Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski rječnik
Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski rječnik
DEUTSCHE GESCHÄFTSKORRESPONDENZ UND BÜROKOMMUNIKATION, (njemačko poslovno dopisivanje), udžbenik, za ekonomske škole. Knjiga je udžbenik za profesionalno i kreativno dopisivanje. Korisni savjeti za različite prigode, od poslovnoga do osobnog dopisivanja, daju poticaj za individualno oblikovanje različitih vrsta pisama. Osim teoretskog dijela, knjiga sadržava i praktični dio koji se sastoji od niza oglednih pisama i originalnih tekstova, prijevodnih vježbi te opširnog rječnika stručne terminologije.
Povijest – kultura – umjetnost. Dvojezično hrvatsko-englesko izdanje.
Istražuje Kataloniju oko prijelaza stoljeća kroz crno-bijele fotografije.
En los papeles carmesíes que empleo la Cancillería de la Alhambra, Boabdil el último sultán da testimonio de su vida a la vez que la goza o la sufre. La luminosidad de sus recuerdos infantiles se oscurecera pronto, al desplomarsele sobre los hombros la responsabilidad de un reino desahuciado. Su formación de príncipe refinado y culto no le servirá para las tareas de gobierno; su actitud lírica la aniquilará fatídicamente una épica llamada a la derrota. Desde las rencillas de sus padres al afecto profundo de Moraima o Farax; desde la pasión por Jalib a la ambigua ternura por Amin y Amina; desde el abandono de los amigos de su ninez a la desconfianza en sus asesores políticos; desde la veneración por su tio el Zagal o Gonzalo Fernández de Córdoba al aborrecimiento de los Reyes Católicos, una larga galería de personajes dibuja el escenario en que se mueve a tientas Boabdil el Zogoibi.
Postoje li velike i male zemlje u svijetu književnosti? Hrvatske noći daju vam priliku da razriješite to pitanje. S jedne strane imate zemlju sa šezdeset milijuna pod raspalim imperijem, a s druge ratom significiranu naciju od pet milijuna. Ali pisalačka tradicija duboka je i u Britaniji i u Hrvatskoj. Dubrovčanin Marin Držić nasmijavao je gledatelje davno prije nego što je Ben Johnson naučio što je to komedija, a jedan od meni najdražih je Janko Leskovar koji je proizveo dvije kratke priče i deset novela, a potom u naredne četrdeset i četiri godine svog života nije objavio ništa. Hrvatske noći rođene su iz zajedničke ljubavi prema žestokim pijankama i odbojnosti prema uvriježenom bavljenju stvarima, ali suradnici u ovoj zbirci nisu se okupili zbog proznog sraza. Špijuni riječi iz Zagreba, prevoditelji i pustolovni izdavači velikodušno su i slobodoumno isporučivali britansku književnost Hrvatskoj, a Britanci se ovdje zahvaljuju na prijemu koji im je ukazan. Ova je zbirka sjedinjen pothvat u slavu snažnih veza između britanskih i hrvatskih pisaca i rođenje nečega što se može nazvati Krit Lit. Sretno vam čitanje. Tibor Fischer, rujan 2004
Mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj historiografiji, popularnoj kulturi i kulturi sjećanja, 1919. – 2014. Knjiga Vjekoslava Perice Pax Americana u našoj je historiografiji inovativna i po metodama koje provodi i po opsegu građe koju obuhvaća, a sve sa ciljem da se istraži povijest američkih intervencija na Jadranu i Balkanu u posljednjih sto godina, dakle, tijekom razdoblja u kojemu se SAD pojavio i nametnuo kao nov imperij, pa potom i dominantna svjetska sila. Intervencije koje Perica obuhvaća su tri: prva je, najmanje istražena i zato središnja u ovoj knjizi, ona splitska, kada je američka mornarica usidrena u splitskoj luci u okrilju međunarodnih snaga čuvala mir 1919.-1921. između Italije i novonastajuće države južnih Slavena. Zatim druga, ona poslije Drugog svjetskog rata, kada je američka uprava odigrala važnu ulogu u devetogodišnjoj Tršćanskoj krizi. I napokon treća intervencija, kada SAD nije mimoišlo ni sudioništvo u zaustavljanju ratova iz 1990-ih, s posebnim, zasluženim osvrtom na utemeljenje vojne baze Bondsteel na Kosovu. Pri svemu tome Pericu posebno zanima interakcija lokalnog stanovništva i svega onoga što mlad imperija donosi sa sobom, i čime kolonizira, a to je u prvom redu – kultura. Vjerojatno svjetska važnost Peričine knjige u tome je što Splitsku intervenciju stavlja u kontekst povijesti međunarodnih intervencija i otkriva je, kako američkoj, tako i hrvatskoj i južnoslavenskoj historiografiji. Ta je intervencija, osim što je bila prva međunarodna intervencija u kojoj je SAD sudjelovao, čak vremenom preuzeo i središnju ulogu među saveznicima, bila iznimno uspješna po svim kriterijima. Metodološki, ova je knjiga lijep primjer takozvane globalne historiografije u kojoj se promatra i mjeri odnos periferije prema centru, i obrnuto, jer svaki odnos je suodnos. U te se svrhe Vjekoslav Perica poslužio relevantnom publicistikom, mnogim arhivima, ali i proučavanjem popularne kulture i kulture sjećanja.
Ratne zgode i nezgode mladoga Židova iz julijske krajine, koji je k tome još i Riječanin. Preveo Damir Grubiša.
Sommario: Presentazione di Cherubino Gambardella – Introduzione – Il nuovo e l’antico: istruzioni per l’uso – Una lettura delle tecniche compositive negli spazi di De Felice – L’antico come materiale architettonico: Museo provinciale di Salerno – Chiesa di San Benedetto a Salerno – Museo di Capodimonte a Napoli – Palazzo Corigliano a Napoli – Cattedrale di Pozzuoli – Il rapporto con i maestri del moderno italiano: De Felice tra avanguardie e moderno – Rogers e De Felice: due pensieri a confronto – Gardella – terme Regina Isabella ad Ischia – Albini – Palazzo Rosso, Palazzo Bianco, Museo del tesoro di San Lorenzo, Museo di Sant’Agostino – bbpr – museo del Castello Sforzesco – Scarpa e De Felice a confronto: Palazzo Abatellis – Conclusione – Apparato delle interviste – Bibliografia Era necessario portare alla luce l’uso spregiudicato delle preesistenze nell’opera di Ezio Bruno De Felice tecnico ed artista in grado di manipolare l’antico con eleganza e sensibilita senza rinunciare ad ardite soluzioni e vividi contrasti di materiali e linguaggi architettonici distanti nel tempo. Il passato, nella poetica de Feliciana, viene contaminato nell’essenza corporea ed utilizzato alla pari di un materiale da costruzione, senza dare eccessivo valore al solo dato storico o di rievocazione simbolica che una rovina o un frammento possono portare con sé. Un viaggio tra alcune delle piu raffinate manipolazioni del passato, operato dai maestri del moderno italiano, si intreccia al racconto della figura ed al lavoro di De Felice, arricchito dai suoi disegni e dai documenti archivistici dai tratti inediti, fino a giungere ad alcune considerazioni sull’attuale significato della sovrascrittura di grammatiche antiche. Marco Cocchieri (San Benedetto del Tronto, 1976) si e laureato con lode nel 2000 presso la Facolta di Architettura di Ascoli Piceno, in cui svolge, dal medesimo anno, attivita didattica e di ricerca. Dottore di ricerca in Conoscenza e progetto delle forme e dell’insediamento dal 2005, ha partecipato come tutor a diversi seminari di progettazione ed ha preso parte, in gruppo e come capogruppo, a diversi concorsi nazionali ed internazionali di progettazione ottenendo piu di un riconoscimento. Ha pubblicato saggi relativi al rapporto tra nuovo e antico nei linguaggi dell’architettura italiana. Attualmente e professore a contratto di Storia delle citta e del territorio presso l’Universita degli Studi di Camerino, Facolta di Architettura di Ascoli Piceno.
Od začeća do porođaja. Vi i vaše novorođenče. Planiranje i oblikovanje obitelji. „Pred nama je knjiga na sreću svih onih koji su upravo saznali da očekuju dijete, za olakšanje onima koji se spremaju na odlazak u rađaonicu, ili pak onima koji su se iz nje upravo vratili i žele pronaći odgovore na bezbroj pitanja. U ovoj dobro ilustriranoj i preglednoj knjizi autori vas s lakoćom vode kroz život vašeg djeteta prije rođenja, kroz testove probira, ultrazvučne, kliničke i laboratorijske preglede, porođaj i postporođajna zbivanja. Ova knjiga nije samo u funkciji „portabilnog pedijatra“, nego i bliskog savjetnika koji će vam pružiti čitav niz korisnih savjeta za sigurno ponašanje prema vašem djetetu i pridonijet će ne samo da suvereno vladate novonastalom situacijom, već i da istinski uživate u svojoj roditeljskoj ulozi. Nesumnjivo je da će vam ova knjiga bitno smanjiti razinu stresa i omogućiti vam da se slobodnije posvetite izgradnji toplog emotivnog odnosa sa svojim djetetom.“ Iz recenzije prof. dr. sc. Sanje Kupešić Plavšić
DES RESULTATS DE LA GUERRE D’ESPAGNE ; PRECEDES D’UN COUP D’OEIL-SUR LA RÉVOLUTION ESPAGNOLE DE 1820; PAR M. A. DE B***. Il manquait peut-etre encore quelque chose a la récon- ciliation complete des Français ; elle s’achevera sous latente: les compagnons d’armes sont bientôt amis , et tous les souvenirs se perdent dans la pensée d’une commune gloire. CHATEAUBRIAND. PARIS, DELONGCHAMPS, libraire, quai des Augustins; LE NORMANT fils, libraire , rue de Seine, n° 8; DENTU , HUBERT, libraires, Palais-Royal, galerie de bois : PICHARD, libraire, quai Conti. 1824.
by Justin Kaplan (Author), Anne Bernays (Author). With the author’s signature. From the names we give our children to the names Hollywood gives to its stars, a study of the ways in which names shape our culture argues that our identities and how we live our lives are tied up in what we call ourselves. Anne Bernays, a novelist and writing teacher, is the author of eight novels, including Professor Romeo and Growing Up Rich, as well as two works of nonfiction, including The Language of Names written with Justin Kaplan and What If? written with Pamela Painter. Her articles and essays have appeared in numerous major publications, among them The Nation, the New York Times, Town & Country, and Sports Illustrated. She lives in Cambridge and Truro, Massachusetts with her husband, Justin Kaplan. They have three daughters and six grandchildren. Justin Kaplan is also the author of Mr. Clemens and Mark Twain, winner of the Pulitzer Prize and National Book Award. He is general editor of Bartlett’s Familiar Quotations and a member of the American Academy of Arts and Letters. He is married to the novelist Anne Bernays. They have three daughters and six grandchildren, and live in Cambridge and Truro, Massachusetts.
Franjo Ksaver Kuhač – Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Franje Ksavera Kuhača (1834-1911). Zagreb, 20-21. studenoga 1984.
Tečaj IX. List 1-52. Natisnil in založil Jožef Blaznik.
Razgovaro Brane Vrbić. Na jednom mjestu u knjizi biskup Sudar je utvrdio poredak svoje, „ovozemaljske stvarnosti“. Čine ju po redu: roditelji, obitelj, prijatelji, dom, zavičaj, domovina i ovaj svijet. A ono, kaže, što je najviše njegovo u tom svijetu, začeto je, rođeno i hrani se vjerom. Kad bih taj poredak morao šifrirati jednom riječju, bila bi to riječ „zavičaj“. A ona me povezuje – s Ježevom kućicom Branka Ćopića. Vjerojatno zato što je nadahnula generacije djece u ljubavi prema zavičaju. No, to nipošto nije samo dječja „stvar“. Već trideset godina ključni to je problem Bosne i Hercegovine, koji ju neprestano drži na rubu provalije. O tome se malo govori osim u političkom diskursu, često tako da ostaje više izvor problema. Zavičaj, osim možda u pedagogiji, nije tema ni jedne znanstvene discipline. Kada je pisao Ježevu kućicu, Ćopić je morao misliti na osobu sličnu biskupu Peri Sudaru. U ovoj knjizi to bi se moglo potkrijepiti na mnoštvo mjesta. Zapravo, o čemu god Sudar u njoj govorio, to se vrti oko života zajednice za koju su emocionalna identifikacija, briga za njezina dobra i zahvalnost važne sastavnice. U predstavljanju Sudarova svijeta iz jasnih je razloga najbolje krenuti od doma i zavičaja. Što mu oni znače vidi se iz ovih riječi: „…ja kod svakoga povratka iz onih uređenih i bogatih zemalja Europe i svijeta, kojima se divim, osjetim neku duboku radost što sam rođen u ovoj zemlji.“ Njegov uži zavičaj, Neretvica, kao i cijela Bosna i Hercegovina, skup su prostornih, prirodnih i etičkih elemenata: stvoreni su „po mjeri čovjeka koji ne traži više nego što mu treba“.
U prvom i opsegom najvećem dijelu knjige Hod po ranama, pod naslovom Od Neretve do Save, od Bosne do Vrbasa, biskup Sudar donosi zapise o katoličkim župama koje su nastradale u bošnjačko-hrvatskom sukobu, počevši od njegovog rodnog kraja Klis-Neretvice. Opisujući stanje katoličkih župa u kojima je Armija BiH počinila zastrašujuće ratne zločine (neretvanski kraj, Bugojno, srednja Bosna, Vareš…), Sudar bilježi i stradanja bošnjačkog naroda u Prozoru, Stupnom Dolu, Kiseljaku, srednjoj Bosni, Žepču… Nakon što se nagledao užasnih zločina i teških razaranja, biskup Sudar u ožujku 1995. godine zapisuje sljedeće riječi: „Rama, Stolac, Čapljina, Ahmići, Stupni Do… su razlog našeg stida i sramote, razlog da se kajemo i molimo za oproštenje. Klis-Neretvica, Vareš, Uskoplje, Uzdol, Doljani… su to isto našoj braći Bošnjacima, ako je u nama ostala i zera ljudskosti.“ Nije bilo jednostavno organizirati pohode župama iz opkoljenog Sarajeva i često su ta putovanja pratili i veliki rizici. Valjalo je ponajprije pribaviti dozvole za izlazak iz Sarajeva, a zatim i u drugim mjestima proći kontrolne punktove zaraćenih vojski. Najčešće se nije moglo putovati glavnim prometnicama, a alternativni ratni putovi bili su teško prohodni. Biskup Sudar i njegova pratnja, uglavnom su to bili svećenici i bosanski franjevci, nailazili su na mnoge teškoće, ali su ipak uspijevali doći do mjesta koja je želio posjetiti. Za vrijeme obilaska žepačkog kraja, bili su nakratko i „privedeni“ od lokalnih vlasti. U tom pohodu sudjelovali su i kardinal Puljić i poznati bosanski franjevac fra Ljubo Lucić (1931-1995) koji je Sudara pratio i na nekim drugim putovanjima. S njima je bio i kamerman bošnjačke nacionalnosti koji je snimao materijal za dokumentarni film o kardinalovom hodu kroz porušenu Nadbiskupiju. Lokalne vlasti su negodovale zbog snimanja. Kad je njihov zapovjednik u snimljenom materijalu ugledao i zapaljenu džamiju u Žepču, iznenadio se da su „popovi“ snimili i džamiju. U vezi s tim događajem, Sudar bilježi sljedeće: „Bol za spaljenom crkvom u Golubinji bila bi najveća hipokrizija prema toj svetinji, ako je ne bi pratila bol i srdžba zbog spaljene džamije u Žepču.“ Sve se završilo dobro, a biskup Sudar zapisuje da mu je bilo drago što su i njih jednom „priveli“: „Naime, zasmeta me finoća prema službenicima Crkve, tamo gdje se zatiru i najmanja prava naših vjernika, običnih ljudi. Mi smo u mnogočemu povlašteni u ovom ratu.“
Daniel Jonah Goldhagen’s Hitler’s Willing Executioners: Ordinary Germans and the Holocaust argues that the Holocaust was not carried out solely by a small group of fanatical Nazis, but rather with the active participation and complicity of ordinary Germans. Goldhagen contends that a deeply rooted eliminationist antisemitism permeated German society, making mass murder not only possible but widely accepted and even enthusiastically pursued by regular citizens, including police battalions and civil servants. Drawing on extensive archival research and firsthand accounts, the book details how these individuals, often from respectable backgrounds and with no prior criminal records, willingly participated in the systematic extermination of Jews, sometimes even exceeding their orders in cruelty and initiative. Goldhagen’s analysis challenges the notion that the perpetrators were coerced or simply following orders, highlighting evidence that many had opportunities to abstain from killing but chose not to. He documents how the normalization of violence, institutional support, and the dehumanization of Jews led to a chilling moral collapse, with perpetrators often displaying indifference or even zeal in their actions. The book’s controversial thesis has sparked significant debate, but it remains a landmark work for its focus on the cultural and psychological factors that enabled ordinary people to become active participants in genocide, suggesting that the Holocaust was as much a product of societal beliefs as it was of Nazi policy.
Pregled života i rada poznatog hrvatskog kipara Branka Ružića. Edicija Moderna hrvatska umjetnost, urednik Željko Grum.