Oznaka:

Deca su iz raja

Veštine pozitivnog vaspitanja, koje će vam pomoći da podignete zdravo, pristojno i srećno dete.

Pedagog i njegov svijet

Ostali autori: Ante Selak (ur.) Ante Bežen (ur.) Franjo Lajoš (ur.) Opis: Izbor iz radova dr. Mate Demarina u povodu 90. godišnjice života

Sacramentum Caritatis – Sakrament ljubavi

Papa Benedikt XVI. u svojoj apostolskoj pobudnici sabire zaključke sinodalnih otaca koji su tijekom listopada 2005. godine razmatrali i raspravljali upravo o temi Eurahistije. Pobudnica je podijeljena na tri velika dijela. Prvi dio govorio o Euharistiji kao otajstvu koje valja vjerovati, drugi o Euharistiji koju valja slaviti, a treći o Euharistiji koju valja živjeti. Papa ju je povezao sa svojom prvom encilikom »Bog je ljubav«.

Hrvatska antologija

Umjetno pjesničtvo starijega i novijega doba. Sastavio Hugo Badalić. Izdanje Matice hrvatske. Tisak Karla Albrechta.

Tvoje lice, Gospodine, ja tražim

Vodeći se rečenicom sv. Augustina Ništa se ne nauči ako ne prijateljstvom, kardinal Ce, nekadašnji venecijanski patrijarh, u osam je svojih pouka o kršćanskoj molitvi iznio osobni, vrlo dojmljiv i poučan primjer kršćanskoga moljenja i, posebice, molitvenoga stava. Prikazivanje i pokazivanje molitve kao prijateljevanja s Bogom posebice je došlo do izražaja u posljednjoj pouci Narašaj naraštaju kazuje, u kojoj patrijarh čitateljima nudi vlastito svjedočanstvo u osobnom i izravnom obliku. Potpuno svjestan da ne čini ništa drugo nego da iznova predlaže upravo Isusovu metodu: Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga (Iv 15,15), autor niže pouku za poukom iznoseći pritom drevno iskustvo Crkve i osobne koliko i suvremene pristupe molitvi. Na taj način, korak po korak, s dubokom odgojnom mudrošću, kardinal Ce uvodi čitatelje u iskustvo molitve, a da nikada ne gubi iz vida kristocentrični i crkveni vidik.

Što dolazi nakon smrti?

Svaki teolog i svaki egzeget mora uzeti u obzir da su ljudi oduvijek razmišljali o smrti i o vječnom životu. A i sama Biblija ima filozofske modele kao osnovu za uskrsnuće – na primjer, Pavao u Prvoj poslanici Kološanima ili Luka u svome evanđelju. Ne moramo bezuvjetno kao osnovu uzeti Platonov model, ali kao teolozi ne možemo proći mimo filozofskih spoznaja. Umijeće se sastoji u konstruktivnom povezivanju biblijskih obećanja s nastojanjima ljudskog promišljanja, kaže pisac ove knjige, poznati benediktinac Anselm Grün. Podsjećajući na povod pisanja o ovoj temi, tj. da mu ljudi često nakon predavanja postavljaju pitanja o tome što kršćani očekuju nakon smrti i kako možemo zamišljati vječni život, on kaže kako osjeća njihovu čežnju za predočavanjem onoga što će nam pripasti u smrti. Jer predodžbe koje stvaramo o smrti i o onomu što nas čeka u smrti obilježavaju i naš odnos prema smrti. One nas ili plaše ili ispunjavaju pouzdanjem i povjerenjem. Otežavaju nam razmišljanje o smrti ili nam je pak pomažu integrirati u svoj život i, s obzirom na njezinu neizbježivost, živjeti opušteno te ujedno svjesno i budno. Samo ako smrt prihvatimo kao cilj svojega života, a ne kao uništenje, moći ćemo objektivno prosuditi svoju bit smrtnih, a ipak na uskrsnuće pozvanih ljudi.

Istinsko milosrđe

Marija, opraštanje i pouzdanje Božje je milosrđe svima potrebno, iako toga nismo uvijek svjesni, a kada i jesmo, nismo ga uvijek pripravni primiti. Jedan od najpoznatijih duhovnih autora današnjice o. Jacques Philippe u ovoj knjizi svraća pozornost na veliku temu milosrđa i daje jasne i jednostavne upute kako se nositi s vlastitim poteškoćama i povrjedama, nerazumijevanjima, neslaganjima i ostavljenostima od onih koje volimo i koji su nam trebali biti oslonac zbog čega smo nerijetko tužni i usamljeni. Knjiga je nastala na osnovi duhovnih konferencija koje je o. Jacques održao povodom izvanredne Godine milosrđa, a u njima je naglasak stavljen na Mariju kao uzor i vrata kroz koja nam milosrđe dolazi, zatim na važnost opraštanja, posebno u obitelji, pri čemu se ističe da je jednako zahtjevno prihvatiti oproštenje kao i oprostiti onima koji su nam nanijeli zlo, te na pouzdanje kao temeljni vjernički stav potreban za primanje Božjega milosrđa. Svi smo potrebni iscjeljenja i pomirenja, a ova nam poticajna knjiga pokazuje kako ih ostvariti otvaranjem istinskomu milosrđu koje može preobraziti naš život.

Euharistijska razmatranja

Idite, prijatelju, rekao je biskup Carbon mladom svećeniku Ivanu Viannevu šaljući ga za župnika u zapušteno selo Ars, idite, nema u Arsu puno ljubavi prema Bogu; vi je unesite. Viannev, taj svetac skromnih intelektualnih sposobnosti, ali pun one mudrosti koja je dar Duha Svetoga, poslušao je svog biskupa. Svjestan svoje ograničenosti sve svoje pouzdanje stavio je u Božju providnost; sate i sate provodio je u tihoj molitvi pred svetohraništem, postio je, činio pokoru i sama sebe prikazivao Bogu da izmoli obraćenje povjerenih mu župljana i duhovni rast svoje župe. I doista, dogodilo se čudo: Ars se trgnuo iz duhovne mlitavosti i počeo živjeti intenzivnim vjerskim životom. U Viannevevu ispovjedaonicu dolazili su ne samo župljani Arsa, nego i ljudi iz cijele Francuske koju su se htjeli preko tog poniznog i revnog svećenika pomiriti s Bogom i Crkvom. Hodočašća u Ars nastavila su se i poslije Vianneveve smrti (1859. g.) i traju sve do danas. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim 1925. godine i pod njegovu zaštitu stavio sve katoličke župnike. Preko svojih propovijedi, pouka i kateheza koje su nam se sačuvale u pismenom obliku, sv. Ivan Vianneya unosi ljubav i u današnji svijet u kojem također nema puno ljubavi prema Bogu. Ova Euharistijska razmatranja sastavio je H. A. Convert prema spisima sv. Ivana Vianneva, uz obilje doslovnih citata i posve u duhu Vianneyevih misli i propovijedi.

Stepinac mu je ime 1-2

Svesci I-II. Mi se divimo Stepincu, ali mi se njemu ne divimo, jer je Hrvat, jer je naš sunarodnjak, jer je ustao u obranu najvećih hrvatskih vjerskih i nacionalnih svetinja, nego jer osjećamo, u svojoj skromnosti, njegovu iznimnu veličinu među pigmejima suvremena svijeta. Veliki papa Pio XII., duboki mislilac i sveti čovjek, nazvao je našega Stepinca jednim od najvećih ljudi, među možda najvećim našega vremena. Stepinac je veliki, jer je velik kao čovjek, pa je, dosljedno tomu, i veliki vjernik, zato je i veliki biskup, on je zato i veliki rodoljub, jer to sve zajedno oblikuje sklad njegove izvanredne ličnosti. Stepinac je čovjek ne samo ovog našeg dvadesetog stoljeća, nego je čovjek koji nadživljuje vjekove: od ovakvih se pojava obnavlja Čovječanstvo, kao što ovakvi vjernici mnogo pridonose svetosti same Crkve, koja bi, da se od vremena na vrijeme ne pojave ovakvi nadvremenski ljudi, posve utonula u ovozemaljsko, ne razlikujući se ni po čemu od ostalih svjetovnih vlasti i država. Jer, Crkva ili je sveta, ili nije Crkva: što bliže Kristovom Nauku, to sličnija njegovu Blaženstvu. Crkva je za nas Hrvate zadužila, jer je pomogla, da dođe u svjetskim dimenzijama do izražaja Stepinčevih veličina [on bi bio moralno velik samo u granicama svoje male Hrvatske, jer njegova je veličina unutarnja], nu, ni Stepinac nije Crkvi ostao nimalo dužan. Potpuno izravnanje između Stepinca biti će u času ; doživjet će ga današnji mladi naraštaji ; kada Stepinac bude uzvišen na čast oltara, među velike svece, ispovjedaonice, mučenike Crkve (iz knjige, Vinko Nikolić)

Ima jedna priča…

Kada je Cleo ušla u ordinaciju svog budućeg psihoterapeuta, bila je spremna na sve osim na ono što ju je dočekalo. Umjesto očekivanoga stereotipa psihoterapijskog rada, kakav vidimo na filmovima, psihoterapeut ju je vratio u zaboravljeno umijeće pripovijedanja priča. Nudeći priče, umjesto savjeta, psihoterapeut i Cleo kreću u nepoznate svjetove u kojima traže odgovore na njezina pitanja. Ljubav, smrt, prijateljstvo, promjene, duhovnost, samo su neke od tema s kojima se susreću na svom putovanju, dok mi, prateći njihov dijalog, postajemo njihovi ravnopravni suputnici. Tim suputništvom pronalazio mnoge odgovore na pitanja koja nas prate tijekom života, ali i gradimo temelj vlastitih promjena. Ako vas se dojmio Jorge Bucay, vrijeme je da upoznate njegovog nasljednika

Na putu prema jaslicama

Knjiga »Na putu prema jaslicama« kroz sedamnaest meditacija vezanih uz slike svećenika-umjetnika Siegera Ködera potiče čitatelje da se odvaže na putovanje kroz došašće kako bi se susreli s Djetetom u jaslicama. Knjiga je izvrstan priručnik katehetama, vjeroučiteljima i propovjednicima da ‘govorom slike’, jednako razumljivim djeci, mladima i odraslima, prenesu Radosnu vijest o Bogu Suputniku.

Bog postoji, ja sam ga susreo

Andre Frossard u ovoj knjizi pripovijeda o onome što mu se dogodilo kad je 1935. ušao u jednu kapelu Latinske četvrti u Parizu da potraži prijatelja i tu doživio prvi udar milosti: Onamo sam ušao kao skeptik i bezbožac krajnje ljevice… zaokupljen sasvim nečim drugim, a ne Bogom, koga čak više nisam pomišljao ni nijekati… Nekoliko minuta kasnije izišao sam kao katolik… Dogodilo se, eto, da ja znam na izvanredan način istinu, i to istinu o stvari o kojoj se najviše raspravlja i o najstarijem procesu: BOG POSTOJI, JA SAM GA SUSREO.

Za mudro i razumno srce

Srce mudro? To ide! Ali razumno? U niski svetopisamskih pridjevaka – kameno, skrušeno, razvratno, pronicavo, hrabro, bešćutno, isprazno, radosno, čestito, dobro, zlo, preplašeno, podmuklo, tvrdo, novo, čisto, ludo, krotko, ponizno, okorjelo, priprosto, odlučno, nježno, iskreno, otvoreno… – srce je i mudro i razumno. Naizgled sinonimna, sintagma mudro i razumno izvrsno upućuje našu pozornost na dva načela srca. Mudro je srce intuitivno, promatrajuće, spontano, otkrivajuće, marijansko, ono koje odmah prozrijeva bit, predaje mu se i pohranjuje ga. Razumno pak, josipovsko, vodi račun o svakom elementu promatranja, ispituje, odvaguje, suočava, traži rješenja. No iz obje perspektive srce jest misao i riječ za ljubav! Isus je divno uputio na tu bit tajne srca kad je, izvješćuju sinoptici, govoreći o dvjema zapovijedima u kontekstu Zakona, stavio srce na prvo mjesto: ljubiti Boga svim srcem! Srce nam prvo govori o tomu kako ljubiti. Mudro dakle i razumno srce jest srce koje shvaća, prihvaća i daruje ljubav.

Sloboda na kušnji

Autorica u svojoj prvoj knjizi koja je nastala na temelju duhovnog sazrijevanja i promišljanja o različitim problemima mladih. U knjizi se obrađuju mladima imanentne i relevantne teme, problemi i problematične pojave s kojima se susreću, poput depresije, straha od samoće, borbe protiv pesimizma, savjesti i slobode, percepcije ljudskoga rada, pošasti novih droga, alkohola i cigareta, religije novoga doba, nasilja u društvu, bludnosti i čistoće, homoseksualnosti, homofobije i queer-kulture, pop-kulture, turbo-folka i anarhije, feminističke teologije, itd.

Knjiga odgovora Anselma Grüna

Riječ je o knjizi koja je nastala kao stanoviti eho na događanja koja su povezana s poznatim benediktincem tijekom njegova rada s ljudima, posebice za vrijeme i nakon predavanja. Slušajući njihova pitanja došao je do saznanja da se gdjekad potvrdi mišljenje kako teolozi daju odgovore na pitanja koja ljudi nisu postavili i koja ih ne zanimaju, dok ona stvarna i temeljna pitanja ostaju neodgovorena. Autor i sam primjećuje kako za odgovore na takva pitanja nije potrebno samo znanje niti objektivno provjeravanje, nego najviše iskustvo koje on daje s polazišta teologije, kako ga je sam proučio i uvijek je taj odgovor onakav kakvog on sam osobno razumije. U ovoj knjizi zaista je postavljeno vrlo mnogo pitanja koja nas zanimaju kao primjerice Je li sreća trenutačna?, Kako pronaći unutarnji mir? Mnoge se veze prekidaju. Kako uspijevaju veze?“, „Što me tješi: vrijeme, vjera ili nada?“ i slično pa će ova knjiga poslužiti baš svima koje zanimaju odgovori svećenika, teologa i čovjeka koji promišlja o životu i vječnosti.