Zbirka otrova

Ujak je živio u potkrovlju naše kuće i rijetko je izlazio iz svoje sobe u koju ja po nekoj kućnoj nepravdi nisam imao pristupa. Otamo su se širili čudni mirisi, klokot uzavrele tekućine i zvuk palucanja vatre, a kroz prorez pri dnu vrata znao bi se gdjekad provući i plavičast ili ružičast dim, tako da je po svemu, onako izvana, njegova soba djelovala poput čarobnjačkog brloga ili vještičjeg legla. Kad bih pitao što se to u ujakovoj sobi događa, svi bi samo stavili prst na usta kao da se radi o najvećoj tajni o kojoj nije pametno ni zucnuti. Zbirka otrova iz naslova romana nalazila se u ujakovoj sobi a dječak koji je htio odgonetnuti tajnu njegov je nećak Vladimir čiju životnu priču pratimo od rođenja do starosti u staračkom domu. Vladimir je rođen u obitelji koju su činili nepoduzetni otac, dominantna baka, majka s nimfomanskim potrebama i ujak, farmaceut sa specijalizacijom za toksične tvari. Odgoj u toj obitelji zauvijek će odrediti Vladimirov život i sudbinu koja je biti sve zamršenija i, za neke tragična, kad dječak a kasnije i muškarac počne posezati za sadržajima bočica iz ujakove sobe. Neobičan i duhovit, roman istovremeno je i krimić i začudan povijesni roman koji našu neposrednu povijest donosi na majstorski ispričan način kako to već godinama čini Goran Tribuson. Bizaran život jednog zagrebačkog umirovljenika ispričan je na iznimno zanimljiv način koji se ne izbjegava narugati ijednoj prošlostoljetnoj nacionalnoj frustraciji.