Suditi o drugim društvima, državama i civilizacijama na temelju poznavanja vlastitog društvenog konteksta i nedovoljnog uvida u drugačiji kontekst je nemoralno, glupo i loše. Suditi o svom društvu ističući demokraciju i kapitalizam kao jedino moguće i dobro rješenje, također je nemoralno, glupo i loše, ako se ne ispitaju druge opcije društvenog uređenja. Vladajući društveni akteri nastoje održati i “razviti” “demokraciju i kapitalizam” kao nedovoljno oblikovane sustave koji su čak djelomično izgrađeni protiv svojih izvornih načela. Da bi “razvijena društva” postala razvijena i u potpunosti djelovala prema načelima demokracije i kapitalizma, treba mnogo toga pogrešnog odbaciti, a novoga oblikovati. Promišljanje kvalitetnih rješenja za razvoj društva ne može biti limitirano ideološkim granicama (neo)liberalizma, socijalne države ili nekonzistentnog trećeg puta, a da ne govorimo o diktaturama i drugim lošim oblicima društvenih odnosa. Ljudi stvaraju demokratske i kapitalističke koncepte i vrijednosne sustave uz čiju pomoć proizvode društvene odnose koji se mogu unaprijediti, ali i regresirati do ugroze opstanka društva. Pobjednik ne mora biti najjači, nego onaj koji zna oblikovati i provesti najbolju strategiju. Ovom knjigom autor nastoji izložiti elemente strategije za razvoj građana i građanskog društva kako bismo oblikovali razvijeno društvo. Tko će se zalagati za nas, ako nećemo mi sami? Autor propituje razvijena društva i razvitak demokracije i kapitalizma kao jedino dobro i moguće rješenje za ustroj razvijenoga društva zapadne civilizacije. Autor odgovorara na pitanja zašto vlade za rasipništvo, nerad i krađu ne odgovaraju, dok građani trpe noseći sav teret lošeg upravljanja, te što je to što šteti društvima koja su nametnula lažne koncepte socijalne države i liberalizma.
Meštrović na interdisciplinaran način, koji više sintetizira nego što razlaže u detalje, prolazi kroz razna područja suvremenog ljudskog iskustva – ekonomska, politička, kulturna, i čisto subjektivna – da bi otvorio neka ključna pitanja. Prije svega, pita se što smo postigli kao vrsta, a što doista tražimo ili hoćemo postići. Pri tom upozorava da smo još daleko da bismo i ocrtali globalnu kulturu i kozmopolitski ideal koji bi trebali istinski nadomjestiti svijet nacija i njihovih zasebnih povijesnih putova i samozamišljanja. Premda je na pomolu, kako je autor naziva, „normativna globalna revolucija, što znači svijest o potrebi za uspostavom zajedničkih pravila održivog razvitka – današnji trendovi razvitka upravo su proturječni takvoj svijesti. Naopaki razvitak predvodi neoliberalizam, čiji uspjeh ne počiva na ravnoteži nego neravnoteži između tržišta, države i društva, dakle na napredovanju poremećaja odnosa između glavnih dijelova organizacije zajedničkog života… Kao jedan od primjera izobličenog razumijevanja i prakse autor ističe primjer rasapa značenja „društva i „društvenog, da bi se u jednoj od konačnih, i fatalnih, verzija „društvo suprotstavilo „prirodi. … Od početka do kraja, radi se o djelu kritičkog tonusa, čiji duh ne popušta i ne da se opustiti ni impresionirati zamjenskim i krivotvorenim ponudama, bilo idejama ili industrijskim proizvodima, koje suvremena civilizacija nudi svojoj publici i potrošačima u zamjenu za odricanje od ozbiljnosti mišljenja. …Meštrovićeva društveno-humanistička esejistika stoji uz bok najboljih domaćih autora koji, poput Kalanja i Rogića, uspijevaju naoko tehnička pitanja razvitka dekonstruirati i reintegrirati u složenu problematiku i cjelovitost znanja koje povezuje različita područja i koje nam tek omogućuje da ispravno shvatimo uzroke i posljedice suvremenih razvojnih problema, kako na nacionalnoj tako i globalnoj razini.
Pogrešne i dvojne dijagnoze darovite djece i odraslih. Ova knjiga opisuje modernu tragediju. U mnoge najinteligentnije, najkreativnije djece i odraslih najoriginalnijih umova postavljaju se pogrešne dijagnoze – poremećaji ponašanja, emocionalni ili mentalni poremećaji. Kod pojedine najinteligentnije i najkreativnije djece i odraslih pogrešno se dijagnosticiraju poremećaji kao što su ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), ODD (opozicijski prkosni poremećaj), bipolarni afektivni poremećaj, OCD (opse-sivno-kompulzivni poremećaj), autizam, depresija, poremećaji učenja i spavanja ili Aspergerov sindrom. Potom im se propisuju lijekovi i / ili psihološko savjetovanje, kako bi ih se promijenilo te kako bi ih učinili prihvatljivijima u školi, obitelji ili susjedstvu ili kako bi bili zadovoljniji sobom i svojim stanjem. Tragedija je djece i odraslih kod kojih je postavljena pogrešna dijagnoza to što dobivaju nepotrebne stigmatizirajuće etikete koje im oštećuju samopouzdanje i imaju za posljedicu liječenje koje je nepotrebno i škodljivo po njih, njihove obitelji i društvo. Neka inteligentna djeca i odrasli dožive drugu nesreću. U njih su poremećaji prikriveni jer su inteligencijom sposobni pokriti ili kompenzirati svoje probleme, ili ljudi jednostavno misle kako su daroviti na čudan način. Postoji još jedna skupina intelektualno darovite djece i odraslih, oni koji boluju od pravih poremećaja. Ali niti oni niti stručnjaci koji ih liječe nisu svjesni da su njihove bolesti na bilo kakav način povezane s njihovom inteligencijom ili kreativnošću. U ovoj knjizi grupa najvrsnijih medicinskih stručnjaka kliničara na području dijagnoze darovite djece i odraslih, nakon mnogo godina iskustva i prakse i susreta sa pogrešno dijagnosticiranim osobama, uz primjere slučajeva iz prakse navode: – Najčešće dijagnoze u darovite djece i odraslih – Karakteristike darovite djece i odraslih – Karakteristike neispravnih dijagnoza u darovite djece i odraslih – Smjernice kako izbjeći obilježavanje darovite djece pogrešnom dijagnozo? – Probleme odnosa roditelj – dijete – Teme koje se tiču darovitih odraslih osoba – Savjete kako odabrati terapeuta-savjetnika ili medicinskoga stručnjaka Ova je knjiga napisana za dvije skupine čitatelja. Prva se skupina sastoji od medicinskih i psiholoških stručnjaka – pedijatara, specijalista obiteljske medicine, psihijatara, kliničkih psihologa, socijalnih radnika, medicinskih sestara, viših medicinskih sestara i psihoterapeuta-savjetnika. Knjiga je napisana i za roditelje darovite djece i za odrasle osobe koji nisu medicinski stručnjaci. „Ova, po mnogo čemu jedinstvena knjiga pruža nam posve novi uvid u moguće pogreške pri identificiranju darovitosti i dijagnosticiranju poremećaja, a osobitu pozornost posvećuje skupini s najvećim rizikom – djeci i odraslima s dvojnim dijagnozama. Prikazani su mnogi slučajevi pogrešno postavljenih dijagnoza u darovite djece i odraslih, kako iz prakse kliničara, tako i školskih psihologa.“ (Jasna Cvetković, dipl. psih, obrazovna specijalistica za darovite Centra Bistrić)
Ova knjiga Brada Minera nudi temeljit pregled raznih konzervativnih i neokonzervativnih struja u anglosaksonskoj i drugim političkim tradicijama. 200 najvažnijih zamisli, osoba, poticaja i institucija koji su oblikovali pokret.
Ostali autori: Trevor Ibbotson Opis: Osnovne tehnike i temeljna znanja. Nadamo se da će knjiga biti korisna i onima koji studiraju i obrazuju se u novinarstvu, kao i onima koji su već uspješno zaposleni u medijima – i to ne samo kao novinari – nego i oni koji žele provjeriti određene aspekte koji se dotiču njihovog posla, kao što je pravo ili postupanje različitih razina vlasti. Svatko tko studira novinarstvo ili se priprema za novinarski rad imat će koristi od širokog spektra informacija i savjeta kojima ova knjiga obiluje. Onima koji već rade u novinarstvu ili srodnim profesijama ovo će biti koristan priručnik. Osnovne tehnike koje novinari zaposleni u raznim medijima koriste nadopunjene su detaljnim odjeljcima o radu javne administracije, prava, zdravlja i sigurnosti, regulacije i obuke.
Članci, kolumne, intervjui 1990-1992. Tekstovi prikupljeni u ovoj knjizi, članci, kolumne, intervjui, nastali su u jedva trogodišnjem razdoblju Džebina povratka u novinarstvo i na javnu političku scenu nakon dvadesetogodišnje prisilne šutnje na koju je kao sudionik hrvatskog proljeća bio osuđen 1971. godine.
Opšta teorija dijalektičke nauke o društvu.
Sociološka biblioteka. Predmet sociologije i njen odnos prema drugim naukama, odnosno, prema istorijskom materijalizmu i filozofiji istorije. Zatim, odnos opšte sociologije i nekih posebnih nauka (istorije, političke ekonomije, socijalne psihologije, etnologije, antropologije i sociologije), itd.
Nisam li ja, onda, hobsist? To je pitanje na koje se u povijesti političke teorije usudio javno, pa još i afirmativno odgovoriti – jedino Baruch de Spinoza. Istodobno je to jedno od pitanja pred kojima se morao naći svaki moderni istraživač temelja novovjeke političkeznanosti i filozofije društva. Većina je uspjela pritom i ne pomaknuti usnama. Politička nepodobnost i autocenzura nisu nimalonovi izumi. Ako se Hobbesu i ne prigovori ništa određeno (a i kako bi, ako se o njemu skoro više i ne progovara izvanakademskih seminara povijesti teorije?!) – iako se svojedobno prigovaralo svašta – konstatirat će se šaptom da se radi o kontroverznom piscu. Kako to čini, recimo, Rawls u svojoj Theory of Justice. I poći će se od Lockea. Ili će se samo poći odLockea.Čak i kada je riječ o tako, barem naoko, nepretencioznom predmetu analize kakvi su politička i političko-ekonomskapromjena i razvoj, analitičar poput američkog politologa Gabriela Almonda osjetit će potrebu da svoje teorijske prapočetkelegitimira, recimo, Althusiusom (1610, 1603) – kao, navodno, liberalom. On, dakako, nikako nije bio hobsist. No, bilo hobsističko ili ne, kretanje – i moć da se ono inicira, zaustavi ili promijeni – konstitutivni je predmet izvornoga pristupa i, slobodno se može kazati, izvorne fascinacije novovjeke znanosti.
Sociološki presek stanja i perspektive razvoja savremene porodice
Knjiga Press karte na stol je, sve u svemu, prikaz stanja u hrvatskom novinarstvu u posljednjih dvadesetak godina, prikaz njegova jada i bijede. U njoj su sažeta autorova sučeljivanja s jugoslavenskim unitarističkim mišljenjima podjednako kao i s hrvatskim novinarstvom u neovisnoj Hrvatskoj. Knjiga će stoga naići ili na prešućivanje i ignoriranje hrvatske javnosti ili, pak, na nove velike polemike onih koji su u njoj na bilo koji način kritizirani. Bez obzira što će se dogoditi, ova knjiga je određeno novinarsko svjedočanstvo jednog burnog vremena u kojem je biti angažirani novinar u obrani hrvatske opstojnosti značilo stalno se izlagati kritikama i biti sam sebi preprekom za novu novinarsku karijeru. Vjekoslav Krsnik ući će u povijest hrvatskog novinarstva kao jedan od najangažiranijih i najpismenijih suvremenih novinara koji bi mogao služiti kao primjer svim onim novinarima koji svoje hrvatsko opredjeljenje i publicističko zalaganje za bolje odnose u društvu i državi ne žele podređivati političkim strankama.
A trenchant look at how the coronavirus reveals the dangerous fault lines of contemporary society As seen on CNN’s Fareed Zakaria GPS: “A stirring alarm addressed to an unsettled world.” (Kirkus Reviews) Forget the world that came before. The author of American Vertigo serves up an incisive look at how COVID-19 reveals the dangerous fault lines of contemporary society. With medical mysteries, rising death tolls, and conspiracy theories beamed minute by minute through the vast web universe, the coronavirus pandemic has irrevocably altered societies around the world. In this sharp essay, world-renowned philosopher Bernard-Henri Lévy interrogates the many meanings and metaphors we have assigned to the pandemic—and what they tell us about ourselves. Drawing on the philosophical tradition from Plato and Aristotle to Lacan and Foucault, Lévy asks uncomfortable questions about reality and mythology: he rejects the idea that the virus is a warning from nature, the inevitable result of global capitalism; he questions the heroic status of doctors, asking us to think critically about the loci of authority and power; he challenges the panicked polarization that dominates online discourse. Lucid, incisive, and always original, Lévy takes a bird’s-eye view of the most consequential historical event of our time and proposes a way to defend human society from threats to our collective future.
A Text With Translation, Introduction, and Commentary. This book offers a detailed analysis of three historical epics penned by the renowned 10th-century German writer Hrotsvit of Gandersheim. The Gesta Ottonis and Primordia Coenobii Gandeshemensis chronicle the remarkable lives of the Saxon royal family, shedding light on their rise to power and the establishment of their dynasty. The author skillfully examines Hrotsvit’s literary techniques, exploring her use of historical sources, poetic devices, and narrative strategies. By situating Hrotsvit’s work within the broader context of medieval historiography and literature, this book highlights her unique contribution to both fields. The exploration of historical background and thematic depth provides valuable insights into the political, social, and religious landscape of the era, making this book a compelling read for scholars and enthusiasts alike.
