Oznaka:

Nedovršena potraga: Intelektualna autobiografija

Autobiografija Karla Poppera nedvojbeno je jedna od najljepših knjiga o intelektualnoj povijesti ikada nastalih, a ujedno i najbolji uvod za upoznavanje s djelom tog velikog filozofa. Njegov utjecaj na politiku i znanost, kao i većinu ostalih područja ljudske misli nemjerljiv je, a Nedovršena potraga priča je o ljudima, idejama i zbivanjima koji su utjecali na njega, ponajviše o njegovoj ranoj opčinjenosti znanošću i filozofijom. To nije samo pripovijest o djetinjstvu u uglednoj bečkoj obitelji, o burnim zbivanjima tijekom dvaju svjetskih ratova i padu komunističkog bloka, nego i o pojedinostima o kojima je drugdje rijetko govorio – o svojoj ljubavi prema glazbi, o pomiješanim osjećajima prema svojem židovskom podrijetlu, o odnosima s čuvenim Bečkim krugom, ili o susretu s VVittgensteinom i danas već legendarnoj zgodi sa žaračem. Imena njegovih prijatelja, poznanika i sudionika u raspravama ili dopisivanjima kao što su Bertrand Russel, VVerner Heisenberg, Ernst Schrodinger i Albert Einstein svjedoče o rasponu njegovih teorijskih interesa, a jedna od najljepših osobina Popperova stila je savršena jasnoća kojom govori i o najzamršenijim filozofskim poglavljima.

Paul Claudel : Obraćenik, diplomat, književnik

Djelo mons. Oblaka stručan je i znanstveni prikaz ličnosti P. Claudela objavljen o 50. obljetnici njegove smrti. Claudelov genij opisan je u duhu katolištva i katoličkog misticizma koji prožimaju glavne uloge kojima je Claudel označio epohu početka XX. stoljeća. Autor razmatra i podrobno dokumentira Claudelov duhovni razvitak, period diplomatske službe, a osobitu pozornost posvećuje njegovu književnom stvaralaštvu. Sustavno je predstavljen Claudelov kazališni izričaj pod utjecajem duboke religioznosti koji čini sintezu europske ii azijske dramatike. Donoseći i stajališta eminentnih hrvatskih autora, djelo je značajan prilog poznavanju Claudela u Hrvatskoj i doprinos širenju interesa za ovog svestranog umjetnika.

Sabrana djela Ive Andrića 1-17

I. NA DRINI ĆUPRIJA II. NEMIRNA GODINA III. KUĆA NA OSAMI IV. GOSPOĐICA V. PROKLETA ALVIJA VI. ZNAKOVI VII. ŽEĐ VIII. OMER PAŠA LATAS IX. DECA X. ZNAKOVI PORED PUTA XI. STAZE, LICA, PREDELI XII. ISTORIJA I LEGENDA XIII. UMETNIK I NJEGOVO DELO XIV. JELENA, ŽENA KOJE NEMA XV. EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA XVI. TRAVNIČKA HRONIKA Ivo Andrić jedan je od najpoznatijih i najplodnijih književnika ovih krajeva, ali i šire. Rođen je 10. listopada 1892. godine u Travniku, a preminuo 13. ožujka 1975. u Beogradu. Pučku školu završio je u Višegradu, gimnaziju u Sarajevu, filozofiju je studirao u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu, gdje je 1924. doktorirao. Kao član Mlade Bosne za Prvog Svjetskog rata zatvoren je i interniran. Od 1920. do 1941. bio je u diplomatskoj službi. Od 1945. bavi se isključivo literaturom. Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Andrić se javlja u književnosti 1911., objavljujući stihove i prozu u Bosanskoj vili i Vihoru, a u Hrvatskoj mladoj lirici (1914.) zastupan je ciklusom pjesama. Započevši rodoljubnim stihovima, koji su uglavnom prožeti idejom jugoslavenstva, Andrić je poslije produbljivao svoj lirski izraz i proširivao krug tema, te njegove pjesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri) karakteriziraju općečovječanski motivi i problemi. Andrić ubrzo prelazi isključivo na prozu, koja sačinjava većinu njegova rada i njegov najveći doseg. Produžujući tradiciju hrvatske i srpske realističke pripovijetke, on sjedinjuje narodsku narativnost sa psihološkom minucioznošću. Tako se njegov prozni sastavak odlikuje folklornom jezičnom jednostavnošću i razvijenom analitikom života i sudbina bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana po starim i zakutnim kasabama. U duhu europske književnosti i filozofije prve četvrti 20. stoljeća Andrić se okrenuo dubokoj prošlosti Bosne kako bi u njenoj vjeri i narodnosti otkrio korijene najsuvremenijih stanja i zbivanja, stvorivši tako pripovijest i roman s naturalističkom ili egzistencijalističkom jezgrom. Andrićevi romani pisani su najčešće u obliku kronika ili legenda iz starih vremena; njihovi junaci, obično suprotstavljeni svjetovnjaci i duhovnici, dovedeni su u istu sudbinsku ravninu, u kojoj se očituje sveobuhvatnost svojevrsnog determinizma i fatalizma. Temeljna je osobina njegova stila objektivnost pod kojom ključa pristranost autora prema svojim likovima, po čemu njegov tekst prelazi u esejistički traktat s tezom. Uz to on je uvijek više mitolog nego historičar Bosne i bosanstva. Lektire.hr XVII. SVESKE

Mozart efekt

Poznato vam je da glazba može utjecati na raspoloženje: može probuditi osjećaj sreće, oduševiti vas, nadahnuti, probuditi sjetu, uzbuditi, osnažiti, utješiti ili izazvati uzvišeni zanos. No glazba posjeduje još čudesniju moć koju možda naslućujete iz iskustva. Glazba je blagotvorna – tjelesno, emocionalno i duhovno. Određeni zvukovi, tonovi i ritmovi (napose Mozartova djela, gregorijanski koral, neka djela jazza, new agea, latinoameričke glazbe, pop i čak rock-glazbe) mogu ojačati um, osloboditi kreativnost duha i, začudno, čak iscijeliti tijelo. Ta čudesna pojava naziva se Mozart efekt ™. Knjiga Mozart efekt donosi priče o liječnicima, šamanima, glazbenicima i zdravstvenim stručnjacima koji glazbom liječe sve bolesti: od tjeskobe do raka, visokoga krvnog tlaka, kronične boli, disleksije, pa čak i mentalnih bolesti. Glazba tijekom porođaja može ublažiti tjeskobu buduće majke te potaknuti oslobađanje endorfina, prirodne tvari za ublažavanje bolova koje tijelo izlučuje i, na taj način, znatno smanjiti potrebu za anestezijom. Pročelnik kardiološkog odjela bolnice u Baltimoreu tvrdi da pola sata slušanja klasične glazbe ima isti učinak kao i deset miligrama Valiuma. Kakav god bio vaš glazbeni ukus, Don Campbell vam ovom knjigom objašnjava kako da i sami iskoristite moć Mozart efekta. Oslanjajući se na medicinu, istočnjačku mudrost te najnovija istraživanja učenja i kreativnosti, Campbell otkriva kako izlaganje zvukovima, glazbi i drugim oblicima vibracija, počevši u majčinoj utrobi, može doživotno utjecati na zdravlje, učenje i ponašanje. Otkriva kako zvukove i glazbu možete primijeniti za poticanje učenja i pamćenja, kako razviti sposobnost slušanja, kako pojačati Mozart efekt pomoću vizualizacije te kako primjenjivati moć obrednog pjevanja, mantri, rapa i drugih zvukova koje sami proizvodite. U knjizi navodi pedeset najčešćih bolesti, od migrene do zloporabe opojnih tvari, koje je moguće ublažiti ili izliječiti glazbom. Preporučuje i više od dvadeset i pet specifičnih, lako izvedivih vježbi koje pomažu povisiti prostorni kvocijent inteligencije, zvukom ublažiti bol, pobuditi kreativnost i potaknuti duh da zapjeva.

Slijed zločina

Knjiga broj 17. NA PLATNU NEKA ŽENA LEŽI NA GUMENOM LUFTIĆU, LICEM JE OKRENUTA suncu, vršci prstiju ostavljaju tragove na vodi. Luftić je u obliku uštipka. Okreće se u laganim krugovima. U kadru, lijevo, vidi se plaža. Žena je trudna; lagana, pamučna košulja prebačena preko kupaćeg kostima ne prikriva njezin nabrekli trbuh. Podiže glavu i zagleda se u kameru, a usne oblikuju riječi: Prestani! Daj, ugasi to! Vidi me kakva sam! Kamera se zatrese, zbog smijeha, čini se. Žena prevrće očima i prijeti šakom, gesta frustracije iz nijemih filmova. Bezglasno izgovara u kameru: Bog, Ben, onda se i ona pridruži smijehu prije nego što će ponovo spustiti glavu kako bi još malo plutala. Ta žena moja je majka, a dijete u njezinu trbuhu sam ja. Rano je ljeto 1971. Rodit ću se mjesec dana poslije. Taj kratki osammilimetarski film (trajao je najviše dvije ili tri minute) ubrajao se među najveće dragocjenosti u majčinu posjedu. Držala ga je u žutoj Kodak kutiji utisnutoj pod donje rublje i čarape u najvišoj ladici njezina ormarića gdje, vjerovala je, lopovi najvjerojatnije neće gledati. U našem gradu nije bilo baš mnogo lopova, a onih nekoliko koliko ih je bilo, nisu bili baš zainteresirani za zrnati, stari film s trudnim ženama. Ali, mama je bila uvjerena u njegovu vrijednost i svako malo nije mogla izdržati a da ne zavuče ruku u tu ladicu i opipa kutiju, tek toliko da bude sigurna…

Gerilci

Englesko-karipski pisac V.S. Naipaul, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2001. godine, preminuo je 11. kolovoza 2018. godine. Pravim imenom Vidiadhar Surajprasad, Naipaul je indijskog porijekla, a rođen je na Trinidadu. Indija je bila njegova trajna inspiracija, baš kao i Engleska, u kojoj je živio od 1950. godine.