Kako se riješiti Richarda

Judy je bila dijete svog vremena: živahna, pametna, duhovita. Muškarci su je voljeli i ona je voljela njih. Njen problem je, činilo se, bio sam Richard, već sedam godina njen muž, u kojeg se zaljubila na prvi pogled i vrlo brzo nakon toga udala. I, Judy je počela odrasti, a Richard se tome opirao. I tako je njen problem bio, bez zlonamjernosti ili okrutnosti, kako se riješitit Richarda.

Crna krv

Omotnu stranu izradio Edo Mzrtić.

Naša ulica

Kronika napisana u srcu fašističke Njemačke 1933-34.

Muzej zabačenih tajna

Roman ove suvremene ukrajinske autorice kompleksno je djelo kojem se kroz nekoliko narativnih slijedova razlažu tri naraštaja jedne obitelji. Poentirajući dodirne točke u događajima i imenima likova postupno se oblikuje jedinstveni narativni tok koji u sebi objedinjuje političku povijest, elemente krimića, kao i opsežnu studiju međuljudskih odnosa, ponajprije kroz propitkivanje fenomena ljubavi i smrti. Raskošna u svom izričaju, kroz igru simbola i naglašenu metaforiku, autorica zapravo ispisuje roman snažnih emocija čija je glavna tema zapravo Vrijeme samo.

Pikule ciglene boje

Šezdesete su godine prošloga stoljeća, hladnoratovsko razdoblje. Šestogodišnje dijete, glavni lik romana, igrom slučaja odrasta u totalitarnoj istočnoeuropskoj državi. Nakon što ga nasilno odvoje od (politički nepodobne) majke, dijete ostaje samo pa država brigu o njemu povjerava jednoj obitelji, koja mu nastoji pružiti dom. Djeca u školi prema njemu su okrutna jer dijete je stranac i već se samim tim razlikuje od njih, a šikanira ga i rigidna državna vlast. Kako bi se zaštitilo od bezumnih, suludih, sjetnih i neobičnih situacija s kojima se svakodnevno susreće u svojoj novoj sredini, dijete traži utočište u čudesnom svijetu vlastitih bajki, vitezova i vila, zmajeva i zmajoubojica, kraljica i svemirskih putnika, i svaku opasnost pretvara u avanturu, a neizvjesnost u nešto mu poznato i blisko… Pikule ciglene boje, dirljiv je i topao roman Karla Rühmanna, švicarskog književnika, rođenog na području nekadašnje Jugoslavije, a u sjajnom prijevodu Dalibora Jolera. Iako se bavi teškom temom, Rühmann je svoju priču ispripovjedio duhovito i inteligentno, bez imalo patetike, a djetetov svijet prenio je na papir dojmljivim jezičnim slikama, živo opisujući snagu mašte koju ne mogu uništiti ničije prijetnje ni nasilje. Pripovjedač majstorski izmjenjuje perspektivu djeteta i odrasle osobe, vjerodostojno i precizno oslikavajući vrijeme bezumlja i apsurda, koje mnogi od nas dobro pamte i s kojim se mogu poistovjetiti, pa ovaj roman možemo iščitavati i kao priču vlastita djetinjstva.

Nježna ravnodušnost svijeta

“Molim Vas, dođite sutra u četrnaest sati u Skogskyrkogarden. Želim Vam ispričati jednu priču.” Kad mlada glumica Lena dobije tu poruku, isprva posumnja da se radi o nekom uhodi, no njezina znatiželja nadjača strah i ona otiđe na tajanstveni sastanak. Na stockholmskom šumskom groblju čeka je sredovječni Christoph, pisac koji je od pisanja odustao prije četrnaest godina – i to zbog glumice po imenu Magdalena. Njihovi životi imaju gotovo čudesne podudarnosti – Lenin suprug Chris pisac je koji se pokušava afirmirati, a ljubavne im priče uznemirujuće nalikuju jedna na drugu. Znači li to da će se sudbina njima poigrati na isti način? Najznačajniji suvremeni švicarski pisac Peter Stamm u svojem višestruko nagrađenom romanu Nježna ravnodušnost svijeta na očaravajući način pripovijeda o ljubavi, sjećanju, žalu za prošlošću i relativnosti protoka godina. Stammovo putovanje kroz vrijeme meditativno je iskustvo preispitivanja snage osjećaja i trajnosti ljubavi. “Poznati švicarski pisac Peter Stamm pripovijeda misterioznu, kompleksnu priču o ljubavnoj vezi koja putuje kroz vrijeme, iskušava granice stvarnosti i postavlja onoliko pitanja na koliko i odgovara.” – Vogue

Intimno

U romanu Intimno putujemo između Pariza, Ljubljane i New Yorka prateći pritom tri pripovjedne linije koje su istovremeno komentar institucionalnog i svakog drugog rasizma: ljubavnu priču Janine i Fadula, bivšeg novinara iz Afrike koji je u Europu pobjegao zbog svojih kritičkih tekstova, odnos mlade Amine i postarijeg Tibora koji se suočavaju sa smrću djeteta, kćeri Izabele, i priču o umjetnici Deani koja fotografijama ulazi u intimu onih koje portretira. Među njima se nađe i tajanstveni muškarac Tay koji otkriva povezanost priča o identitetu i o Drugom, ali i o mogućnosti i o nemogućnosti izbora. Gabriela Babnik, slovenska spisateljica, književna i filmska kritičarka i prevoditeljica, rođena je 1979. u njemačkom gradu Göppingenu. Završila je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija putovala je po Africi, najduže se zadržavši u Burkini Faso. Magistrirala je na suvremenom nigerijskom romanu i prevela roman nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie, Half of a Yellow Sun (Polovica rumenega sonca / Polovica žutog sunca). Njezin prvi roman, Koža iz bombaža (Koža od pamuka) dobio je nagradu za najbolji prvijenac na Sajmu knjiga u Sloveniji 2007., a roman Sušna doba (Sušno doba) osvojio je nagradu za književnost Europske unije 2013. godine. Živi i radi u Ljubljani.

Replubikanci

Ona, djevojka u crnom, koja je umjesto političke odabrala spisateljsku karijeru; on, imućni muškarac naviknut samouvjereno koračati koridorima moći, na ti s političkom elitom, štoviše, njezin je dio. Susret bivših kolega sa studija nakon tridesetak godina i prilika za, često ironičnu, (auto)refleksiju – gdje smo i kako smo, i kao pojedinci i kao društvo. Večernja šetnja hladnim pariškim ulicama, razgovor u mondenim barovima o političkoj, medijskoj i kulturnoj “kremi”, uz diskretno propitivanje mogućnosti za romansu. Pisan suverenim, rafiniranim, bravuroznim stilom, ovaj roman Cécile Guilbert pruža nam ciničan, nesentimentalan, hladno realističan uvid u visoko pariško društvo, ali i sliku suvremene Francuske, države razdirane brojnim društvenim problemima. Unatoč tome, zaključak je – možda također ironičan? – da treba ponovo početi vjerovati, i u Francuze, i u snove. Cécile Guilbert (1963.)

Njemački život

Thore D. Hansen je politolog i sociolog. Radio je uspješno kao novinar specijaliziran za gospodarske teme i savjetnik za komunikaciju. Stručnjak je za međunarodnu politiku, pitanja suvremene povijesti te rad tajnih službi, vrlo tražen u medijima kada se radi o tim temama. Objavio je i uspješne političke trilere Quantum Dawn i China Dawn. Kako samog sebe i sebi slične vidi takozvani običan čovjek u službi nacističkog režima i što iz toga možemo naučiti danas? Brunhilde Pomsel bila je tajnica jednog od najmonstruoznijih zločinaca u ljudskoj povijesti Josepha Goebbelsa, s njim je bila do posljednjega dana. Njezina ispovijed koju je dala u svojoj sto i trećoj godini života nevjerojatna je i ilustrativna. U priči Brunhilde Pomsel – od odrastanja u Berlinu za vrijeme ekonomske krize, dolaska nacista na vlast do ratnih godina, kraja Drugoga svjetskog rata i sudbine u poraću – pratimo razmišljanja običnog građanina koji pred svime zatvara oči, koji samo radi svoj posao. Bez obzira na to što joj prijatelji nestaju, bez obzira na to što se grozi masovnih skupova, ona je cijelo vrijeme bila jedan mali kotačić opasnoga stroja. Njemački život jedna je od onih knjiga koja nas se itekako tiče i danas kada iznova gledamo rast populizma u cijelome svijetu, kada iznova svi samo rade i gledaju svoj posao. Brunhilde Pomsel kada pripovijeda o svojem životu priča priču u koju vjeruje, napetu i zanimljivu i kada otkriva i kada skriva, kada ulazi u proturječja i kazuje naizgled nevažne sitnice. Thore D. Hansen je na temelju njenih intervjua napisao veličanstvenu

Blistava republika

Blistava republika dokaz je iznimnog spisateljskog umijeća u dosluhu s književnom tradicijom angloameričke i latinoameričke književnosti uz istodobno poigravanje njihovim konvencijama na tragu kronika i magičnoga realizma obojenih metafizikom i fantastikom. Blistava republika, nagrađivani roman španjolskoga autora Andrésa Barbe – jednoga od najplodnijih književnih glasova svoje generacije – mračna je priča na tragu Conradova Srca tame o trideset dvoje djece nepoznatog podrijetla i jezika koja se pojave u tropskom gradu San Cristóbalu i nasilnički se ponašaju prema stanovnicima. O svemu saznajemo iz kronike napisane dvadeset godina kasnije i satkane od činjenica, dokaza i glasina o prevrednovanju ideja reda, nasilja, pa i same civilizacije tijekom dječje strahovlade, sve do njihove smrti. Usporedbe s drugim umjetničkim djelima pritom se ne zaustavljaju na romanu Josepha Conrada, nego pokrivaju širok spektar: od Mariane Enríquez, Stephena Kinga, preko flmova i serija poput Village of the Damned i Les Revenants, pa do Samanthe Schweblin i nobelovca Williama Goldinga. Usprkos tome, ova napeta i uznemirujuća priča ne sliči ničemu što su čitatelji imali prilike dosad susresti.

Ni crven ni mrtav

S engleskog preveo Miloš Đurđević. Odrastanje u bivšj Jugoslaviji za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata.

Fatimina sreća

U samom srcu Pariza, na užurbanoj aveniji Viktor Igo, na kraju dugog hodnika otmene zgrade nalazi se sobica za poslugu. To je novi dom Fatime Monsur. Fatima je došla iz Tunisa kako bi radila za strogu groficu, i našla se u gradu u kome su i najobičniji poslovi nešto zagonetno. Međutim, njena urođena blagost i krotka narav pomažu joj da preživi i, sasvim neočekivano, unese sreću u živote ljudi koji je okružuju. Fatima lagano širi svoju magiju – svi koji je okružuju imaju koristi od neverovatnog osećaja zadovoljstva koji ova devojka širi. A onda, iznenada, dolazi red na Fatimu, pa i ona dobija svoj deo sreće. Ovo je topla i duhovita priča o ljubavi i samoći, obojena prizorima i mirisima Pariza; priča o snazi prostodušnosti i dobrote u nepredvidivom svetu.

Rivers of Babylon 2 ili Drveno selo

Nastavak uspješnog prvijenca (“Rivers of Babilon”) slovačkog književnika i scenarista, čija je radnja opet smještena u Bratislavu u doba tranzicije u kojem na društvenu površinu izlaze ljudi s ruba: lopovi, prevaranti, prostitutke… Likovi preuzeti iz prvog dijela sada ili propadaju ili dostižu vrhunac uspjeha. Prepun specifičnog humora i naturalizma, roman otkriva ljudske strasti u svim oblicima, slabosti i granična ponašanja.

Praskavice, Grudi, Caprichos…

Knjiga objedinjuje tristo trideset i tri “praskavice” ovog iznimno značajnog španjolskog autora, prvog uvoditelja avangardnih tendencija u španjolsku književnost, u izboru Mladena Machieda. Riječ je o žanru koji je Gómez de la Serna sam stvorio (u izvorniku se zove greguería) a moguće ga je opisati kao kombinaciju izreke (ili antiizreke), aforizma i minijaturne pjesme u prozi, odnosno, uglavnom su to kratki, dovitljivi, oštroumni izričaji koji izviru iz neočekivanih srazova misli i stvarnosti. Za razliku od nekih drugih velikana španjolske književnosti, Gómez de la Serna u Hrvatskoj je ostao gotovo nepoznat, osobito izvan romanističkih krugova. Riječ je o jednoj od središnjih osobnosti književnog života u Madridu u razdoblju između 1914. i 1936. godine, autoru više od stotinu knjiga vrlo različitih književnih rodova i vrsta, a dosad se navodno zna za čak trinaest tisuća de la Serninih praskavica. Književnopovijesna važnost i vrijednost Ramóna Gómeza de la Serne (1888–1963), iz čijih je djela profesor Mladen Machiedo napravio izbor u knjizi Praskavice, Grudi, Caprichos…, u španjolskoj književnosti nadmašuje njegovu današnju prisutnost i aktualni status u njoj. Riječ je, naime, o doslovno prvom uvoditelju avangardnih tendencija u španjolsku književnost, i to istodobno s njihovim pojavljivanjem u drugim dijelovima Europe, a posebno u Parizu, o jednoj od središnjih osobnosti živoga književnog života u Madridu između 1914. i 1936, o autoru više od stotinu knjiga vrlo različitih književnih rodova i vrsta, čija je inovativnost i kvaliteta vrlo često superiorna. Tako se, kako u pogovoru knjizi navodi Machiedo, i jedan Octavio Paz, meksički nobelovac, još 1967. žali na zanemarenost Gómeza de la Serne: „Kako ga zaboraviti i kako oprostiti Španjolcima i Hispanoamerikancima tupoglavu ravnodušnost prema njegovu djelu?“

Polje

O čemu bi nam pripovijedali mrtvi kada bi se mogli osvrnuti na vlastiti život? Jedan se rađa, odaje kocki i umire. Jedna razmišlja o tome kako ju je muž cijeloga života držao za ruku. Jedan tek sada spoznaje koji mu je trenutak odredio život, a jedna kako je ljubila mnoge a voljela samo jednoga. Knjiga je to o životima, ljudima i njihovim različitim sudbinama isprepletenima kroz priču o jednom provincijskom gradiću, mjestu njihova života i njihova posljednjeg počinka. U ovom susretu s mrtvima, punom mekog humora i prijateljskog prepoznavanja, Robert Seethaler pokušava uhvatiti neuhvatljivo, ispričati neispričano te naizgled nevažnim i promašenim životima dati smisao otvarajući nam vrata nekog drukčijeg poretka stvari.

Mars Room

Mars Room je striptiz-bar u San Franciscu u kojem glavna junakinja, vrlo mlada Romy, samohrana majka dječaka, plešući u krilima klijenata zarađuje za život. No striptiz-bar je samo polazište prema nizu nesretnih događaja koji naposljetku Romy dovodi u zatvor na izdržavanje dvostruke cjeloživotne kazne zbog umorstva. Kakav je život u zatvoru, tko su i kakve su zatvorenice, kakva su njihova nedjela, kakvi su njihovi međusobni odnosi, odnosi s propalim obiteljima, djecom, roditeljima, odnosi zatvorskih zaposlenika sa štićenicama, kakav je američki sustav? Sva se ta pitanja otvaraju u ovom uzbudljivom, majstorski napisanom romanu koji neumoljivo svjedoči o današnjoj Americi i sve većim podjelama i razlikama među njezinim građanima.