U knjizi Teška voda Martin Amis sakupio je svoje priče koje su nastajale u dugom periodu od dvadeset godina, no ta činjenica nimalo nije umanjila njihovu kvalitetu. Dapače! Upravo one na najbolji način ilustriraju kako piše Amis, a piše vješto, zabavno, i gotovo uvijek nepredvidljivo. O čemu god pisao, o lošem seksu, imigrantima, robotima, Amis piše odlično. Njegov urnebesni humor povremeno je na granici ludizma, njegovi su likovi gotovo uvijek pamtljivi, njegova satira podjednako je dojmljiva kao i njegova persiflaža ili ironija. Upravo priče sakupljene u knjizi Teška voda pokazuju koliko je Martin Amis utjecao na mlađu generaciju britanskih prozaika, poput Zadie Smith, Johna Williamsa, i dakako Irvinea Welsha. Na ovakve priče ne nailazite svaki dan.
Separat iz časopisa br. 21-22/1978. Treći program Radio Sarajeva.
Sa španjolskoga preveo i napomenama popratio Josip Tabak
Kada je Boris Kagarlitsky, polovicom 1990-ih, započeo s pisanjem ove knjige, stanje ljevice gotovo je posvuda u svijetu bilo deprimantno. Svaki oblik ljevičarske i marksističke politike bio je marginaliziran, a dominirala je liberalna ideologija. Danas se, međutim, kapitalistička ekonomija suočava s dramatičnom recesijom i na vidjelo izlaze strukturalni problemi neoliberalnog kapitalizma. U ovoj knjizi Kagarlitsky se obrušava na neoliberalizam, ali i na politiku “nove ljevice”. Ukoliko neoliberalizmu, unatoč njegovu ekonomskom neuspjehu, prepustimo da i dalje zauzima poziciju ideološkog hegemona, zavladat će, smatra, “novi barbarizam” kakav je već na djelu u Istočnoj Europi, a pojavljuje se i na Zapadu. Na neuspješnu politiku s kraja dvadesetog stoljeća valja odgovoriti stvaranjem dalekosežne alternative – Kagarlitsky odbija tezu o iscrpljenosti marksističke misli, smatrajući da su Marxove ideje danas aktualnije nego ikad. Imajući u vidu probleme s kojima se ljevica suočava, Kagarlitsky navija za iskorištavanje trenutka ideološke i političke praznine uzrokovane opadanjem kapitalističke ekonomske moći – ljevica bi se trebala organizirati na nacionalnoj razini i formirati utjecajne političke stranke, razraditi programe koji se obraćaju praktičnim problemima u društvu i koji mogu dobiti podršku većine. Ljevici danas, zaključuje, očajnički nedostaje politika.
Tijekom posljednja dva stoljeća, ili tako nekako, kapitalizam je preživio duboke promjene – ekonomske cikluse koji su imali svoje uspone i padove i mijenjali smjer i nakon kojih se on uvijek transformirao i jačao. Analizirajući tu turbulentnu povijest, Paul Mason u Postkapitalizmu tvrdi da smo i sada na korak od promjene, međutim, tako velike i tako kompleksne da će ovaj put kapitalizam kao takav, cijeli taj složeni sustav unutar kojeg funkcioniraju cijela društva, sada mutirati u nešto sasvim novo. U samoj srži te promjene je informatička tehnologija, revolucija koju je pokrenuo kapitalizam, ali i s tendencijom srozavanja mnogih poznatih vrijednosti prema – nuli. Time se stvaraju preduvjeti kraha gospodarstva utemeljenog na pojmovima tržišta, plaća i privatnog vlasništva. Gotovo neopaženo, u nišama i zakutcima tržišog gospodarstva, gospodarski život počinje se kretati u drugom ritmu. Ponašanja i životi ljudi se mijenjaju, i to na način koji je protivan postojećem sustavu od država utemeljenog korporativnog kapitalizma. A budući da se mijenja teren, ukazuju se i novi putevi… U ovoj pomalo vizionarskoj knjizi, Mason pokazuje kako iz pepela krize imamo priliku za stvaranje socijalno pravednog i održivog gospodarstva. Unatoč nemalim opasnostima na koje možemo naići, Mason tvrdi da postoji razlog za nadu. Ovo je prvi put u ljudskoj povijesti da, opremljeni razumijevanjem onoga što se događa oko nas, možemo predvidjeti i oblikovati budućnost.
Radnja romana Let Vladimira Arsenijevića odvija se u Velikom Bečkereku (Zrenjanin) tridesetih godina prošlog stoljeća, u građanskim krugovima i kružocima, a u središtu joj je ljubavna priča mladog pilota Pavla i supruge mu Katarine. Budući da se radi o dobu i miljeu građanskog društva jednog od najuzbudljivijih i najživljih perioda dvadesetog stoljeća, u čitatelju se gotovo trenutno budi sentimentalni uzdah i nostalgijsko raspoloženje. No Arsenijević, premda ne bježi od postavki obiteljsko-povijesnog romana, iznevjerava očekivanja i započinje roman tragedijom: već u prvom poglavlju vojni pilot Pavle pogiba u padu aviona Breguet. Od tog Pada kreće Stvaranje, ciklično pripovijedanje u nekoliko smjerova i nekoliko vremenskih razdoblja. Osim ljubavne priče Pavla i Katarine, autorov široki zamah vrlo će pažljivo i plastično rekreirati taj period – od kuhinje do odijevanja, običaja, konvencija, prijateljskih odnosa, političkih uvjerenja – naići ćemo i na filofašiste i na komuniste – do portreta povijesnih ličnosti poput srpskog modernista Todora Manojlovića. Arsenijevićeva vještina pripovijedanja najbolje će se osjetiti po tome što će i pored svega ispripovijedanog čitatelj imati potrebu da dozna još, što će unatoč obilju teksta osjećati tihu glad za novim epizodama. Vjerojatno je dobar dio Arsenijevićeva uspjeha u tome što je nenametljivo blizak sa svojim likovima, što ih fino ozvučuje i sigurno vodi razdobljem čijim će sudionikom lako postati i čitatelj zahvaljujući izraženoj autorovoj sugestivnosti.
Ono što Goulding zove »jugoslavenskim filmskim iskustvom« živo je na emocionalnoj razini. Jugoslavija je, naravno, mrtva – i malo je se tko sjeća rado. Ali, generacija koja je sad već ozbiljno ušla u srednje godine više se nego rado sjeća jugoslavenskog filma kao civilizacijske poputbine koja je obilježila naša djetinjstva i mladost. Premda su danas razdvojeni državnim granicama, stupnjem integracije i životnim standardom, svi ljudi preko 30 od Strumice do Jesenica dijele iskustvo jugoslavenskog filma kao esperanta na kojem se sporazumijevaju. Mnogo nas što dijeli – među inim i miris olova – ali sjećanje na Dolly Bell, na Šicera, na Dudeka, Kekeca, Banović Strahinju, Fulira, Perhana i Đimija Barku povezuje nas po memoriji, l u tom je smislu »jugoslavensko filmsko iskustvo« preživjelo.
Knjiga iz edicije Izabrana djela Williama Faulknera. U njoj su skupljeni mnogi članci i eseji o Faulkneru kao i intervjui s njim.
U slijepoj ulici u kojoj žive dvojica dječaka, Keith i Stephen, jedina naznaka da negdje vani bijesni Drugi svjetski rat je poneki nestanak struje i udaljeni zvuk bombi. Keith, vođa svih njihovih dječačkih pothvata, jednog će dna obavijestiti svoje društvo da navučene zavjese običnih, udobnih kuća skrivaju mnoge tajne i da njihovi dragi susjedi možda i nisu tako bezazleni – naime, cijelo je područje ispresijecano tajnim putovima i podzemnim laboratorijima, skrivenim kutcima, poprištima ubojstava i tajnim obitavalištima agenata i ratnih heroja. A onda, jednog dana objavit će im jednu, još šokantniju vijest: Nijemci su u igru uvukli i njegov obitelj. Iznenada, zagonetni skriveni svijet o kojem su dječaci sanjali izronit će iz mraka, a oni će se naći zapleteni u tajne mnogo bolnije i ozbiljnije od onih koje su priželjkivali.
Duge sjene su zapravo istraživanje načina na koji nacije lažu sebi i kako te laži ostavljaju ožiljke na nacionalnim identitetima. Djelo također proučava načine na koje se hrabri pojedinci bore kako bi razotkrili istinu koju te laži prikrivaju.
