Oznaka:

Pregled ljudske povijesti od kamenog doba do 11. rujna 2001. Istražujući prijelomne trenutke ljudske povijesti britanski znanstvenik i povjesničar Michael Cook odgovara na neka od najvažnijih i najzanimljivijih pitanja o našoj prošlosti. Kako i zašto smo se kao vrsta pojavili najprije na području sjeveroistočne Afrike i zašto je baš drevni Bliski istok bio prvo mjesto gdje se razvila civilizacija? Zašto su se civilizacije u pojedinim dijelovima svijeta razvijale mnogo brže od onih u drugim? Kako su nastale neke od najvećih svjetskih religija i kako je vjerovanje u više bogova zamijenila vjera u samo jednog? I kako to da je baš Britanija, tisućama godina potpuno nebitna regija u ljudskoj povijesti, odigrala tako važnu ulogu u posljednja tri stoljeća? Ljudi su počeli stvarati povijest tek u posljednjih nekoliko stotina naraštaja. Dvije ili tri tisuće ranijih naraštaja naših predaka vjerojat­no nije bilo manje inteligentno ni oštroumno od današnjih (ili glup­lje i ograničenije). Ali, bavili su se drugim stvarima. Zašto su pro­mijenili smjer razvoja i s kakvim rezultatima, tema je ove knjige. Postoje barem dva vrlo dobra razloga zašto ne bi trebalo napi­sati takvu knjigu o povijesti. Prvi je razlog da povijesti ima previše. Nekoliko stotina naraštaja možda ne predstavlja veoma dugo raz­doblje u biološkom vremenu, ali kada se bavimo ljudskom rasom riječ je o iznenađujućem mnoštvu kulturnih promjena; povrh toga, naše su se aktivnosti širile na nekoliko kontinenata. Posljedica toga je da su knjižnice prepune informacija o našoj prošlosti. Nitko ne može znati sve o tome, a kamoli se nadati da može izložiti samo bit u jednoj jedinoj knjizi. Drugi je razlog da povijesti ima premalo. Većina povijesti koju su stvorili naši pretci nepovratno je izgubljena. Unatoč tome što ljudi bez ustručavanja zasipaju planet kostima, krhotinama lončarije, atomskim otpadom, memoarima i sličnim, ostaje činjenica da je veći dio naše povijesti tamna materija, a ono što nije često čini se previše fragmentarnim i nejasnim da bi iznova privlačilo pozor­nost. Primjerice, uzmimo tri glinena predmeta na slici 1. Oni čine mali dio stvari što su nam ih ostavili stari Grci, koji su ih morali načiniti za neku svrhu; ali, pitanje je za koju. Rezultat je taj da je ova knjiga istodobno namjerno selektivna i nehotično površna. Kao što je Voltaire jednom rekao ‘tajna kako biti dosadan jest u tome da se kaže sve’, a to je zamka koju sam izbjegavao. Naravno, tanka je linija između onoga da se stvari pre­više pojednostave da bi bile informativne i onoga da se previše zamrse da bi bile usvojive. Nadam se da sam pronašao dobar put s obzirom na to; o čemu će odlučiti čitatelj. Ako vas moja knjiga ne zadovoljava, možete uzeti mnoge druge s drukčijim pristupima. Konačno, moram naglasiti da je ova knjiga namijenjena izrazito to skromnoj svrsi. Nastoji prenijeti pažljivom čitatelju sveobuhva­tan osjećaj za strukturu ljudske povijesti i ideju o nekim razlozima zbog kojih je zanimljiva. Pod time mislim kako ne nudim ‘veliku jedinstvenu teoriju’ povijesti. To, zapravo, možda i nije velika šte­ta jer bi, ako bih imao takvu teoriju, ona gotovo sigurno bila pogreš­na. Imam ideje. Neke od njih su objavljene ideje drugih, a neke su moje vlastite, dosad neobjavljene. Ali, to nisu ideje koje se zajedno potvrđuju ili pobijaju; iako je vrlo vjerojatno da su neke od njih pog­rešne, dobri su izgledi da su neke točne. ( iz autorovog Predgovora )