Oznaka:

Samo svoja

Gotovo svaka žena kako se približava tridesetoj neizostavno iza sebe ostavlja viziju bezbrižne, mlade djevojke i pomalo uviđa kako životne mogućnosti više nisu tako bezbrojne. Sjetite se samo Bridget Jones, Ally McBeal pa čak i vječno mladih cura iz ‘Sexa i grada’. Čak je i njih na kraju balade dostigla želja za obitelji, djecom i smirenijim životom. Za mnoge žene to je razdoblje podvlačenja crte i razmišljanja o vlastitim životnim izborima: jesmo li mogle više i bolje? Do koje smo mjere ostvarile snove iz djetinjstva, jesmo li zaista našle svojega princa, postoji li on uopće ili nas je bajka o Pepeljugi navela na sasvim krivi put? Jesmo li se zadovoljile tihim kompromisom i zadovoljavanjem društvenih normi ili pak krenule svojim putem? Samo svoja zbirka je pripovijedaka i eseja deset autorica koje ste mogli upoznati kroz romane objavljene u biblioteci Anima. Biblioteci namijenjenoj modernim survivericama, djevojkama koje pronalaze svoj vlastiti životni put i to ne nužno uvijek u okvirima očekivanja. Ženama koje često posrću, ponekad padnu, ali na kraju uvijek izađu kao pobjednice. U današnjem svijetu nudi nam se bezbroj izbora: moderna žena može odabrati hoće li potpisom na list papira odrediti svoj život, hoće li se sama izboriti za svoj društveni položaj, hoće li i kada imati djecu. No s velikim izborom mogućnosti dolazi i velika odgovornost i ogroman osobni ulog – pročitajte kako se s tim “teretom”, svaka na svoj način strastveno, stimulativno i iznenađujuće, nosi deset uspješnih, pametnih i osjećajnih žena.

Amy i Isabelle

Isabelle je sasvim obična majka, a Amy njezina obična šesnaestogodišnja kći. I Shirley Falls običan je gradić. I gospodin Robertson običan profesor matematike. Ali što se krije unutra? „Bilo je strašno vruće onoga ljeta kad je iz grada otišao gospodin Robertson.“ Ali za Amy Goodrow i njezinu majku Isabelle vrućina je najmanji problem. (Baš kao i sumporni zadah rijeke, baš kao i usahlo povrće, baš kao i dva NLO-a koja su navodno viđena na užarenom nebu iznad Shirley Fallsa.) Amy i Isabelle muče kudikamo osobniji jadi. Od trenutka kad je iza zamagljena stakla automobila uhvaćena isprepletena sa svojim profesorom matematike, između šesnaestogodišnjakinje Amy i njezine majke otvorio se ponor kojega nijedna neće biti u stanju prijeći. Prijezir i bijes, nerazumijevanje i nepovjerenje, sve ono što tako dobro poznajemo, ali i nešto mračnije, dublje – jer i majke imaju svoje tajne. Majstorski opisujući odnose, uvlačeći se ispod površine onoga što nazivamo običnim životom, Elizabeth Strout napisala je snažnu i duboku knjigu u kojoj ništa nije obično, a sve je tako važno i tako dobro poznato – jer je o nama.

Muke Mikuline

Majstorska prva knjiga Svjetlana Lacka Vidulića, zbirka priča Muke Mikuline, sastoji se od četiri tematska ciklusa: Jedanaest uboda, Vlado Kilavy: Moja enciklopedija, Muke Mikuline i Ekologija za djecu. Svaki od tih pažljivo projektiranih i filigranski izrađenih ciklusa vrti se oko različitih tema, pri čemu Lacko Vidulič demonstrira rijetko viđeno spisateljsko umijeće, vrtoglavi verbalni ekvilibrizam i homeopatsku iznijansiranost. Bavit će se on queneauovskim sitnozrnatim panoramiziranjem lijepe li nam naše zbilje kroz različite glasove u ciklusu Uboda, od Enciklopedije stvoriti autarkičan paralelni svijet koji se svom svojom težinom sudara s tvrdom, dobrosusjedskom zbiljom, udubit će se u Muke pojedinaca zakovitlanih ratom ili kronično pomaknutih, oploditi neuzorana polja domaće ekoliterature…Njegov raspojasani, vragolasti pripovjedač gotovo u pravilu će iz ironičnih epskih hemisfera svako malo skliznuti u psihu lika, uštipnuti mikro i lansirati ga u makro, baratati povećalima i dalekozorima, mijenjati glasove — i pri svemu tome dobro se zabavljati. Naime, Muke Mikuline počivaju na prekomjernoj zanimljivosti svijeta.

U tvom zagrljaju zaboravljam svako zlo

U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo. Znao sam da je nikada neću voljeti više nego u tom trenutku. Možda opet toliko, ali više ne. Počeo sam razmišljati kako će se naša ljubav s godinama sigurno mijenjati… … Ne znam kako, ali bio sam siguran da će se mijenjati. Zato jer ćemo se i mi mijenjati. Tim rečenicama Krešimir Pintarić završava svoj prvi roman Ljubav je sve kojim je izborio osebujno mjesto na hrvatskoj književnoj sceni – mjesto pisca koji o ljubavi kao osjećaju koji sakuplja raspršeni smisao piše bez zadrške, sumnje, ironije… i kojemu svi, unatoč tome, priznaju da to radi dobro. U njegovu novom romanu, U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo, ponešto se doista promijenilo. Njih dvoje, njegovi zaljubljeni protagonisti, nekoliko su godina stariji i umorniji, možda su i nešto čangrizaviji, njihove prepirke su češće, ali one ih ne udaljavaju. Prije će biti da ih još više zbližuju, proširuju njihov odnos i stvaraju nekakve čudesne situacije na kojima se ziba njihova ljubav. Njih dvoje i dalje nemaju nikakvih ambicija osim jedno drugo, ništa ih drugo doista ne uznemiruje i ne zaokuplja, oni žive da bi bili zajedno, a način na koji Pintarić opisuje kako grade svoj svijet i bježe od razuzdane životne gomile doista je ljekovit.

Dvostruki jezik

Dvostruki jezik posljednji je roman i svojevrsna književna oporuka engleskog nobelovca i autora Gospodara muha Williama Goldinga s iznimno iznijansiranim ženskim likom delfijske proročice. Vremešna delfijska proročica prisjeća se svog života Pitije, Prve Dame i “glasnogovornice” boga Apolona. Arieku, djevojku uznemirujućih psihičkih moći, roditelji su poslali u Delfe, najsvetije proročište antičke Grčke. Šezdeset je godina bila medij, njezine su usne objavljivale dvosmislene poruke s brončanoga tronošca u svetištu iza hrama. Njezina razmišljanja o proročanstvima u kojima joj se čudnovati talent utjelovio, isprepletena su sa ženstvenim uvidom u ljudske slabosti samog Velikog Svećenika, Atenjanina, kojeg su uništile vlastite spletke protiv Rimljana. Ovaj iznimni, posthumno objavljen roman britanskoga nobelovca, psihološki je i povijesni trijumf Williama Goldinga, a pitija Arieka najbolji je ženski lik njegova bogatog opusa. Ostarjela proročica načeta sumnjama u vlastite moći bila je idealan medij Goldingu za vlastiti oproštaj od svijeta koji mu je ostao zagonetkom.

Zlatna vuga

Povijesni roman ZLATNA VUGA suvremene hrvatske književnice, književna je rekonstrukcija burnog vremena Zrinsko-frankopanske urote osvijetljena iz posve originalnog kuta gledanja. Prateći sazrijevanje Matijasa Bolfa, mladog lovca i podložnika Zrinskih, autorica je autentičnim povijesnim događajima dodala živosti i slikovitosti koji su nedostajali dosadašnjim opisima toga doba. Oslanjajući se na, gotovo svu dostupnu povijesnu građu, autorica je uspjela napisati zanimljivo i uzbudljivo djelo koje će uvelike dopuniti našu predodžbu toga presudnog razdoblja hrvatske povijesti.

Djevojčica koja je previše voljela šibice

Na nekad raskošnom, a sada zapuštenom imanju odvojenom od bilo kakve civilizacije živi otac i njegovo dvoje djece. Jednog jutra djeca otkriju da je otac počinio samoubojstvo. Sve što su znali o svijetu, znali su iz knjiga koje im je ponekad dopustio čitati. Suočeni sa stvarnošću i novonastalom slobodom, njihov se svijet raspada na komadiće. Što učini kada onaj kome je sve ovisilo i u koga su se bespomoćno uzdali nestane?

Revolver

Živopisna vreva u redakciji i aleja ocvalih kestenova, speed & spleen zagrebačke jeseni pretapaju se u melankoličnu atmosferu Trogira i dalmatinskog zaleđa, gdje na scenu stupaju obitelj Tuna i brojni likovi povezani s njezinim društvenim i “poslovnim” usponom. Ova “naoružana” proza posveta je novinarskom životu, ali i iskrivljeno zrcalo domaćih mafijaških obračuna, dakako, s iskliznućem u bajku.

Biljke

National Geographic Knjige o prirodi

Oluja 1-2

Preveo Anđelko Malinar Svjetski pisci Prijevod djela: Bura.

Jeziku je svejedno

Ostali autori: Mate Kapović Daliborka Sarić Što je pravilno—ići kod doktora ili ići doktoru? Pričamo li francuski ili ga govorimo? Živi li netko nedaleko Zagreba ili nedaleko od Zagreba? Ako si postavljate ovakva pitanja, ako mislite da slabo vladate svojim jezikom i zbog toga se bojite pisati i javno govoriti, ako vas ispravljaju ili vi ispravljate druge, ako se sablažnjavate nad time kako drugi govore, ako mislite da je standardni jezik najbolji, najlogičniji i najprecizniji pojavni oblik jezika, bez kojeg bi nastao komunikacijski kaos i bez kojeg nije moguća intelektualna i znanstvena misao, ako mislite da je glavni posao jezikoslovaca da vas omalovažavaju ukazivanjem na navodne velike pogreške u vašem govoru i pismu, ovo je knjiga za vas. — izvadak iz knjige “Kako autori višeput jasno ističu, njihov rad nije ni na koji način usmjeren protiv standardnog jezika (…) nego je na djelu kritika njegovih ‘samozvanih čuvara’, odnosno kruta, izrazito formalistična preskriptivizma kakav se razmahao nakon hrvatskog osamostaljenja, te prerastao u sredstvo manipulacije i izazivanja jezične nesigurnosti. (…) Troje autora zateklo se, zapravo, u neobičnoj situaciji da tumače ono što je u modernoj znanosti o jeziku samorazumljivo i općeprihvaćeno, naime da se komunikacija ne odvija u kontekstualnom vakuumu, da su tzv. kvarenje (ili tzv. poboljšavanje) jezika neznanstvene kategorije, jer jezik se ‘samo’ mijenja, da je polisemija u samoj naravi leksika, da je trajna i dinamična interakcija standarda s drugim varijetetima kao i interakcija polisistema hrvatskog jezika s inojezičnim sustavima prirodna i poticajna za razvoj jezika, i tome slično. (…) Nije pretjerano reći da je fascinantno koliko suvereno tako mladi autori vladaju modernom lingvističkom i sociolingvističkom literaturom i s kojom preciznošću i jednostavnošću umiju razložiti i primijeniti analitičke kategorije i ‘najfilozofičnijih’ disciplina znanosti o jeziku poput kognitivističke lingvistike i teorije metafore.”