Za mudro i razumno srce

Srce mudro? To ide! Ali razumno? U niski svetopisamskih pridjevaka – kameno, skrušeno, razvratno, pronicavo, hrabro, bešćutno, isprazno, radosno, čestito, dobro, zlo, preplašeno, podmuklo, tvrdo, novo, čisto, ludo, krotko, ponizno, okorjelo, priprosto, odlučno, nježno, iskreno, otvoreno… – srce je i mudro i razumno. Naizgled sinonimna, sintagma mudro i razumno izvrsno upućuje našu pozornost na dva načela srca. Mudro je srce intuitivno, promatrajuće, spontano, otkrivajuće, marijansko, ono koje odmah prozrijeva bit, predaje mu se i pohranjuje ga. Razumno pak, josipovsko, vodi račun o svakom elementu promatranja, ispituje, odvaguje, suočava, traži rješenja. No iz obje perspektive srce jest misao i riječ za ljubav! Isus je divno uputio na tu bit tajne srca kad je, izvješćuju sinoptici, govoreći o dvjema zapovijedima u kontekstu Zakona, stavio srce na prvo mjesto: ljubiti Boga svim srcem! Srce nam prvo govori o tomu kako ljubiti. Mudro dakle i razumno srce jest srce koje shvaća, prihvaća i daruje ljubav.