„Je l’ čemu ovo?” pitanje je koji svaki komičar postavlja kad želi nešto probati. Seinfeld postavlja to pitanje od svog prvog nastupa 1975. godine. Ako je odgovor na „Je l’ čemu ovo?” bio potvrdan, uključen je u ovu opsežnu kompilaciju njegova komičarskog rada. Prva knjiga u dvadeset pet godina „jednog od naših velikih komičnih umova” (The Washington Post) prikazuje Seinfeldov najbolji rad u stand up komediji tijekom pet desetljeća. Od svog prvog nastupa u legendarnom njujorškom noćnom klubu Catch a Rising Star kao dvadesetjednogodišnji student u jesen 1975., Jerry Seinfeld pisao je vlastiti materijal i sve sačuvao. „Kad god sam smislio neku smiješnu stvar, bilo da se to dogodilo na pozornici, u razgovoru, ili pišući na mojem omiljenom velikom žutom bloku, sve sam sačuvao u jednoj od onih starih školskih fascikli u obliku harmonike. Dakle, imam sve što sam mislio da vrijedi spasiti u ovih četrdeset pet godina.” Za ovu je knjigu Jerry Seinfeld odabrao svoje omiljene materijale, organizirane desetljeće po desetljeće. Čitatelji će stranicu po stranicu, od jednog urnebesno osmišljenog opažanja do drugog, svjedočiti evoluciji velikog komičara našeg vremena i steći nove uvide u uzbudljivu, ali nemilosrdnu umjetnost pisanja stand up komedije.
‘On je hijo de puta. Kurvin sin. Ali ne bilo koje kurve: jevrejske kurve. I u slucaju da vam vas jevrejski ucitelj nije rekao sta to znaci, objasnit cu vam. To znaci da je Kadish Poznan gotov… Buenos Aires 1976… Birokracija odrzava red. I unatoc najvecim, najtezim i najdebljim vratima koja majka moze kupiti, Pato, sin Kadisha Poznana, ce nestati… Svecenici ce biti podmiceni, generali ucjenjeni, i rabini preklinjani. Vjera probana, isprobana i zakopana… Ovo je knjiga o ocevima i sinovima i majkama i vjeri i zajednici i ratu i nadi i sramu.’ (Esquire)
S blokom leda u prtljažniku Eva dolazi u Bovenmeer. To je njezino rodno mjesto za koje je vežu uspomene na nesnošljivu atmosferu doma i druženje s Pimom i Laurensom, najboljim prijateljima iz djetinjstva. No kako radnja odmiče postaje jasno da se Eva vratila u selo da bi se osvetila za ono što je proživjela kao djevojčica. Rastapanje je roman koji duboko i nemilosrdno uranja u djetinjstvo pokazujući koliko događaji iz tog razdoblja mogu utjecati na ostatak života. Radnja se vješto premeće iz sadašnjosti u prošlost, događaji se postepeno otkrivaju gradeći napetost koja kulminira na samome kraju. Riječ je o majstorski napisanoj i šokantnoj kronici odrastanja kojom je Lize Spit postigla golem uspjeh u Belgiji, ali i izvan nje.
Razvodnik Roberto Ietri, koji je tek navršio dvadesetu i još je gotovo dječak, jedan je od vojnika koji kreću u misiji u Afganistan. Dok se pripremaju za odlazak, još ne znaju da je mjesto kamo idu jedno od najopasnijih u cijelom području sukoba: prednja operativna baza u okrugu Gulistan, izložena pješčana klopka ispunjena prašinom. Sunce je toliko jako da uzrokuje konjunktivitis, a noću ne možeš upaliti svjetlo a da ne privučeš bacačku paljbu. Vojnici u pobu, iscrpljeni od vrućine, dosade i straha zbog prijetnje koja im se svaki dan čini sve nestvarnijom, pokušavaju obnoviti život na koji su naviknuti, produbljujući međusobna prijateljstva i sukobe, upuštajući se u svakovrsne razbibrige i ustrajavajući u opasnim psinama. Samo ih noću, dok leže na poljskim krevetima, iznenađuju uspomene. U apsolutnoj tišini, kad umukne civilizacija i priroda, mogu osjetiti kucanje vlastita srca i šum drugih unutarnjih organa – neprekidnu aktivnost ljudskoga tijela. Kada stigne vrijeme da treba prodrijeti u neprijateljski teritorij, otkrit će da se istodobno moraju nositi s onim što su ostavili iza sebe u Italiji… U svom dugo očekivanom drugom romanu, nakon svjetske uspješnice Samoća primarnih brojeva, Paolo Giordano točno ocrtava obrise “novih ratova“. Pritom otkriva postojanje drugih, neuhvatljivijih ratova koji nisu manje podmukli, raščlanjujući obiteljske i ljubavne sukobe, te krvave i beskonačne bitke sa samim sobom. Hrvatski prijevod potpisuje Mate Maras, a prekrasna naslovna stranica djelo je nizozemske fotografkinje Mirjan van der Meer.
Preveli Živojin Simić i Sima Pandurović.
Preveli Živojin Simić i Trifun Đukić.
U središtu Stockholma eksplodirao je automobil. Na vijestima se govori o “bombašu samoubojici” i o “teroristu”. Amor hoda ulicama prema šoping centru jer ga je sestrična zamolila da zamijeni oštećeno svrdlo za bušilicu, no uplašen je atmosferom grada preplavljenog policijom. Ponašaj se normalno, govori sebi. No što znači normalno? Tko je mogući sumnjivac? I zar nije u pravu kad mu se čini da ga svi sumnjičavo odmjeravaju? Tijekom 24 napeta i intenzivna sata svijet vidimo Amorovim uspaničenim očima. Ponekad je teško procijeniti što se doista događa, a što je tek plod Amorovog sve uspaničenijeg uma. “Zovem svoju braću” (prvobitno je tako naslovljen esej objavljen u švedskom časopisu “Dagens Nyheter” u prosincu 2010., tjedan dana nakon napada bombaša samoubojice u središtu Stockholma) opsegom je nevelik no izvanredno snažan roman o tome što se događa kad nas obuzme paranoja i natjera da i sebe i druge vidimo iskrivljenim pogledom. Romanom “Zovem svoju braću” Jonas Hassen Khemiri iznova je potvrdio status jednog od najsnažnijih glasova nove književne generacije u Švedskoj.
Nedavno razvedeni doktor Toby Fleishman odjednom se, u svojoj četrdeset prvoj godini, našao okružen ženama koje ga žele i kojima ne smeta njegova visina, te će ga spremno odvesti u krevet nakon samo nekoliko klikova na mobilnoj aplikaciji. Nakon trinaest godina braka, ovo je sasvim novi način života u kojem posebno mjesto zazimaju još samo njegova djeca. Međutim, Tobyjev novi život potpuno se promijeni jednog jutra kad njegova bivša supruga Rachel ostavi djecu u njegovom stanu i nestane. Toby ne zna gdje je jer ne odgovara ni na pozive ni na poruke. I dok Toby očajnički pokušava saznati gdje je ona, a istodobno žonglira između posla i očinskih dužnosti, prisiljen je sagledati stvarne razloge raspada svog braka. Je li priča koju je cijelo vrijeme govorio sam sebi doista istinita?
