San jednog Kelta

Dakle, San jednog Kelta je prisjećanje jednog umornog i razočaranog osuđenika na smrt. Jasno je zašto je Casement umoran i razočaran: tokom dvadeset godina provedenih u Kongu, godinu dana u Amazoniji, i onda u samoj Irskoj, Casement je svjedočio nevjerojatnim razmjerima ljudskih užasa. Zlo ga je iscrpilo. Isisalo njegovu životnu supstancu. Ali nije jasno zašto je Vargas Llosa umoran ako je Casement umoran. Ponavljajući rečenice o posvemašnjoj iscrpljenosti svog junaka, pripovjedač kao da se čitatelju žali na vlastitu iscrpljenost i potrošenost. Uglavnom, biografija Rogera Casementa nije se sama ispisala. Činilo se da je samo trebalo povući kanalić pa da priča poteče, da životopis Casementa ispiše samog sebe – ali nije tako ispalo. Ne slijedeći strogu biografsku kronologiju Vargas Llosa skače s epizode na epizodu, u pravilu otkrivajući već na početku previše toga – i Casementov kraj, i homoseksualizam, i užas kolonijalizma o kojem je progovorio – a onda se opetovano vraća na već rečeno, opisano, ili naznačeno. To pripovjedalačko istrčavanje San jednog Kelta lišava postepenog otkrivanja Casementove biografije, a sam roman čini izrazito konfuznim: sve kao da se ovdje ponavlja tri puta, na sve se ponovo vraćamo, bilo da je riječ o dijelovima biografije, komentarima ili nekim opisnim detaljima. Neobična je to sudbina Casementove životne priče. Zbog optužbi za homoseksualizam, i kampanje blaćenja koju je pokrenula britanska tajna služba kako bi mu uništila ugled, dugo vremena nitko o njemu nije govorio. Ni borci protiv kolonijalizma, ni zaštitnici ljudskih prava i domorodačkih kultura, pa čak ni sami irski borci za nezavisnost. Casement je tabuiziran. Britanske vlasti su otišle tako daleko da su naložile i znanstvenu potvrdu njegova homoseksualizma. Nakon smrti objavljena je obdukcija anusa i završetka debelog crijeva, a stanoviti doktor Percy Mander navukao je gumene rukavice i ustanovio očito proširenje anusa. Taj nalaz bačen je pred one koji bi imali razloga uzdizati i slaviti pokojnika. Dugo vremena tabu homoseksualizma izopćavao je Casementa iz povijesti. Nalaz gadljive obdukcije stajao je između njega i njegovog priznanja. Casementove kosti vraćene su u Irsku i s počastima pokopane tek 1965. godine, gotovo pedeset godina nakon smaknuća. Vargas Llosin roman sada potpuno vraća u žižu javnosti svojedobno najpoznatijeg Irca na svijetu. Kao mučenika irske borbe za nezavisnost i svjetske borbe protiv kolonijalizma, ali ovoga puta i kao gay mučenika. No kampanja zatiranja Casementova imena koju je pokrenula britanska tajna služba kao da je prerasla u urok. Llosi je njegova priča jednostavno iskliznula iz ruku. Dojam jest da većina mana Sna jednog Kelta proizlazi iz tradicionalno shvaćenog žanra romansirane biografije. Jedna pravocrtna i minuciozna rekonstrukcija života i vremena, dobro bi prikrila Llosin spisateljski zamor. Dragan Jurak