Kako djeca uče u prirodi Priroda – prostor bez vrata i zidova. Mjesto prepuno svježega zraka, pokreta, boja, mirisa i brojnih otkrića za sva osjetila. U prirodi djeca mogu istraživati i učiti: o životinjama, biljkama, stablima, prirodnim fenomenima, o četirima elementima – zemlji, vodi, zraku i vatri. Ono što je pak posebno u kontaktu s prirodom je to da djeca u prirodi puno uče i o samima sebi jer su vani, na svježem zraku, uvijek aktivna. U tim aktivnostima rade pokrete tijelom koje je nemoguće izvesti u zatvorenim prostorima, vježbaju ravnotežu preskačući preko svega na što naiđu, penjući se na stabla i balansirajući po srušenim deblima. Osjetilo dodira je majka svih osjetila, u bliskom kontaktu sa zemljom, kamenjem, lišćem, životinjama itd. dobiva mnoštvo podražaja preko osjetljivih receptora u koži. A upravo to predstavlja jedno od temeljnih iskustava za učenje, jer svakoj moždanoj aktivnosti poimanja prethodi barem jedno iskustvo dodira. Učenje dodirom dovodi čovjeka do korijena svake spoznaje. Ono što nam prolazi kroz ruke naš osjetilni organ – koža – šalje izravno u mozak; te se informacije obrađuju u moždanoj kori – što češće, to trajnije; i to vrijedi za svaki proces učenja. Iznimno brz razvoj djeteta predškolske dobi moguć je upravo zato što su sva dječja osjetila u toj dobi vrlo budna i u bilo koje doba spremna za akciju stjecanja iskustva. Da bi poticala sazrijevanje mozga, djeca moraju trenirati svoja osjetila. Zbog toga je boravak u prirodi najbolji je odabir za djecu predškolske i niže školske dobi. Priroda je kompleksna i hrani sva osjetila: osjetilo dodira, ravnoteže, pokreta, vida, sluha, njuha i okusa). Ako ne bismo stimulirali osjetila kroz kontakt s vanjskim svijetom, ne bismo mogli razumjeti ni spoznati svijet oko sebe, a u konačnici ni logički zaključivati. Djeca predškolske dobi imaju urođeni dar mašte, dar magičnoga razmišljanja i doživljaja, što ih odvodi u svijet prepun prirodnih čuda, koja percipiraju preko osjetila te, poput prirodoznanaca, u svojoj znatiželji žele sve razumjeti. U tom smislu ova knjiga pokazuje put koji vodi do temeljnih načina učenja te se zalaže za živahno djetinjstvo, ispunjeno maštovitim, kreativnim i aktivnim osobama koje razmišljaju. O knjizi i NTC – sustavu učenja Izazovi vremena kao globalizacija i nagli dolazak elektronskog doba povlače za sobom razna pitanja: je li sustav obrazovanja, koji se nije mijenjao godinama, dorastao dobu u kojemu odrastaju djeca današnjice; je li sustav u mogućnosti u ovom vremenu ubrzanih promjena pratiti razvoj djece i dati im temeljna znanja kako bi ih osposobio za daljnji život i rad. NTC-sustav učenja bavi se upravo tom problematikom i daje odgovore na pitanja i rješenja kako pomoći djeci da lakše usvoje znanja, jer usvajanje znanja nije nešto što u djeci neminovno treba buditi otpor. Nadalje, uz pomoć kojih metoda poticati razvoj djece kako bi ona oslobodila što više urođenih bioloških potencijala te kako poticati razvoj i odgoj djece da bi sutra postala čvrsti stupovi društva. NTC-sustav učenja je program koji se temelji na znanstvenim istraživanjima iz područja neurofiziologije koja govore da se kod djece u dobi do sedme godine života razvije čak 75 % neuronskih veza tzv. sinapsi izravno odgovornih za intelektualne sposobnosti djece. Svrha programa je rano poticanje kognitivnog razvoja kroz primjenu neurofiziologije u pedagogiji. Program je usklađen s odgojno-obrazovnim programom i osmišljen je tako da u suštini ne oduzima ništa od dosadašnjeg programa, ali mu dodaje značajne elemente, dokazane kroz neurofiziološku znanost, koji utječu na razvoj sveukupnih potencijala.
Oznaka:
Mozaici Rima od III. do XIV. veka
Mozaici izvedeni u Rimu u razdoblju od III veka do renesanse spadaju u remekdela pozne klasike i srednjovekovne umetnosti. Neke od tih mozaika, kao što je čuvena Navicella Giottova, stvorili su umetnici koji su se s uspehom izrazili i u drugim medijumima, ali većinu, među kojima i one najlepše, izradili su umetnici čija su imena nepoznata. Utvrđivanje autorstva i originalnog stila još više je otežano time što su mozaici Često morali da se restauriraju ili zamenjuju zbog oštećenja ili rekonstruisanja zgrade u kojoj su se nalazili. Ispitivanje njihove autentičnosti i nezavisnosti od uticaja vizantijske tradicije je predmet ove knjige. Pošto odgovori na ova pitanja moraju u velikoj meri da obuhvate njihov stil i tehniku, autor najpre opisuje kako sa rađeni i od kojih materijala; kojim metodama su se služili restauratori i u kojoj meri su sačuvali ili izmenili originalnu zamisao autora. Zatim detaljao opisuje pojedine mozaike prikazujući razvoj stila i ikonografije. Analize i zaključci koje autor izvodi su interesantni i vrlo značajni. On prikazuje ne samo kako se stara rimska tradicija realističnog portreta održala sve do IX veka, već i kako su rimski mozaici sačuvali u sebi zapadnu tradiciju koja nije bila provincijski izdanak vizantijske umetnosti kao što se ranije pretpostavljalo. Walter Oakeshott, istaknuti istoričar umetnosti, poznat je po delima: Klasične inspiracije u srednjovekovnoj umetnosti i Iluminatori Vinčestenske biblije.
Moj tata je lud za mamom
Roman je prema mjestu radnje smješten u Split i donosi priču o junaku kakovog dječja čitateljska populacija najviše voli – negativnom. No kako ovi romani moraju imati i didaktičnu crtu Srećko, glavni lik ovoga romana, naravno doživjet će preobrazbu i postati, možda ne baš uzorna, no svakako svakako bolja osoba. Vjekoslava Huljić ovaj put piše o životu tinejdžera u Splitu te nizu događaja koji tinejdžera navode da promijeni svoj stav prema životu. Roman se ne bavi traumatičnim događajima nego svakodnevnim odnosima u obitelji, školi i susjedstvu – dakle životu kojim živi svaki tinejdžer i u kojima treba pronalaziti uzore za vlastiti, bolji, napredak.
Mala pisma
Bapomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna.
Luzitanci
Prepjevao i bilješke sastavio Mirko Tomasović Portugalska literatura XVI. stoljeća vjerno prati političko-nacionalnu parabolu, a skupa s tim na nju djeluje kao zaseban konstituens fenomen velikih oplovljavanja, također pomorskih otkrića, kolonijalnih zauzimanja. Usporedice s tim istražuje se i opjevava cjelokupna prošlost Luzitanaca, stvara dojam o nekoj njihovoj iznimnosti i neprispodobivosti s drugim narodima. Camoes je najbolji reprezentant XVI. stoljeća i zacijelo njegova središnja ličnost. Stvaranje mita o tom stoljeću zapravo je neraskidivo vezano s njim, a teško bi se moglo naći primjera da jedno djelo za neki narod ima toliko ne samo književno nego i narodonosno značenje koliko Luzijada ima za Portugalce. Os Lusíadas životno je Camoesovo književno djelo i na stanovit način sinonim portugalske poezije, njezina Božanstvena komedija, pisac mu portugalski Dante. Taj spjev (1102 oktave, točno 8816 stihova), najopćenitije govoreći, spoj je auktorove humanističke kulture, izdanak vergilijansko-kršćanske epike, životnih iskustava i povijesne faktografije, po čemu se od te epike radikalno razlikuje, te poglavito narodonosnih ideala stoljeća tzv. Quinhentisma (prema qinhentos – XVI. stoljeće). Ujedinjuje ne samo sve odrednice Camoesova stvarateljstva nego je i zrcalo svekolikih gibanja u onodobnoj portugalskoj literaturi. Oslanjajući se na povjesnike i ljetopisce, Camoes niže slike i zgode iz prošlosti svojeg naroda, inzistirajući na njegovoj vojnoj moći i nesprimjernoj odvažnosti, slaveći njegova otkrića prekomorskih zemalja. Pjesnik ne skriva ni takme stranice nacionalne povijesti, krvave građanske ratove u srednjovjekovlju, izdaju pojedinih portugalskih zapovjednika primjerice. Mirko Tomasović Luís Vaz de Camoes (1524-1580), najveći pisac portugalskog jezika, pripada zlatnom stoljeću portugalske književnosti, zapravo na stanovit način sintetizita i simbolizira to razdoblje, u kojem je njegova zemlja, s jedne strane, doživjela vrhunac ekspanzije, političke moći i kulturnog procvata, a s druge strane, gubitak nezavisnosti i španjolsku okupaciju., koja će trajati punih šezdeset godina (1580-1640) i koja je označila početak destrukcije Luzitanskog imperija i opće nacionalne dekadanse. On je, dakle, bio, što bi se reklo, svjedok uspona Portugala, temeljenog na smionim plovidbama i pomorskim osvajanjima što su počela zauzećem Ceute (1425), nastavila se, među ostalim, otkrivanjem i podvrgavanjem Indije i Brazila, da bi Ivan III. (1521-1557) vladao kolonijalnim carstvom što se protezalo od Gibraltara do Melake. Istodobno je bio svjedok duboke krize, koja se već jasno natirala i koje je njegova naraštaj bio svjestan.
Islednik
Najveći kvalitet ovog romana jeste činjenica da je napisan tako da se u njemu sve moralo odigrati samo tim redom i samo tim intenzitetom kako je napisano i nikako drugačije. Nema čitaoca koji neće utkati sebe u ovaj roman. Jer, Islednik hrabro govori o onome o čemu bismo radije ćutali. Srđan Tešin
Samo duhovi
Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna. Mnoštvo je duhova u zbirci pripovjedaka Judith Herman ali se jedino u dvije od sedam oni zaista pojavljuju. U ostalima su glavne protagonistkinje progonjene duhovima, ali duhovima prošlosti. Bilo da se radi o ljubavima, bivšim i sadašnijm, prijateljima i roditeljima – svi su prisutni samo kao sjećanja. U svih sedam pripovjesti glavne su protagonistice žene u svojim tridesetima koje se upiru nositi sa svojim životima i nakon nelakih desetak godina života u odraslosti. Žive u svijetu u kojem ništa nije čvrsto ni stabilno, a najmanje su to osjećaji… Priznata njemačka autorica Judith Hermann, do sad je domaćoj publici predstavljena u antologiji njemačke kratke priče «Haljina nevidljiva tijela» (Naklada MD, 2001) i «Europskom glasniku» (Hrvatsko društvo pisaca, 2003). Iako je riječ o autorici svjetskog glasa, Judith Hermann se sa zbirkom pripovijesti «Samo duhovi» po prvi puta samostalno predstavlja hrvatskom čitateljstvu. Judith Hermann rođena je 1970 u Berlinu. Njezina prva knjiga Sommerhaus, später (Ljetnikovac poslije), objavljena 1998., prodana je u više od 250 000 primjeraka i prevedena na dvadesetak jezika. 1998 dodijeljena joj je književna nagrada grada Bremena, 1999. nagrada Hugo Ball, a 2001. najprestižnija njemačka književna nagrade, Heinrich von Kleist, čime se ova mlada autorica već svrstala u ponajbolje njemačke književnike.
Jedna žena u Berlinu dnevnički zapisi od 20. travnja do 22. lipnja 1945.
Zbroj suza ostaje konstantan. Bez obzira na to pod kojim zastavama ili formulama narodi žive, bez obzira na to kojim bogovima bili odani i koju nagradu dobivali: zbroj suza, boli i strahova kojim svatko plaća svoje postojanje ostaje konstantan. Siti narodi valjaju se u kaljuži neuroza i dosade. Prekomjerno izmučenom pak, kao sada nama, dolazi otupjelost upomoć. Inače bih trebala plakati od jutra do mraka. Činim to rijetko, kao i drugi. Postoji zakon. Dakako da onaj tko vjeruje u nepromjenljivost zbroja zemaljskih suza nije izabran da popravlja svijet niti je sposoban za silna djela… Tako je u svojim bilježnicama o kalvariji proživljenoj potkraj Drugoga svjetskog rata zapisala i, na nagovor prijatelja, pod pseudonimom Anonimna objavila njemačka novinarka Marta Hillers. Američki izdavač Harcourt, Brace preveo je i objavio te njezine dnevničke zapise, jer autentično svjedočanstvo stradanja njemačkih žena od crvenoarmijskih zlostavljača tada nije odgovaralo velesilnom SSSR-u i njegovim satelitima, ali ni njemačkoj javnosti koja se digla na noge zbog sramoćenja morala njemačkih žena. Od mučnih slika golog preživljavanja, bez osnovnih životnih uvjeta, žena, djece i staraca u podrumima i ruševinama Berlina, koje autorica niže u ovom jedinstvenom dokumentu vremena, još su strašniji opisi neljudskih drama u kojima su se našle bespomoćne žene, izložene divljaštvu i iživljavanju pobjednika Drugoga svjetskog rata, te njihovo prilagođavanje okrutnom okruženju u tom vremenu bezakonja. Provokativna, brutalno izravna, grubo realna Jedna žena u Berlinu zadovoljit će i književne sladokusce i one koji žele saznati o prešućivanim ratnim događajima kojih se nitko od sudionika nije želio prisjećati.
Lady Chatterley s Lover
With its four-letter words and its explicit descriptions of sexual intercourse, Lady Chatterley’s Lover is the novel with which D.H. Lawrence is most often associated. First published privately in Florence in 1928, it only became a world-wide best-seller after Penguin Books had successfully resisted an attempt by the British Director of Public Prosecutions to prevent them offering an unexpurgated edition to the general public. The famous ‘trial of Lady Chatterley’ heralded the sexual revolution of the coming decades and signalled the defeat of Establishment prudery. Yet Lawrence himself was hardly a liberationist and the conservativism of many aspects of his novel would later lay it open to attacks from the political avant-garde and from feminists. The story of how the wife of Sir Clifford Chatterley responds when her husband returns from the war paralysed from the waist down, and of the tender love which then develops between her and her husband’s gamekeeper, is a complex one open to a variety of conflicting interpretations. This edition of the novel offers an occasion for a new generation of readers to discover what all the fuss was about; to appraise Lawrence’s bitter indictment of modern industrial society, and to ask themselves what lessons there might be for the 21st century in his intense exploration of the complicated relations between love and sex.
Selected Poems (Penguin Popular Classics)
In his unconventional verse, Walt Whitman spoke in a powerful, sensual, oratorical, and inspiring voice. His most famous work, Leaves of Grass, was a long-term project that the poet compared to the building of a cathedral or the slow growth of a tree. During his lifetime, from 1819 to 1892, it went through nine editions. Today it is regarded as a landmark of American literature.This volume contains 24 poems from Leaves of Grass, offering a generous sampling of Whitman’s best and most representative verses. Featured works include I Hear America Singing, I Sing the Body Electric, Song of the Open Road, Out of Cradle Endlessly Rocking, When Lilacs Last in the Dooryard Bloom’d, and O Captain! My Captain! — all reprinted from an authoritative text.
Opat Alberto Fortis u obrani Vlaja – studije i rasprave
Rani Zajc
Rijeka-Milano-Rijeka (1832.-1862.). Fabrio, Ruck, Premuda, Scarpetta, Leverić, Juranić, Marić, Tuksar… BILINGUAL (ENG-CRO)
Drevne civilizacije
Velike kulture svijeta. Veličanstvena zbirka fotografija u boji, slika i zemljovida oslikava čaroliju i tajnovitost arheoloških otkrića. Iscrpni članci uglednih znanstvenika objašnjavaju povijest koju ta otkrića iznose, uključujući i prvobitni izgled svakog nalazišta, život njegovih stanovnika, njihove običaje, rituale i tradiciju. Knjiga rasvjetljava mnoge tajne i oduševit će svakoga tko voli povijest, arheologiju i egzotična putovanja
Istorija i legenda
Nemirna godina
Ljubav između korica
Roman o tajnovitim nitima sudbine i ljubavi Sedamnaestogodišnji Josan nakon depresivne epizode provodi ljetne praznike s djedom u hotelu na obali. Tijekom poslijepodnevne sijeste ispod madraca nalazi dnevnik poput onih starinskih dnevnika što ih je sačuvala njegova baka. Na kožnatim koricama netko je napisao srebrnastim nalivperom: Arohin dnevnik. Fasciniran tim pronalaskom Josan provodi dane čitajući dnevnik nepoznate djevojke, čije ga misli sve više opčinjavaju do te mjere da je odluči potražiti, pogotovo nakon što, skrivenu u koricama dnevnika, pronađe i Arohinu fotografiju na čijoj poleđini piše: „Potraži me i naći ćeš sebe.“ Kao i u drugim Mirallesovim djelima i ovaj roman u početku je tek jednostavna priča, ali način na koji je autor razvija pretvara je u višeslojni roman u duhovnom i refleksivnom smislu. Mnogo je dijaloga, rečenica i misli koje čitatelja tjeraju da promisli o različitim temama, kao što je sudbina te s njome povezane teme ljubavi i sreće. Ukratko, Ljubav između korica je kratak roman, koji se čita vrlo brzo i vrlo je pitak svakom čitatelju. To je svježa i vrlo zanimljiva knjiga koja nas istodobno tjera na razmišljanje o nekim vidovima života, idealna za čitanje i opuštanje.
Prije no što kažem zbogom
Nell MacDermott shrvana je bolom kad njezin suprug, arhitekt Adam Cauliff, i još troje ljudi nastradaju u eksploziji njegova glisera. Istraga pokazuje da se nije radilo o nesreći, nego o podmetnutoj bombi. Posljednji put kad je vidjela Adama oni su se žestoko posvađali zbog njezine namjere da započne političku karijeru. Razdirana krivnjom što su njezine posljednje riječi Adamu bile tako grube, Nell će pokušati svladati sumnju i odazvati se pozivu vidovnjakinje koja tvrdi da je stupila u vezu s njim. Pokušavajući razmrsiti niti Adamove prošlosti i nasilne smrti Nell će saznati istinu o eksploziji — istinu koja će i njezin život dovesti u opasnost. Prije no što kažem zbogom još je jedna uspješnica slavne Mary Higgins Clark. Pisana po već provjerenoj autoričinoj formuli — napeta, intrigantna i inteligentna — i ova će priča svakog čitatelja dugo držati budnim. Nakon uspjeha romana U tvojoj ulici, Pravi se da je ne vidiš, Meni pripadaš, Prevrnuta kolijevka, Neznanac te gleda i mnogih drugih, roman Prije no što kažem zbogom još je jedna uzbudljiva priča slavne autorice na hrvatskom jeziku. Roman je s engleskoga prevela Patricija Vodopija.
Srce mora
Bioarheologija
Demografija, zdravlje, traume i prehrana starohrvatskih populacija
Voljeti ponedjeljak
To je samo ljubav
Rijeka Volga ulijeva se u Kaspijsko more
U središtu romana Rijeka Volga ulijeva se u Kaspijsko more stara je ruska provincija uhvaćena u velebnu činu protjecanja rijeke. Preko slike izgradnje dvadeset i pet metara visokoga kamenog nasipa, u kojem sudjeluje velik broj seljaka i građana koji se očajnički hvataju za rubove nestajućega svijeta, pisac nam zorno prikazuje tvrdoglav otpor i osuđenost pojedinca na neuspjeh u borbi protiv kolektiva, ostavljajući razvidnom nostalgičnu privrženost staroj Rusiji. Vrsta je to izvješća koje je napisao veliki pripovjedač o političkom i obiteljskom životu dviju Rusija – one koja nestaje i one vladajuće. Represija vlasti u Sovjetskom Savezu bila je usmjerena k izvlačenju i brisanju korijena prošlosti, osjećaja koji je povezivao čitav narod. U toj napetosti i kulturnom rascijepu razabirala se besmrtnost duše tisućljetne velike Rusije. Ovim se djelom također provlači nemir svojstven Piljnjakovoj izražajnosti, čvor gusto isprepletenih opsesija, strahova i nesigurnosti, te osjećaja nemoći, koji se osobito javljaju u noćnim promišljanjima njegovih likova. Dramatična napetost romana zrcali se u proklamiranom htijenju i politici vladajućih za napredak Rusije, što se sudara sa žilavim otporom likova privrženih tradiciji, koji ne žele stupiti u novi obećani svijet, znajući da će ih to otrgnuti od svega onoga što je dotad određivalo njihov način života i identitet. Vapaj nemoćnih seljaka udara o kamene blokove golema nasipa i nestaje u dubinama rijeke. Piljnjakov roman Rijeka Volga ulijeva se u Kaspijsko more prvi se put objavljuje u hrvatskom prijevodu.
Mulat
Raimundo je sin bijelog Portugalca i robinje. Nakon očeve smrti na školovanje ga pošalje očev brat i po uspješnom završetku školovanja Raimundo se vraća u provinciju riješiti svoje nasljeđe, ali i saznati istinu o majci. U stričevoj kući upoznaje Anu Rosu i između dvoje mladih rađa se povjerenje i ljubav koja ipak neće nadvladati rasnu netrpeljivost i rasizam brazilske provincije te korumpiranost crkvenih dostojanstvenika. Sudbina glavnog lika, mulata, određena je njegovim podrijetlom i bojom kože. Premda odgojen i obrazovan u najboljim školama, osuđen je na propast. Ovaj je roman kritika licemjernog društva Sao Luiz de Maranhaoa i njegovih najvećih mana: rasizma, korumpiranosti crkvenih dostojanstvenika i neobrazovanosti. Roman je objavljen 1881.
Kanaan
Roman „Kanaan” temeljno je djelo za razumijevanje brazilske kulture, a opisuje novu brazilsku stvarnost, njemačke useljenike, korumpiranost vladajućih struktura, predrasude i rasizam. Prikazuje prilagođivanje njemačkih došljaka u brazilskoj sredini i sukob njemačke europske kulture sa zaostalošću u brazilskoj pokrajini Porto do Cachoeiro.