Željko Ivanjek, upisan u književnost kao briljantni pjesnik i esejist, napisao je zapanjujući roman o hrvatskoj condition humaine, stanju ljudskom. Pred čitaocima je velika i uzbudljiva priča koja se nastavlja na najveće hrvatske romane dvadestog stoljeća. U književnosti se Ivanjek javio kao adolescent – »Wunderkind«. Hvala Bogu bio je prepoznat i dobio stipendiju da bi omirisao svijet i vidio kakva se tamo književnost piše, što se čita i naposlijetku čemu i kako sve to služi oblikovanju književnog života. Otišao je kao otkriće zagrebačkog »Foruma« i školovao se u Kaliforniji i Michiganu gdje je obuzet radoznalošću svog bića studirao hindi, sanskrt, pali i komparativnu književnost… Tako je upoznao postmodernu književnost na njenim američkim izvorima, ali to ga nije lišilo obveze da temeljito pročita npr. Flauberta, onog autora koji je napisao Bouvarda i Pecucheta i njegov fascinantan rječnik »Otrcanih (općih) ideja«. Učio je fanatički jer je znao da je to književnost postmoderne (a meni se čini da je on njezin najkompleksniji predstavnik u nas). Čitao je u trenutku njihova izlaska knjige Barthelmea i Bartha i to u okvirima književno društvene situacije iz koje su nastajale. U njima se svašta spominjalo kao usput, a ipak baš to upitno SVE bilo je neizmjerno važno. To pokazuje na primjeru likovnjaka Warhola. Nisu ga fascinirali ali je namah shvatio da sve to obitava na rubu postojeće i nove umjetnosti i književnosti. Mitologija, kao i simboli brzo su se mijenjali ali su uza sve to ostajali simboli i kao takvi nenametljivo funkcionirali. Izuzetno je zamijenjeno prosječnim. To je ilustrirao Warhol koje kako se pokazalo ne žive u antagonizmu, nego u sretnoj simbiozi nekoliko mogućih načina pisanja i u okvirima običaja nekoliko socijalnih stratuma…
Od Francuske do Brazila u dvadeset i sedam dana, sam, u nezamislivo maloj jedrilici (6,5 m), bez motora i komunikacije s vanjskim svijetom, ali s nezaobilaznom bocom svojeg tribunjskog maslinovog ulja… zaputio se naš poznati jedriličar Šime Stipaničev i s puta nam donio knjigu koja je istodobno i putopis i vodič za ustrajne i priručnik za odvažne. Uzbudljiva koliko i informativna, ova knjiga čitatelju nudi akciju, ali i razmišljanje koje stoji iza nje: sve što je potrebno da bi putovanje bilo potpuno. Baš kao i njegovi prethodnici, Joža Horvat i Mladen Šutej, i Šime Stipaničev jedri s pričom, a priča koju s mora donosi bit će inspirativna moreplovcima, ali i svima onima koji more hvale držeći se kraja. *** Šime Stipaničev rođen je 1981. u Šibeniku. Gimnaziju je završio u Splitu, a na splitskom FESB-u apsolvent je brodogradnje. Jedrenjem se bavi od ranog djetinjstva. Kao član posada ili skiper sudjelovao je na mnogim regatama, od olimpijskih klasa do velikih krstaša. Prvi je Hrvat koji je sudjelovao u prekooceanskoj regati za samce i treći Hrvat koji je sam prejedrio neki od oceana. Hrvatski Olimpijski Odbor zbog tog mu je sportskog uspjeha uručio Priznanje za sportski pothvat godine, a HJS (Hrvatski jedriličarski savez) dodijelio mu je priznaje za promicanje jedriličarskog sporta. Sportaš je godine Šibensko-kninske županije za 2007. godinu. Dobitnik je i godišnje nagrade Jedro mora mjesečnika Magazin More. Živi u malom ribarskom mjestu Tribunju.
Jedna topla jesen i vlažni početak jedne snežne zime behu dovoljni senjori Mariji Dolores del Poris y Montez, putujućoj umetnici, da zavlada ne samo srcem jednog kralja nego da protiv njega uzbuni čitavu prestonicu, a protiv sebe čitavu jednospasavajuću katoličku crkvu i njene arhipastire u Bavarskoj. „Vi možete o Kapi španske krvi da kažete da je to istorijski roman. To, međutim, nije istorijski roman. Kad hoćete da iziđete iz realnosti, iz jednog naturalističkog romana, vi idete u fantaziju, vama je tad sve sasvim svejedno. Ako zamislite jednu špansku igračicu – u stvari ona nije bila Španjolka, ona je bila Irkinja – dakle, ako uzmete jednu takvu igračicu i jednog kralja, pa ta igračica postane njegova metresa i napravi revoluciju u Minhenu – a Minhen je za mene onda bio jedna varoš kroz koju sam ja često prolazio, ne zbog politike, nego zbog muzeja – onda biste i vi bili u situaciji da postavite to pitanje već onda – a bio sam mlad – kako izgleda čovek preko šezdeset godina, kada je u prisustvu žene koja ima trideset godina, lepotica. To je pre svega ljubavni roman.“ – Miloš Crnjanski
57 stranica teksta i 40 stranica pretežno c/b reprodukcija
The Quotable Atheist: Ammunition for Nonbelievers, Political Junkies, Gadflies, and Those Generally Hell-Bound by Jack Huberman is a curated collection of sharp, witty, and often provocative quotations that challenge religious belief and celebrate secular, skeptical, and humanist thinking, drawing on voices from historical figures, scientists, writers, and contemporary commentators to critique faith, dogma, and religious power while affirming reason, free inquiry, and ethical life without God.
Roman o povijesti filozofije. Knjiga broj 13
Ostali autori: Denis Diderot
Jedan od najbrutalnijih atentata dvadesetoga stoljeća ubojstvo je ideologa komunističke revolucije, Lava Trockog. Smrt ga je snašla u Meksiku 1940.; po nalogu ruske vrhuške, ubio ga je španjolski komunist Ramón Mercader. Ovaj monumentalni povijesni i psihološki triler rasvjetljava taj događaj iz perspektive ubojice, ubijenog i slučajnog prolaznika Ivána Cárdenasa. 1977. godine u šetnji havanskom plažom Iván susreće stranca u društvu dvaju borzoja. Muškarce poveže ljubav prema plemenitim ruskim hrtovima, o kojima Iván mnogo zna jer radi kao korektor veterinarskog časopisa, premda je u mladosti bio velika književna nada. No spisateljski mu je uspon režimski zaustavljen i otada životari u strahu. Susret s misterioznim strancem iz temelja mijenja njegov život, ali Iván uviđa da se u njemu krije nešto mračno i opasno… Kritika je roman odmah smjestila u latinoamerički kanon; uz iscrpnu sliku o životu Trockoga u izgnanstvu, autor analitički razlaže mentalni sklop vrhunski obučenog ubojice. Jednako je snažna slika rastakanja Mercaderove ideološke zamračenosti kada otkrije sve tajne planove monstruozna Staljinova uma. Padura kroz Ivánov glas otkriva i totalitarizmom pritisnutu kubansku zbilju koja svoje građane sabija u siromaštvo i strah. Čovjek koji je volio pse amalgamski je spoj faktografije i psihološke proze koji se čita kao vrhunska špijunska fikcija.
Četiri dana : povijest evropske krize 1938 / napisali L. Barzini ; J. W. Broadbent ; G. Delmas ; J. F. Essary ; M. Killanin ; H. Ripka ; W. C. F. von Rheinbaben ; pod vodstvom Michaela Killianina ; preveo s talijanskog Ante Velzek.
Ayaan Hirsi Ali jedna je od političkih pojava današnjice kojima se ljudi najviše dive, ali i koju najviše osporavaju. Na naslovnice međunarodnih tiskovina dospjela je nakon što ju je jedan islamistički atentator označio kao metu. Dugo očekivana Nevjernica govori o sazrijevanju te odvažne, ali i ozloglašene političke zvijezde i zagovornice slobode govora. Odgojena u strogoj muslimanskoj obitelji, autorica je preživjela građanski rat, pubertet obilježen izuzetnom pobožnošću te život u četiri različite diktature. Pobjegla je od dogovorenog braka i zatražila azil u Nizozemskoj, gdje se borila za prava muslimanki i reformu islama, navlačeći na sebe neprijateljstvo reakcionarnih islamista. Iako živi u stalnoj opasnosti i dalje odbija zašutjeti.
Houellebecq – Neautorizirano (istraživanje jednog fenomena)
