Dođi, igrajmo se vani

Kako djeca uče u prirodi Priroda – prostor bez vrata i zidova. Mjesto prepuno svježega zraka, pokreta, boja, mirisa i brojnih otkrića za sva osjetila. U prirodi djeca mogu istraživati i učiti: o životinjama, biljkama, stablima, prirodnim fenomenima, o četirima elementima – zemlji, vodi, zraku i vatri. Ono što je pak posebno u kontaktu s prirodom je to da djeca u prirodi puno uče i o samima sebi jer su vani, na svježem zraku, uvijek aktivna. U tim aktivnostima rade pokrete tijelom koje je nemoguće izvesti u zatvorenim prostorima, vježbaju ravnotežu preskačući preko svega na što naiđu, penjući se na stabla i balansirajući po srušenim deblima. Osjetilo dodira je majka svih osjetila, u bliskom kontaktu sa zemljom, kamenjem, lišćem, životinjama itd. dobiva mnoštvo podražaja preko osjetljivih receptora u koži. A upravo to predstavlja jedno od temeljnih iskustava za učenje, jer svakoj moždanoj aktivnosti poimanja prethodi barem jedno iskustvo dodira. Učenje dodirom dovodi čovjeka do korijena svake spoznaje. Ono što nam prolazi kroz ruke naš osjetilni organ – koža – šalje izravno u mozak; te se informacije obrađuju u moždanoj kori – što češće, to trajnije; i to vrijedi za svaki proces učenja. Iznimno brz razvoj djeteta predškolske dobi moguć je upravo zato što su sva dječja osjetila u toj dobi vrlo budna i u bilo koje doba spremna za akciju stjecanja iskustva. Da bi poticala sazrijevanje mozga, djeca moraju trenirati svoja osjetila. Zbog toga je boravak u prirodi najbolji je odabir za djecu predškolske i niže školske dobi. Priroda je kompleksna i hrani sva osjetila: osjetilo dodira, ravnoteže, pokreta, vida, sluha, njuha i okusa). Ako ne bismo stimulirali osjetila kroz kontakt s vanjskim svijetom, ne bismo mogli razumjeti ni spoznati svijet oko sebe, a u konačnici ni logički zaključivati. Djeca predškolske dobi imaju urođeni dar mašte, dar magičnoga razmišljanja i doživljaja, što ih odvodi u svijet prepun prirodnih čuda, koja percipiraju preko osjetila te, poput prirodoznanaca, u svojoj znatiželji žele sve razumjeti. U tom smislu ova knjiga pokazuje put koji vodi do temeljnih načina učenja te se zalaže za živahno djetinjstvo, ispunjeno maštovitim, kreativnim i aktivnim osobama koje razmišljaju. O knjizi i NTC – sustavu učenja Izazovi vremena kao globalizacija i nagli dolazak elektronskog doba povlače za sobom razna pitanja: je li sustav obrazovanja, koji se nije mijenjao godinama, dorastao dobu u kojemu odrastaju djeca današnjice; je li sustav u mogućnosti u ovom vremenu ubrzanih promjena pratiti razvoj djece i dati im temeljna znanja kako bi ih osposobio za daljnji život i rad. NTC-sustav učenja bavi se upravo tom problematikom i daje odgovore na pitanja i rješenja kako pomoći djeci da lakše usvoje znanja, jer usvajanje znanja nije nešto što u djeci neminovno treba buditi otpor. Nadalje, uz pomoć kojih metoda poticati razvoj djece kako bi ona oslobodila što više urođenih bioloških potencijala te kako poticati razvoj i odgoj djece da bi sutra postala čvrsti stupovi društva. NTC-sustav učenja je program koji se temelji na znanstvenim istraživanjima iz područja neurofiziologije koja govore da se kod djece u dobi do sedme godine života razvije čak 75 % neuronskih veza tzv. sinapsi izravno odgovornih za intelektualne sposobnosti djece. Svrha programa je rano poticanje kognitivnog razvoja kroz primjenu neurofiziologije u pedagogiji. Program je usklađen s odgojno-obrazovnim programom i osmišljen je tako da u suštini ne oduzima ništa od dosadašnjeg programa, ali mu dodaje značajne elemente, dokazane kroz neurofiziološku znanost, koji utječu na razvoj sveukupnih potencijala.