Oznaka:

Ogled o neposrednim činjenicama svesti

Henri Bergson je filozof koji je ostavio traga u 20. stoljeću. Bio je izvrstan matematičar, a kasnije se počeo baviti humanističkim znanostima. Predao je dvije doktorske radnje: Ogled o neposrednim datostima svijesti, i jedan na latinskom o Aristotelovu poimanju mjesta. Predavao je na koledžu de France, sluša ga Ettienne Gilsone, Thomas Stearns Eliot, predaje i u Americi, član je francuske akademije i to kao prvi židov koji je ušao u nju. Imao je i političku karijeru, umro je s 81 godinom. Zagov011arao je katoličanstvo no nije bio pripadnik.

Davitelj

Davitelj je jedan je od najboljih i najslojevitijih romana slavnoga španjolskoga pisca Manuela Vázqueza Montalbána. Ispripovijedan iz pozicije ubojice Alberta DeSalva zatvorenoga u ludnicu Davitelj je s jedne strane profinjen psihološki portret, a s druge strane preslika društva i njegova najžešća kritika. Alberto DeSalvo, glavni junak romana, u rangu je, ako ne i zanimljiviji od slavnoga Hannibala Lectera. Iznimno obrazovan, veliki obožavatelj secesije, duhoviti cinik, on u svojoj ispovijedi razotkriva povijest i kronologiju svoga, daviteljskog, po njemu iznimno vrijednoga i umjetničkog posla. Roman Davitelj inspiriran je slavnim filmom Bostonski davitelj, ali je Manuel Vázquez Montalbán otišao korak dalje od filma te je napisao iznimno napet triler u kojem se miješaju snoviđenja i maštarije zatvorenika sa stvarnim ubojstvima. Davitelj je roman u kojem se na očaravajući način isprepliću umjetnost i zločin, a njime je Manuel Vázquez Montalbán ostvario slojevitu alegorijsku sliku u kojoj Boston može biti bilo koji grad a davitelj bilo tko, te još jednom pokazao zašto ga drže jednim od najutjecajnijih suvremenih španjolskih autora, koji je sada po prvi put dostupan i hrvatskoj čitateljskoj publici.

Don Juan (pripovijeda sam o sebi)

Don Juan (pripovijeda sam o sebi) roman je kojim je Peter Handke iznova pokazao sve svoje majstorstvo pripovijedanja. Uzevši amblematski lik svjetske književnosti i smjestivši ga u sadašnjost, Handke ga je maestralno transformirao u suvremenoga postmodernističkog junaka koji obožava žene. Handkeov Don Juan oboružan je starim, ali ipak promijenjenim tehnikama osvajanja. On zna da suvremena žena, bila ona u gruzijskim planinama ili na norveškim fjordovima, traži razumijevanje kao i nekoć, ali ne smije i ne želi biti povrijeđena. Iako su Don Juanu žene, ponovno, nakon godina samovanja, najvažnije na svijetu, on ih sve mora ostaviti da bi ih ponovno mogao pronaći. Don Juan koji pripovijeda sam o sebi blistav je hommage svim donžuanima, svim ljubavnicima ovoga svijeta, roman prepun poetičnosti i fine ironije.

Strah golmana pred jedananestercem

Strah golmana pred jedanaestercem knjiga je u kojoj Handke majstorski opisuje očaj pojedinca, njegovu izgubljenost i izglobljenost u suvremenom svijetu, depresiju i jezu hladnoratovske Europe i malograđanske austrijske provincije. Sve nijanse straha pred samim sobom i svojom okolinom razotkrivaju se pred čitateljem kroz Handkeov osebujan stil. Monter Joseph Bloch, bivši golman, istinski je antijunak, iz dana u dan u sve većem raskoraku između svoga unutarnjeg života i vanjskoga stvarnog svijeta, a njegova shizofrenija odlično ocrtava stanje epohe. Strah golmana pred jedanaestercem, prema kojemu je Wim Wenders snimio slavni istoimeni film, lansirao je Petera Handkea među najvažnije europske pisce druge polovine dvadesetoga stoljeća.

Trg heroja

Naslov originala: Heldenplatz Prevoditelj: Snješka Knežević i Sead Muhamedagić (njemački) Trg heroja kao “gruba uvreda austrijskog naroda” – kronologija jednog skandala. Trg heroja praizveden je u Beču 4. studenoga 1988, 50 godina nakon “pripojenja” Austrije Njemačkoj, godine koja se u Austriji obilježavala kao spomen-godina opomene i prisjećanja na događaje iz ožujka 1938. te je izazavao nezapamćen skandal u povijesti austrijskog poslijeratnog kazališta. Taj Bernhardov komad shvaćen je, naime, kao uvreda austrijske države i napad na nju, pa su političari tražili da se premijera otkaže, da se autor progna iz zemlje, a tadašnji intendant Burgtheatra i redatelj bečke praizvedbe Claus Peymann smijeni po hitnom postupku. Za goleme razmjere skandala svakako je bila zaslužna i činjenica da je taj komad bio napisan po narudžbi “svetog hrama austrijske kazališne umjetnosti“, bečkog Burgtheatra, a povodom njegovog 100. rođendana. Trg heroja posljednji je Bernhardov dramski komad i njegov konačni obračun s domovinom koja je uvijek bila jedna od središnjih tema autorova stvaralaštva. Skandal oko Trga heroja počeo se rađati gotovo dva mjeseca prije praizvedbe komada kada su bez dopuštenja nakladnika objavljeni neautorizirani ulomci iz toga Bernhardovog djela u kojima se o austrijskom narodu govori kao o “šest i pol milijuna debila i manijaka” i iz kojih se moglo iščitati da “u Beču ima više nacista nego trideset i osme”. Na reakcije nije trebalo dugo čekati. I iako nitko nije poznavao kompletan tekst, gotovo svi istaknuti austrijski političari javili su se za riječ u slučaju Trga heroja. I dok su se tadašnji savezni kancelar Franz Vranitzky i ministrica obrazovanja Hilde Hawlicek zalagali za temeljno pravo umjetnosti na slobodu i za izvedbu komada, čuli su se brojni glasovi koji su tražili zabranu predstave. Tadašnji vicekancelar Alois Mock tražio je da se spriječi premijera i predstava skine s repertoara Burgtheatra s argumentom da jedna ovakva predstava ne može biti financirana sredstvima iz državne blagajne, tj. novcem poreznih platiša koje se u njoj besramno vrijeđaju. I predsjednik Austrije, Kurt Waldheim, vidio je u Trgu heroja zloupotrebu demokracije i “grubu uvredu austrijskog naroda”, a perjanica desničarske Slobodarske stranke Austrije, Jörg Haider, zahtijevao je da se Peymanna istjera iz Beča riječima: “Van iz Beča s tom ništarijom!” Premijera je ipak održana s oko tri tjedna zakašnjenja i uz demonstracije ispred Burgtheatra. Žučna javna rasprava oko Trga heroja pobrinula se, kako to obično biva, za dobru prodaju karata a Thomasa Berharda publika je nakoj premijere nagradila 40-minutnim pljeskom. Dunja Dragojević

Godina suše

Pisci ne mijenjaju čovječanstvo. Bez Dantea, bez Shakespearea, bez Cervantesa, Kafke ili Pessoe svijet bi i dalje bio isti ovaj koji vidimo danas, isti ovaj u kojemu živimo i u kojemu, prečesto, patimo. I bez njih bi se sunce nastavilo rađati svakoga dana, ambicija bi se iskazivala na iste pozitivne i negativne načine, zloba bi se gnijezdila među ljudima i u njihovim srcima kao i uvijek, dobre želje i solidarnost i dalje bi bili plamičci na kojima neki od nas još odmaraju oči. Opametimo se: pisci, uključujući i one važne koje sam spomenuo, a i mnogi drugi koji napučuju naš intelektualni i sentimentalni odgoj, ne služe tomu da određuju smjer čovječanstva, koje je prečesto zbunjeno sobom, svojom sposobnošću junačenja i svojom učinkovitom moći razaranja. Ipak, unatoč svemu, pisci pomažu, prate, a možda čak i preobraze ponekog čitatelja koji je odlučio u štivu naći utočište i od čitanje napraviti ljubavni čin, vježbu komunikacije između dvije stvarne osobe – autora i čitatelja – sjedinjene u opipljivu predmetu što ga čini knjiga te u stvaralačkoj volji koja se očituje kao čin čitanja.

Kokoschina lutka

Slikar Oskar Kokoschka bio je toliko zaljubljen u Almu Mahler da je, po završetku njihove veze, dao izraditi lutku u prirodnoj veličini i sa svim pojedinostima koje su pripadale tijelu njegove voljene. Daleko od toga da bi skrivao svoju strast, Kokoschka je vodio lutku u šetnju gradom i u operu. Zasitivši je se, jednoga dana razbio joj je bocu crnoga vina o glavu i bacio je u smeće. Roman Kokoschkina lutka simbol je i metafora jednog prijateljstva, priča o tome kako je odnos s Drugim temeljanza naš identitet. Protagonist romana je Isaac Dresner, Židov koji je počeo šepati na lijevu nogu opterećen sjećanjem na pogibiju najboljeg prijatelja u Drugom svjetskom ratu. Čitatelj se također upoznaje s Bonifazom Vogelom, vlasnikom prodavaonice ptica, Tsilijom Kacev, ortodoksnom Židovkom koja dobiva stigme i Zsigmondom Vargom, milijunašem koji želi izvagati ljudsku dušu vagom. U priči prožetoj glazbom pojavljuju se još poraženi pjesnik, sama Kokoschkina lutka te gitarist za kojega se ljudi dijele na kategorije koje odgovaraju gitarskim akordima…

Sakupljač svjetova

Jedna od najintrigantnijih ličnosti 19. stoljeća, britanski pustolov, diplomat i špijun Sir Richard Francis Burton, čovjek koji je tijekom života savladao 25 stranih jezika, središnji je lik romana Sakupljač svjetova. Napisan u maniri orijentalnog pripovijedanja, roman obuhvaća niz priča i maštarija, prateći na putovanjima poznatog ekscentrika koji je odbacio tipičan život britanskog diplomata u Indiji i anonimno se povlačio egzotičnim krajobrazima u potrazi za esencijom strane kulture. Roman se ne ograničava na precizan prikaz Burtonova života, inače prvog Europljanina koji je posjetio Meku te preveo Kamasutru i Priče iz 1001 noći i doveo ih na Zapad, već njegova putovanja koristi kao polazište za ispitivanje ključnog pitanja današnjeg globalizacijskog doba: što u suštini znači biti stranac i kako se mogu prihvatiti strane kulture a da im se ne uništi jedinstvenost. Djelo se stoga opire jednostavnom svrstavanju u povijesni ili avanturistički žanr, nudeći višeslojnu naraciju suprotstavljenih perspektiva britanskog istraživača i sluga te slučajnih prolaznika kroz tri dijela romana: uz pogođenu atmosferu prenapučenih indijskih gradova, zatim orijentalne mistike Arabije te ekspedicije prema srcu Afrike u potrazi za izvorom Nila. Autor se za potrebe romana i sam zaputio na tromjesečno putovanje kroz Tanzaniju tragom samog Sir Burtona što priči daje dodatnu autentičnost. Roman je 2006. dobio glavnu nagradu Sajma knjiga u Leipzigu te nagradu Mainzer.

Palača muha

Remek-djelo suvremene pripovjedne umjetnosti, fascinantan literarni solo, rijetka i velika sreća za njemačku književnost – samo su neke od kritičkih ocjena romana Palača muha (Der Fliegenpalast, 2009) za koji je austrijski pisac Walter Kappacher 2009. godine dobio najuglednije priznanje za književnost na njemačkom jeziku, Nagradu Georg Büchner. Fabularna okosnica romana, koji se ne odlikuje osobito razvedenom radnjom, temelji se na kolažiranoj rekonstrukciji istinitog desetodnevnog boravka austrijskog literarnog klasika Huga von Hofmannsthala u klimatskom lječilištu Bad Fusch početkom kolovoza 1924. godine. To je mjesto gdje su nastajala djela koja su ga učinila slavnim. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo: tankoćutni je pisac izgubio prijatelje, od vremena njegove slave prošle su godine, stvaralaštvo mu je ugroženo labilnim zdravljem i usamljenošću, strahom od starenja i kojekakvim tjeskobama. Osim toga i u taj je zabačeni kraj stiglo moderno doba u kojemu on uglavnom sudjeluje samo kao promatrač koji i sâm sebi sve više postaje stran… Kappacher suvereno i virtuozno, sa zadivljujućim intenzitetom i lucidnom sposobnošću uživljavanja pripovijeda o tragediji jednog života kojega je vrijeme pregazilo. Uvelike nadilazeći suosjećajne dosege plemenite empatije, suptilni pisac slikovitim i začudno muzikalnim jezikom bez izlišnih salonskih manira i pomno promišljenim stilom dubinski promatra, a katkada i bez ostatka proniče svoga protagonista. Palača muha studija je karaktera puna sućuti, ali bez sažaljenja. Knjiga nema vrhunca, dramatike, neočekivanog ili makar upadljivog događaja. Ništa se ne događa, a ipak nestrpljivo čitamo stranicu za stranicom, nevoljni izroniti iz potanko izmaštanog svijeta.

Statistika udžbenik za strukovne škole zanimanje: ekonomistica/ekonomist i komercijalistica/komercijalist

Ostali autori: Boško Šego Opis: NAPOMENA: Svi rabljeni srednjoškolski udžbenici u ponudi na knjiga.hr webshopu su u vrlo dobrom stanju, a radne bilježnice nisu popunjavane. Za narudžbu srednjoškolskih udžbenika nije moguće ostvariti besplatnu poštarinu. Za najbržu i najsigurniju dostavu preporučamo kurirsku službu GLS, a važno je naručiti na adresu gdje će netko tijekom dana biti prisutan radi preuzimanja paketa. Srednjoškolski udžbenici dostupni na webshopu odražavaju pravo stanje zaliha u našem antikvarijatu, te ne vršimo rezervacije (sakupljanje udžbenika unaprijed). Rabljeni srednjoškolski udžbenici dolaze nam iz sata u sat, a otkupljujemo ih od sredine lipnja do kraja rujna. Ukoliko se ne nalazite u Rijeci možete nam ih poslati ili mi možemo na Vašu adresu poslati dostavnu službu GLS. Za sve upite obratite nam se emailom na info (at) knjiga.hr

Oči na gradeli

Oči na gradeli je roman koji kroz iznimno duhovitu i razigranu priču predstavlja talijanskog autora srednje generacije Tiziana Scarpu kao literarnog ironičara par excellence, sklonog stilskom eklekticizmu te sadržajnom, ali i formalnom eksperimentu. Svakom novom stranicom razbarušene priče o studentu književnosti koji prokockava obraz da bi u svoj krevet namamio plahu crtačicu porno stripova postaje nam razvidno kako još više nego u poigravanju literarnim kanonima i ustaljenim proznim obrascima, Scarpa uživa u duhovitom lingvističkom poigravanju raščerečenja abecede.

Ogledalo u ogledalu : Labirint

Ova bi se knjiga mogla zvati i Priče iz podsvijesti. Trideset priča, trideset vizija, koje se pretapaju jedna u drugu, a čitatelj ima dojam da autor prelazi iz jednoga sna u drugi, da bi na kraju posljednja bila spojena s prvom. I ja sam samo jedan san“, kaže autor. Meditativnim umijećem Ende traži sliku s one strane slike i postavlja među njima smislene odnose. Kad se u snu zna da se sanja, znači da smo tik pred buđenjem. Možda ta vatra nije ništa drugo već prva zraka jutarnjeg sunca jedne druge stvarnosti…“ *** Michael Ende (1929- 1995), njemački pisac fantastične i dječje književnosti, autor proslavljenih knjiga Momo i Priča bez kraja, jedan je od najčitanijih autora njemačkog govornog područja 20. stoljeća. Endeovo pisanje je nadrealistična mješavina stvarnosti i mašte. Rečenice njegove knjige često zrcale našu stvarnost, pri čemu fantastika uvodi element osvjetljenja u rastuće probleme suvremenog tehnološkog društva. Endeova djela prevedena su na 40-tak jezika, a ovo je prvi hrvatski prijevod Ogledala u ogledalu.

Pad Madrida

Dana 19.11.1975. diktator Franco je na umoru i u ritmu njegove agonije ispisuju se pravila igre: one borbe za vlast, koja po svojoj nepredvidljivoj naravi sve smješta na rub provalije. Nad nju se naginju likovi ove knjige, suočavajući se s budućnošću s nedoumicom, izvjesnošću ili nehajem na koje ih osuđuje prošlost, u pokušaju spasa.

Duge sjene

U zbirci kratkih priča njemačka spisateljica i pjesnikinja Marie Luise Kashnitz (1901 – 1974) daje iznenađujući uvid u svakidašnji život, iza čije se fasade krije zagonetan, začuđujući i neobjašnjiv svijet. Univerzalne teme (starenje, odrastanje, gubitak vjere) te suvremene (problemi zaposlenih roditelja i usvajanje) nalaze svoje mjesto u njenim majstorski napisanim pričama.

Južne misli

U knjizi “Južne misli” Slobodana Novaka sabrane su 24 priče koje kritika naziva čudačkim novelama po njemačkom terminu Sonderlingsnovelle. Određujući čitavo svoje pripovjedanje “iskošenom etikom” protagonista, utoliko što su sve novele, osim jedne iznimke, govorene u prvom licu, Novak je inaugurirao jedan poseban i nov tip ove klasične pripovjedačke forme.