Dakle, San jednog Kelta je prisjećanje jednog umornog i razočaranog osuđenika na smrt. Jasno je zašto je Casement umoran i razočaran: tokom dvadeset godina provedenih u Kongu, godinu dana u Amazoniji, i onda u samoj Irskoj, Casement je svjedočio nevjerojatnim razmjerima ljudskih užasa. Zlo ga je iscrpilo. Isisalo njegovu životnu supstancu. Ali nije jasno zašto je Vargas Llosa umoran ako je Casement umoran. Ponavljajući rečenice o posvemašnjoj iscrpljenosti svog junaka, pripovjedač kao da se čitatelju žali na vlastitu iscrpljenost i potrošenost. Uglavnom, biografija Rogera Casementa nije se sama ispisala. Činilo se da je samo trebalo povući kanalić pa da priča poteče, da životopis Casementa ispiše samog sebe – ali nije tako ispalo. Ne slijedeći strogu biografsku kronologiju Vargas Llosa skače s epizode na epizodu, u pravilu otkrivajući već na početku previše toga – i Casementov kraj, i homoseksualizam, i užas kolonijalizma o kojem je progovorio – a onda se opetovano vraća na već rečeno, opisano, ili naznačeno. To pripovjedalačko istrčavanje San jednog Kelta lišava postepenog otkrivanja Casementove biografije, a sam roman čini izrazito konfuznim: sve kao da se ovdje ponavlja tri puta, na sve se ponovo vraćamo, bilo da je riječ o dijelovima biografije, komentarima ili nekim opisnim detaljima. Neobična je to sudbina Casementove životne priče. Zbog optužbi za homoseksualizam, i kampanje blaćenja koju je pokrenula britanska tajna služba kako bi mu uništila ugled, dugo vremena nitko o njemu nije govorio. Ni borci protiv kolonijalizma, ni zaštitnici ljudskih prava i domorodačkih kultura, pa čak ni sami irski borci za nezavisnost. Casement je tabuiziran. Britanske vlasti su otišle tako daleko da su naložile i znanstvenu potvrdu njegova homoseksualizma. Nakon smrti objavljena je obdukcija anusa i završetka debelog crijeva, a stanoviti doktor Percy Mander navukao je gumene rukavice i ustanovio očito proširenje anusa. Taj nalaz bačen je pred one koji bi imali razloga uzdizati i slaviti pokojnika. Dugo vremena tabu homoseksualizma izopćavao je Casementa iz povijesti. Nalaz gadljive obdukcije stajao je između njega i njegovog priznanja. Casementove kosti vraćene su u Irsku i s počastima pokopane tek 1965. godine, gotovo pedeset godina nakon smaknuća. Vargas Llosin roman sada potpuno vraća u žižu javnosti svojedobno najpoznatijeg Irca na svijetu. Kao mučenika irske borbe za nezavisnost i svjetske borbe protiv kolonijalizma, ali ovoga puta i kao gay mučenika. No kampanja zatiranja Casementova imena koju je pokrenula britanska tajna služba kao da je prerasla u urok. Llosi je njegova priča jednostavno iskliznula iz ruku. Dojam jest da većina mana Sna jednog Kelta proizlazi iz tradicionalno shvaćenog žanra romansirane biografije. Jedna pravocrtna i minuciozna rekonstrukcija života i vremena, dobro bi prikrila Llosin spisateljski zamor. Dragan Jurak
Izgubiti se jedna je od najstarijih tehnika kretanja ljudske vrste. U svakom slučaju starija je od svih upotrebljivih zemljovida i turističkih vodiča, jer i prije nego što su oni postojali morali su se ljudi, čim bi se uputili u daljinu, zateći u stanju u kojem nisu znali gdje se nalaze – što je definicija gubljenja. To stanje je izvor mnogih uvida; ponekad čovjek pritom naiđe na fundamentalne stvari, prisjeti se Kolumba, koji je zahvaljujući tome što se izgubio nehotice otkrio Ameriku. Kathrin Passig i Aleks Scholz tvrde: otkriće novoga i s time povezano zadovoljenje znatiželje samo je jedana od mnogih dobro istraženih prednosti gubljenja. Osim toga, u dobu Google karata i GPS-a, izgubiti se je jedan posve novi izazov – štoviše, posljednja avantura! Odiseja tako predstavlja nešto kao prototip svih gubljenja. Sam je Odisej prototip cijelog niza izgubljenih i zbunjenih ljudi u zapadnoj književnosti. Pritom je Odiseju i njegovim suvremenicima bilo jednostavno izgubiti se. U doba kada se Zemlja sastojala samo od Grčke i Sredozemnog mora, a pretpostavljalo da je negdje oko Maroka carstvo mrtvih, bio je dovoljan i najmanji splet nesretnih okolnosti pa da godinama ne možete pronaći put kući. Odisej nije morao odbaciti zemljovid pa da se izgubi, jer takvo što on nije ni imao. Nije morao kupovati ni priručnik koji bi mu pomogao izgubiti se. Umjesto toga jednostavno je uletio u nekoliko oluja koje su njegov brod odnijele na područja koje dotad nitko nije vidio. Bila su to sretna i bezbrižna vremena.
Zeleni šator, veliki roman koji se smješta između dviju velikih smrti – smrti Josifa Staljina i smrti Josifa Brodskog – baš kao i ostala djela Ljudmile Ulicke govori o povijesti, ljubavi, uvjerenjima i vjeri, no više od svega ostalog: o složenosti i veličini ljudskoga života. A taj život Ulicka nam ovaj put daje kroz sudbine Miše, Ilje i Sanje, trojice neprilagođenih dječaka u kojima će se utjeloviti sve junaštvo, naivnost i nada onih koji su se opirali sivilu i opresiji sovjetskog režima. Mudro i potresno, u najboljoj tradiciji velike ruske književnosti, Ulicka nas vodi u svijet zabranjenih ideja i knjiga, svijet potpirivane paranoje, u kojemu se o politici i glazbi razgovara u zadimljenim sobama, pod sjenom sveprisutne vlasti i čeličnim stiskom KGB-a. Naravno, dok ga stotinama sudbina opisuje, Ulickoj ne nedostaje ni razumijevanja ni humora ni senzualnosti, a sve što u Zelenom šatoru pronađemo, gdje god ga i kad god ga čitali, posve sigurno prepoznat ćemo kao blisko, kao ljudsko, kao svoje.
James Qatar, profesor povijesti umjetnosti, ima neobičnu strast: potajno snima žene i tako nastale fotografije koristi kao predložak za izradu seksualno eksplicitnih crteža. Predanost tome »hobiju« razgorit će, međutim, u njemu još morbidniju opsesiju i na koncu ga preobraziti u serijskog ubojicu, pedantnog koliko i nemilosrdnog. Kako vrijeme bude odmicalo, zagonetni James Qatar postat će opsesijom istražitelja Lucasa Davenporta. John Sandford književni je pseudonim Johna Roswella Campa. Do izlaska svojega prvog krimića Camp je puna dva desetljeća radio kao novinar. Serija reportaža o kulturi indijanaca iz Minnesote i Dakote donijela mu je 1980. nominaciju za Pulitzera. To prestižno priznanje dobio je pak šest godina kasnije za niz članaka o farmerskoj krizi na Srednjemu zapadu. Godine 1990. definitivno je raskrstio s novinarstvom i potpuno se posvetio pisanju krimića koji su naprečac osvojili simpatije masovne publike i Sandforda promovirali u prvo ime onog odsječka američke produkcije krimiproze koji s dokumentarističkom uvjerljivošću predočava svaki detalj zamršene istražne procedure. Izabrana žrtva roman je minuciozno profiliranih likova, uzbudljiva zapleta i frenetičnog ritma, najbolji mogući izbor za upoznavanje s autorom koji uživa u časti jednog od najvećih suvremenih američkih pisaca krimića.
Lazić nije autor koji igra na prvu loptu. Pišući prozu koja se formalno svrstava u kategoriju ratnog romana, on prihvaća iskustvo povijesti, tragajući za smislom koji nije omeđen samo konkretnim vremenom i konkretnim prostorom… Iako je Lazić po mnogočemu poklonik novog senzibiliteta, kojem su bliži protagonisti South Parka nego pretpotopni pripovjedači s pedagoškom palicom iza leđa, on je pisac koji itekako vodi računa o tradiciji… Imaginacija i memorija su dvije krajnje točke unutar kojih Lazić rasprostire svoju bajkovitu križaljku bez kraja i konca… Svojim talentom za pripovijedanje, u romanu Ljeto u gradu Lazić se zapravo razbacivao: kako stoje stvari, on je više nego na obećavajućem početku. Zdravko Zima, Novi list
Mlada i lijepa žena – koja je zahvaljujući nasljedstvu i financijski osigurana – naizgled ima sve i trebala bi bezbrižno uživati u New Yorku 2000. Ali umjesto toga, junakinja ovog romana bori se s mrakom u sebi i s okolinom u koju se ne uklapa: na poslu je okružena umišljenim budalama, u vezi je s muškarcem kojeg zanima samo seks i kako je poniziti, a najbolja prijateljica joj je odana, ali i zavidna. Kad shvati da ne može naći svoje mjesto u svijetu, odlučuje se na bizarno rješenje – uz pomoć ćaknute psihijatrice koja joj prepisuje šake tableta, prespavat će godinu u svojevrsnom osobnom lockdownu iz kojeg se nada izići kao sasvim nova osoba. Je li to moguće? Knjiga godine po izboru časopisa Time, GQ i Entertainment Weekly te New York Timesa, Amazona, Washington Posta, Huffington Posta, Guardiana i San Francisco Chroniclea.
Nisam se osjećala kao kći svoje majke. Osjećala sam se kao tvoja žena. Godinama sam se radi tebe pretvarala da sam savršena. Željela sam te učiniti sretnim. Željela sam biti bilo tko drugi osim majke od koje sam potekla. Blythe Connor odlučna je u namjeri da bude dobra majka svojoj kćeri Violet, majka kakvu sama nikada nije imala. No idilični snovi nestaju već u napornim prvim mjesecima majčinstva, a Blythe se boji da s njezinim djetetom nešto nije u redu. Ili je sve to u njezinoj glavi? Njezin suprug Fox uvjeren je da umišlja i preuveličava stvari, a što on više ignorira i umanjuje njezine strahove, Blythe sve više počinje preispitivati vlastiti razum i samu sebe. Onda im se rodi sin, Sam, a Blythe upoznaje povezanost majke i djeteta o kojoj je sanjala. Čini se da čak i Violet voli svog malog brata. Sve dok im se jednog dana život ne promijeni u trenu… Sumnja kanadske autorice Ashley Audrain psihološki je triler koji se bavi majčinstvom, onim što dugujemo svojoj djeci, ali i traumo…
Na polju jagoda u Kentu sastala se grupica sezonskih radnika. Berači su pristigli iz raznih zemalja, ali s podjednakim snovima. Nekoliko Poljaka i Ukrajinaca, dvije Kineskinje i Malavijac, svi oni, svatko na svoj način, priželjkuju bolji život u Engleskoj. No, snovi im se ubrzo počinju rasplinjati u doticaju sa stvarnošću. Nakon jednog incidenta, moraju otići s polja jagoda i tada uviđaju da ih se, osim kao jeftinu radnu snagu, promatra doista i kao robu. Najednom su suočeni s nehumanim radnim uvjetima kakvih nema čak ni u zaostalim zemljama iz kojih potječu, ali i s kriminalnim miljeom sastavljenim od primitivnih pridošlica koji u njima vide samo priliku za zaradu i eksploataciju… Gorko satirični roman kojim ova britanska spisateljica ukrajinskog porijekla razotkriva razvijeni zapad iz perspektive imigranata, njezin je drugi u nas objavljeni roman.
Serijski ubojica ne preza ni od čega… Ubojica: Ukradeno je njegovo najdragocjenije vlasništvo. Sada ga pod svaku cijenu mora vratiti. Djevojka: Angela Wood želi muškarcu očitati lekciju. Radi se o torbi, posve običnoj, poput svake druge torbe. No kad je otvori, započne najgora noćna mora u njezinu životu. Detektiv: Dnevnik završi na stolu Roberta Huntera. Ubrzo postaje očito da je serijski ubojica na svom ubilačkom pohodu. Ne zaustavi li ga na vrijeme, umrijet će još više ljudi.
Roman U tišini iz pera nagrađivanog britanskog pisca i novinara Jema Lestera, snažna je, crnohumorna i duboko emotivna priča o disfunkcionalnim obiteljima, autizmu te pokušajima da obitelj preživi najteža iskušenja. Ovaj roman vjerno prikazuje svakodnevne napore s kojima se suočavaju roditelji autistične djece. Ben Jewell došao je do prijelomne točke u svom životu. Njegov desetogodišnji sin Jonah ima teži oblik autizma, a on i njegova žena Emma, po struci pravnica, na rubu su snaga. Na Emmin nagovor Ben pristane odglumiti rastavu braka, kako bi se povećale Jonahove šanse za najbolju skrb u specijalnoj ustanovi za autističnu djecu. Ben i Jonah odlaze živjeti s Georgom, Benovim postarijim ocem koji obožava svojeg unuka, ali s vlastitim sinom ima neriješene odnose. Dok Ben muku muči s Jonahom i njegovim zahtjevnim rutinama koje ga ponekad dovode do ruba ludila, Emma je sve više odsutna i duhom i tijelom… Ben uviđa da je u borbi za sina sam i da sav teret odgovornosti pada na njegova leđa. Pritom se bori i sa svojom ovisnosti o alkoholu koji mu je godinama jedina utjeha…
