Oznaka:

Istraga

Drugi Antonelijev izveštaj (nastavak Neobične žene)

Život Henrija Brularda

Popraćeno autorovim crtežima. S francuskoga prevela Božena Begović. Marie-Henri Beyle Stendhal (Grenoble, 23. siječnja 1783. – Pariz, 23. ožujka 1842.), francuski romanopisac i pripovjedač, jedan od književnih velikana prve polovice 19. stoljeća. Marie Henri Beyle rodio se u Grenobleu kao potomak imućne buržoaske obitelji. Još kao dijete ostao je bez majke i nije podnosio konzervativnog oca ni odgojitelja patera Raillanea kao ni pospani ambijent rodnog Grenoblea. Iz animoziteta prema ocu simpatizira jakobince. U ranoj mladosti raskida s Crkvom i religijom i okreće se enciklopedistima i Shakespeareu. U Italiji je našao svoju novu i pravu domovinu, koju je strastveno zavolio još za prvog boravka. Godine provedene u Milanu (1814. – 1821.) smatra najsretnijim razdobljem svog života. Iz Milana ga je protjerala austrijska policija pod sumnjom da šuruje s karbonarima te se 1821. godine vraća u Pariz. Poslije Srpanjske revolucije imenovan je konzulom u Trstu (1830.), a malo zatim konzulom u Civitavecchiji (1831. – 1841.). Prije smrti zatražio je da mu na grob uklešu riječi: Arrigo Beyle milanese. Listajući stare talijanske kronike Stendhal nalazi motive za niz svojih novela u kojima slika strasti srednjeg vijeka i neobuzdana ludovanja renesansne Italije. Godine 1838. objavljuje Mémoires d’un touriste, a 1839. svoju drugi veliki roman La Chartreuse de Parme (Parmski kartuzijanski samostan) u kojemu se našlo mjesta za sve ono što je Stendhala najviše zanosilo: Napoleona, kult energije, ljubav, Italiju, okus avanture. U tišini Civitavecchije koncipirao je mnoga djela koja zbog svoje nagle smrti nije uspio dovršiti. Za sobom je ostavio mnoštvo skica, dovršenih poglavlja i intimnih bilježaka koje su bile spremne za tisak ali su ipak ostale zaključane u ladici. Njegova posthumno objavljenja djela tvore pravu malu biblioteku: La Vie de Napoléon (Napoleonov život); Lucien Leuwen; Le Rouge et le Noir (Crveno i crno, 1830.); Laniel; Les Nouvelles inédites (Neobjavljene pripovijetke); La Vie de Henri Brulard (Život Henrija Brularda); Les Souvenirs d’égotisme (Egoistične uspomene); dnevnik; pisma; Letters a Pauline (pisma sestri); Le Journal d’Italie (Talijanski dnevnik). Fanatičan obožavalac energije i uspjeha pod svaku cijenu, što ga je i privuklo Napoleonu, Stendhal je pod utjecajem francuske materijalističke filozofije XVIII. stoljeća i svog životnog iskustva razvijao u svojim djelima teoriju da je sav ljudski život samo lov za srećom, te nije važno hoće li čovjek tu sreću postići pridržavajući se moralnih ili etičkih normi ili ne, glavno je da je postigne (tzv. belizam). Smatrao je kako opisivati život znači zapravo upisivati sredstva koja ljudi izabiru da bi tu svoju sreću dosegli. Umjetnička snaga Stendhalovih romana ne leži međutim u razvijanju njegove životne filozofije, koliko god ona bila interesantna, kao ni u zanimljivosti romantičarske fabule u koju pritom razvija, već u realističkim opisima sredine i produbljenoj psihološkoj analizi likova, kojom razotkriva i najskrivenije pobude ljudskih postupaka. Izvanredan analitičar i majstor jednostavnog, sažetog izraza, Stendhal nije stekao slavu niti je bio pravilno shvaćen u doba romantizma, kojemu pripada samo vremenski, već, kako je i sam proricao, tek 50 godina kasnije. Njegov superiorni čovjek prethodi Nietzscheovu natčovjeku. izvor Wikipedija

Xavia

Koliko ono što vrijedi za umjetnost – djelatnost i proizvodnja bez materijalne korisnosti i upotrebljivosti – može biti primijenjeno na čitavo ljudsko postojanje? Kako plemenit naum potpunog dokidanja materijalnog izrabljivanja i nepravde može dovesti do želje za potpunim fizičkim dokinućem čovječanstva? Može li android konzumiranjem umjetnosti steći osjećaje? Je li ljudska istina da ljubav ne poznaje granice toliko sveobuhvatna da se proteže na potpuno virtualne stvorove i robote? Mnoga takva i slična pitanja postavlja Damir Hoyka u svom romanu “Xavia” i poziva čitatelja na razmišljanje. U sasvim doglednoj budućnosti – godine 2039. – skupina znanstvenika uspijeva konstruirati konverter kojim se ljudsko biće prebacuje u virtualan svijet, no njihov naum koristi pravednik koji želi virtualizirati cijelo čovječanstvo ne bi li tako uspostavio konačnu pravdu. Wade Zeeland, fotograf, i njegov prijatelj Mark uz svesrdnu Xavijinu pomoć uspijevaju spriječiti njegov naum, a u nizu ljubavnih odnosa i bitaka između ljudi, između ljudi i robota, ljudi i virtualnih klonova, te na koncu i samih virtualaca Hoyka priča zanimljiv slijed koji ima nekoliko paralelnih tokova, a razvoj ljubavi između Zeelanda i androide Sabrine ima malo premaca u literaturi Danas kad mislimo da će tehnički, pa i intelektualno u budućnosti sve biti moguće, ostajemo zbunjeni pred osnovnim – što će biti s emocijama i etikom. Hoykina “Xavia” je više nego upozorenje.

Smrt megalopolisa

Naučnik i futurolog, Vaka je istaknuti predstavnik savremene italijanske naučne fantastike. Totalna degradacija sistema koji se, u suštini bolesno, razvijao u ekonomskom organizmu neokapitalizma. Uzimajući za ishodište fabule jednu od mogućih situacija koje se (svakako u blažem obliku) javljaju u razvijenoj tehničkoj situaciji, Vacca projicira viziju jedne moguće katastrofe i njenih neposrednih i neumitnih posljedica.

Lucifer s Gorske zvijezde

Napopmena : Knjiga je otpisana iz javne knjižnice. Knjiga je u vrlo urednom stanju. U rijetkim trenutcima, kada je željela ispričati nešto o svojoj prošlosti, spominjala je svoje plemenito podrijetlo. Po njezinim riječima poštovani Sebastijan u njenom svijetu ne bi došao u priliku ni obratiti joj se, a kamoli ravnopravno razgovarati s njom. Kada je ta ponosna zemlja moje majke bila porobljena od moćnog Alcatraza, sve porodice koje su se najviše odupirale uništene su. Muškarci pobijeni, a žene i djeca prodani u roblje. Majka je s pravom mrzila Alcatraz. Naravno, sve ovo majka je pričala tiho i oprezno, jer sada je cijeli planet bio pod vlašću Alcatraza. Sve je bio jedan veliki Alcatraz. Majka je postigla gotovo nemoguće. Od ropskog, njezin se status promijenio u položaj udane žene slobodnog čovjeka. Ipak, njenu prošlost svi su znali i prema njoj se odnosili s prezirom i nadmeno. Obitelj, ljubav i prijateljstvo trajne su vrijednosti. Nevažni su i vrijeme i prostor i svijet. Zbog toga je i ovo djelo stavljeno u jedan izmišljen i fantastičan, no tako poznat i prisan svijet.

Čovek koji je pao na Zemlju

Nesporazum između brodolomnika iz svemira i sistema građanskog društva kome on nije u stanju da se prilagodi. Pred sobom imamo, dakle, rečitu alegoriju o nama samima.

Sedmo utočište

Sedmo utočište je roman Daniela Eastermana, objavljen 1987. Priča prati Davida Rosea, američkog arheologa koji otkriva jezivu vezu između niza bizarnih ubojstava i zlokobne zavjere čiji je cilj uništenje Izraela. Smještena u pozadini Sirije, pripovijest isprepliće elemente neizvjesnosti i povijesnih intriga, istražujući teme vjere, moći i posljedica drevnih proročanstava. Knjiga je dobila umjeren prijem, odražavajući mješavinu žanrova avanture i trilera koji zaokupljaju čitatelje svojim složenim likovima i uzbudljivom pričom.

Sedmero Simenonove djece

Za ovaj je kriminalistički roman poznati čileanski autor dobio uglednu nagradu koju dodjeluju europski izdavači u vrijeme Salona južnoameričke knjige Las Dos Orillas. Roman pripada ciklusu autorovih romana u kojima je glavni lik detektiv Heredia i njegov suradnik, mačak Simenon. U ovom romanu Heredia istražuje ubojstvo istaknutog odvjetnika. Tijekom istrage pojavljuju se još mnoge istine, vezane uz gospodarske i političke interese Čilea i Argentine…

Samuraji se ne boje smrti

Roman čija je radnja smještena u 18. stoljeće, djelomično je baziran na stvarnim, povijesnim događajima i osobama. Seikei, samuraj i usvojeni sin poznatog suca Ooka, vraća se u rodni grad nakon što je duže vremena izbivao. Nervozan zbog povratka, tamo zatiče sumnjive bratove poslove, sestru koja negoduje što ga vidi te dva ubojstva u kazalištu lutaka koja ga uvuku u komplicirane načine rješavanja zločina, za što mu trebaju osobne, istražiteljske i samurajske sposobnosti i vještine.

Zaboravljen

Sudjelovanje Amynog brata Chada u potrazi na blago rezultira podmićivanjem požara u njihovom obiteljskom domu i smrtnim stradavanjem roditelja. Chad lažira svoju i sestrinu smrt stvorivši joj novi tajni život i ostavljajući je u uvjerenju da je i on mrtav. Šest godina kasnije Chada pronalaze ljudi koji su ga bili unajmili spremni na sve kako bi otkrili gdje je sakriveno blago. Na putu osvete i zaštite sestre pomaže mu tamnokosa ljepotica Gia koja je daleko od osobe kakvom se prikazuje. Knjiga je treći dio kriminalističko-ljubavnog serijala „Tajni život Amy Benson“.