Ships have had a profound effect on civilization. Since prehistoric times man has used them to explore, to trade and to conquer. Control of the sea, in both commerce and war, has built great empires; loss of that control has often brought their destruction. Today, ships are as important as they have ever been. This book is largely devoted to the many ships of the present- their design, their construction, and their employment.
Znameniti ljudi
Podlistak 1913/14.
Svi su pozvani. Svi su osumnjičeni. Stari prijatelji okupili su se za doček Nove godine u zabačenoj lovačkoj kolibi, duboko u škotskoj divljini. Leportan Nik, savršeni par Miranda i Džulijen, nepredvidivi Mark, novopečeni roditelji Sara i Džajls, ćutljiva Kejti, gradski dečko Bo i autsajderka Ema. Među njima je i žrtva. Ubiće je neko od prijatelja. Hajka je ono što dobijete kada klasičan zaplet Agate Kristi smestite u savremeno doba i začinite mračnim tajnama među prijateljima.
Kolji, čuvaru skladišta, prijete kriminalci koje je omeo u preuzimanju droge. Iz Kijeva bježi na istok u potrazi za ostavštinom ukrajinskoga pjesnika. Na putu susreće razne skupine pustolova, zapetlja se u mrežu tajne službe, nekoliko puta za dlaku izbjegne pogibiju, no sve se to nadoknađuje jer mu stari Kazah, koji ga je spasio od smrti u pustinji daruje svoju prekrasnu kćer Gulju za ženu. Poslije brojnih peripetija u azijskim republikama bivšeg SSSR-a, Kolja i Gulja se sretno vraćaju u Kijev. Andrej Kurkov jedan je od istaknutih mlađih ruskih književnika. I kada piše krimić na ruski način, njegovo je pričanje bogato, iskustva i opažanja raskošna, a ritam pripovijedanja dinamičan. Kurkov ujedinjuje dinamičke kvalitete američkog krimića s tradicionalnim bogatstvom ruske literature.
NJEGOVA PROŠLOST ISPRIJEČILA SE NA PUTU PREMA SREĆI… Jack McLachlan nikad nije sanjao da bi mogao biti ovako sretan. Sve što je ikad želio i trebao našao je u Laurelyn Prescott, prekrasnoj i talentiranoj pjevačici koja mu uzvraća ljubav. Život je prekrasan, a njih dvoje planiraju obitelj kad iz prošlosti izrone posljedice njegova raskalašenog života. Laurelyn se usredotočila na stvaranje obitelji kakvu nikad nije imala, okružena raskošnom ljubavlju svog pećinskog muškarca. No, koliko je god on pokušao zaštititi, njegova će prošlost stati na put njihovoj sreći i ugroziti sve što su zajedno izgradili … »Ovaj serijal potpuno je drugačiji od svega drugog što sam pročitala. Da, glavni lik je seksi milijunaš, a junakinja se oporavlja od slomljenog srca, i da, postavljaju uvjete i dogovor o njihovoj vezi, no osim toga sve ostalo je potpuno drugačije. Bit ćete oduševljeni!« Kirkus Review
Ujak je živio u potkrovlju naše kuće i rijetko je izlazio iz svoje sobe u koju ja po nekoj kućnoj nepravdi nisam imao pristupa. Otamo su se širili čudni mirisi, klokot uzavrele tekućine i zvuk palucanja vatre, a kroz prorez pri dnu vrata znao bi se gdjekad provući i plavičast ili ružičast dim, tako da je po svemu, onako izvana, njegova soba djelovala poput čarobnjačkog brloga ili vještičjeg legla. Kad bih pitao što se to u ujakovoj sobi događa, svi bi samo stavili prst na usta kao da se radi o najvećoj tajni o kojoj nije pametno ni zucnuti. Zbirka otrova iz naslova romana nalazila se u ujakovoj sobi a dječak koji je htio odgonetnuti tajnu njegov je nećak Vladimir čiju životnu priču pratimo od rođenja do starosti u staračkom domu. Vladimir je rođen u obitelji koju su činili nepoduzetni otac, dominantna baka, majka s nimfomanskim potrebama i ujak, farmaceut sa specijalizacijom za toksične tvari. Odgoj u toj obitelji zauvijek će odrediti Vladimirov život i sudbinu koja je biti sve zamršenija i, za neke tragična, kad dječak a kasnije i muškarac počne posezati za sadržajima bočica iz ujakove sobe. Neobičan i duhovit, roman istovremeno je i krimić i začudan povijesni roman koji našu neposrednu povijest donosi na majstorski ispričan način kako to već godinama čini Goran Tribuson. Bizaran život jednog zagrebačkog umirovljenika ispričan je na iznimno zanimljiv način koji se ne izbjegava narugati ijednoj prošlostoljetnoj nacionalnoj frustraciji.
Kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim. Ova knjiga pokušava odgovoriti na pitanje možemo li biti strukturirani, dosljedni u pravilima, zahtjevima, a istovremeno biti njegujući, pažljivi, osjetljivi na dječje emocije i potrebe. Na jednostavan način autorica je sažela i prenijela dječji unutarnji svijet emocija i načine kako se što bolje uključiti u njega. Ovo je jedna od onih knjiga koje odmah želite imati u kućnoj biblioteci ako radite s djecom ili ste roditelj. Kada postanete roditelj, najprije shvatite da morate uvijek raditi na sebi i na odnosu sa svojom djecom. Obilje razne literature i dostupnost informacija kaoda je otežalo današnje roditeljstvo, pa nas ova knjiga u „moru” razne literature vraća u samu srž odgoja i onoga što je djeci doista bitno – da ih volimo baš takvima kakvi jesu, ali i da aktivno sudjelujemo u njihovom životu kroz njima najvažniji medij, igru. Autorica nam kroz vrlo jednostavan i razumljiv jezik donosi glavne teme koje prožimaju veliko područje odgoja i obrazovanje. Igra, emocije, empatija, temperament, granice i ohrabrujuće poruke koje jačaju djetetovo samopouzdanje na prvi su pogled svima vrlo jasni pojmovi, ali kada ih počnete aktivno koristiti u odnosu s djecom, stvari postaju malo teže, što se i iščitava iz bogatstva primjera koje navodi autorica, a dogodili su se svakome od nas. I znimno su korisni prilozi koji nas upućuju na samorefleksiju i rad na sebi, kao i dio o različitim temperamentima. Sve to uvelike može pomoći svima nama koji se bavimo odgojem i obrazovanjem djece, bilo kroz usklađivanje svoga temperamenta i različitih temperamenata u odgojnoj skupini ili kroz osnaživanje u radu s roditeljima.
Ostali autori: Uli Hauser Opis: Knjiga Svako je dijete darovito donosi dokaze zašto je nužna radikalna promjena u shvaćanju odgoja i školovanja. Naš zastarjeli školski sustav šteti djeci i cijeloj zajednici, smatraju njemački autori, istaknuti znanstvenik, neurobiolog Gerald Hüther i novinar Uli Hauser. Roditelji i škole čine sve da bi poticali sposobnosti djece. Pa ipak, zato što nam se obrazovni sustav temelji gotovo isključivo na prenošenju znanja i na postignućima, imamo odlične učenike i studente koji se u poslovnome svijetu pretvaraju u gubitnike. A na tom putu gubimo brojne neiskorištene i frustrirane talente. Tko želi postati liječnik, u našemu školskom sustavu mora biti dobar matematičar, ali ne mora uz to biti i empatičan. Trenutačno poimanje darovitosti i ”inteligencije” nije samo pogrešno već je i vrlo opasno. Na avanturu pisanja ove knjige autore je potaknulo snažno iskustvo boravka u prirodi s djecom koje je društvo stigmatiziralo zbog dijagnoze ADHD-a i proglasilo ih ”problematičnima”. Nakon samo mjesec dana terapeutskog rada na osnaživanju osjećaja zajedništva, timskog rada i empatije, djeca su pokazala izvanredan napredak u ponašanju i do izražaja je došla njihova darovitost. Hüther, koji se već više od 20 godina bavi proučavanjem neurobioloških okolnosti ranog razvoja te poticanjem dječje kreativnosti, zapitao se kako bi izgledalo kad bi odrasli ljudi ponovno mogli sagledati svijet iz perspektive djeteta?
Bassani, Quintino, akademski slikar (Rogocana/Rogočana kraj Labina, 31.X.1928. – Zagreb, 6.IV.2007.). U Bassanijevim biografijama nerijetko se pojavljuje i njegovo pohrvaćeno ime i prezime Petko Basanić, čime se aludira na njegovo slavensko (hrvatsko) podrijetlo. Čak je nakon Drugog svjetskog rata i osobnu iskaznicu dobio na to ime, a prezime Basanić ostalo mu je do sredine 1960-ih. Inače, sam Bassani je govorio da je znao da je slavenskog porijekla, ali da se opismenio na jeziku Dantea i maturirao na talijanskom, a u njegovom se domu govorilo i talijanski i hrvatski. Stoga je, kako je pričao, za nj bio “civilizacijski šok” kad se u partizanima njegov nadređeni Ante Dobrila (za kojeg Bassani kaže da je bio “jedan od onih Istrijana – Hrvata koji su u partizane otišli isključivo boriti se protiv nadirajućeg talijanskog nacionalizma”, a Dobrila je zapamćen i kao neortodoksni partizanski zapovjednik Koprivnice 1943.), kad mu je rekao kako se zove, na nj izderao da kakav je on Hrvat i odmah ga preimenovao u Bašanića. “Kako je i Quintino talijansko ime, prozvali su me Petko. To mi se jako zamjerilo jer sam u partizane krenuo zbog antifašizma, vjere u bolju budućnost, a i tamo se stalno govorilo o bratstvu i jedinstvu”, pričao je kasnije Bassani.
Apokrifna ispovijed. Dječak za zatvor pripovijest je o jednom samotnom odrastanju na zagrebačkoj Trešnjevci. Dječak Žiža – rođen sredinom 1950-ih – dijete je rastavljenih roditelja i živi s ocem, bakom i djedom, a potom i s maćehom. On uporište prvo nalazi u novoj obitelji, potom u crkvi, kao ministrant, i naposljetku u književnosti i kazalištu, najprije kao član školske recitatorsko-literarne sekcije, a kasnije i u druženju s poznatim piscima Cesarićem i Lovrakom. „Nestvarni“ vršnjaci i susjedi, jednako kao i „stvarni“ pisci, obilježit će Žižino sazrijevanje, no odlučujući moment dogodit će se 1971., kad Žiža bude priveden na demonstracijama. Dječak za zatvor, ispovjedni roman Željka Ivanjeka (1954.), sastavljen je od piščevih sjećanja i fragmenata koje je doznao od svojih bližnjih ili ih naprosto zamislio. Otuda u romanu dvije inačice pripovjedačeva imena i dva pripovjedača, što potiče sumnju da su biografske ili izmišljene priče možda vjernije od autobiografske.
“Knjiga je pisana na temelju osobnog iskustva Olivera Sacksa kao neurologa koji se bavio pojedincima-slučajevima koje opisuje, ali je istovremeno protkana ne samo njegovim znanjima, već i znanjima i iskustvima mnoštva stručnjaka i znanstvenika koji su djelovali ili još djeluju u istom području. Iako su slučajevi opisani u knjizi odabrani zbog svoje neobičnosti, rijetkog pojavljivanja, pa i bizarnosti, knjiga se ne temelji na njihovoj ‘čudnovatosti’, niti joj je cilj bizarnošću poremećaja koje opisuje tek privući pažnju čitatelja. Osnovni cilj knjige jest poučiti i podsjetiti stručnjake ne samo na svu još neistraženu kompleksnost ljudskog mozga, već i na postojanje znanstveno neuhvatljivih entiteta kao što su duh i duša, koji i u beznadnim situacijama mozgovno oštećenih osoba pružaju neku mogućnost kvalitetnog življenja. Sacks piše i za nestručnjake, koje želi upozoriti na postojanje bolesti i poremećaja za koje često nemamo ni naziva ni riječi da ih opišemo, pa onda ni suosjećanja za one koji od njih pate. Ova bi izuzetna knjiga mogla i trebala biti prikladan udžbenik za studente različitih studija, primjerice psihologije, medicine, socijalnog rada, defektologije i dr., ali bi je zapravo trebali pročitati svi oni koji se bave pružanjem zdravstvene i/ili psihološke pomoći drugim ljudima, a naročito liječnici svih specijalnosti. Poštovanje koje Oliver Sacks osjeća i iskazuje prema svojim neurološki oštećenim pacijentima, rijetko se susreće u strukama koje rade i s tzv. normalnim osobama.” (Mirjana Krizmanić)