško prepoznati u Četvrtom čovjeku motive iz Coppolina Kuma, iz tzv. tranzicijske zbilje i medija, ali literarni doživljaj će potpuno intenzivirati to što su nam likovi naizgled, ali samo naizgled, vrlo poznati. Naime, Četvrti čovjek je poigravanje percepcijom i očekivanjima, satira i provokacija, povremeno i hladna groteska i ispovijed i prikaz i kritika psihosfere, socijalne atmosfere i političke stratosfere. Ova je priča nastala injektiranjem neobuzdane mašte u čvrste točke bolesnog društvenog tkiva, ovo je roman s buntom ključeva a bez ključanice, izvitoperivanje nakaradnog i napad na žanr, glupost i pokvarenost, zabava koja vodi prema mučnini, nešto kao ragbi u močvari, s krokodilima. Marinko Koščec rođen je 1967. u Zagrebu. Diplomirao engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Magistrirao književnost na sveučilištu Paris VII 1995. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Doktorirao 2005. s radom na temu djela Michela Houellebecqa. Zaposlen na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Romanopisac, esejist i prevoditelj, objavio je romane: Otok pod morem (Feral tribune, 1999), Netko drugi (Konzor, 2001, nagrada ‘Meša Selimović’), Wonderland (2003, nagrada V.B.Z.), To malo pijeska na dlanu (Profil, 2005), Centimetar od sreće (Profil, 2008), Četvrti čovjek (Algoritam, 2011) i U potrazi za početkom kruga (Sandorf, 2016). Ostale knjige: zbirka eseja i prijevoda: Skice za portret suvremene francuske proze (Konzor, 2003), studija Michel H. – mirakul, mučenik, manipulator (HDP i Izdanja Antibarbarus, 2007.), Mrmor u mraku : Antologija francuske kratke priče (Profil, 2007).

Bapske priče

Roman Bapske priče progovara o obiteljskom nasilju s kojim se nose tri generacije žena, kritizirajući stanje u kojem se ispovijesti žrtve često ne vjeruje. U pričama glavnih junakinja stockholmski se sindrom, svesrdno pronalaženje opravdanja za zlostavljača kako bi se sačuvao ugled obitelji, nameće kao spasonosno rješenje. Bapske priče otpočinju uvođenjem čitatelja u intimu jedne obitelji, naizgled toliko tipične da tu idiličnu sliku krasi čak i jedan pas. Stuhlreiter zatim kreće na retrospektivni put mučnog detaljiziranja o situacijama koje se nižu u intimi četiri zida. Slijedi sve fantastičnija gradacija ponižavanja i zlostavljanja, sve užasniji krugovi pakla, svaki put još stravičnija epizoda iz neprekidnog kataloga nadrealnih morbidnosti. Bogatstvo romana Đurđice Stuhlreiter je u tome što transgeneracijskim pregledom obrađuje tri aktualne problematike, također i generacijska pitanja od najstarijih do najmlađih naraštaja, na koncu i tri statusna modaliteta žene u društvu. Ljerka, p…

Brz kao Bruce Lee

Nakon kraće kreativne stanke, u književno polje svojom trećom knjigom vraća se Dario Rukavina, blogerski prvoborac ovjenčan gomilom nagrada za kratku prozu. Knjiga Brz kao Bruce Lee donosi sedamnaest duhovitih i visprenih, efektnih tragikomedija. Uz blage uplive fantastike u zbilju i intrigantno miješanje humora i strave, Dario Rukavina vrlo dojmljivo beletrizira brojne uvijek aktualne teme: prve (i posljednje) ljubavi, prekinuta prijateljstva, bračne i ljubavne krize, ksenofobiju, kriminal, zločine, rat itd. Knjigu otvaraju generacijske priče o odrastanju, zaljubljivanju, vojničkim i ratnim danima; emocionalne, duhovite, dirljive. No atmosfera se ubrzo mijenja i izričaj postaje sve gušći – realističke priče povlače se pred tekstovima punim bizarnosti, mistike i magije, a nostalgiju, sjetu i humor zamjenjuju tjeskoba i strah, ozračje prijetnje i neizvjesnosti. Dario Rukavina jednako je uvjerljiv u refleksivnim pričama, u bilježenju psihološkog stanja i intimnosti, kao i u prozama izrazite događajnosti, dinamičnima i napetima. Priče garnira štulićevskim vinjetama oporoga urbaniteta, uz nostalgično prizivanje vremena odrastanja i nevinosti, signale socijalne osjetljivosti i duhovite komentare društvenoekonomskog i političkog stanja, a ne ustručava se ni zakoračiti u onostranost. Brz kao Bruce Lee knjiga je koja s mnogo empatije preslaguje stvarnost i čini da se u Rukavininim junacima prepoznamo te da se sami sebi grohotom, do suza nasmijemo.