Oznaka:

Modern Fighter Combat

An Illustrated Guide to Modern Fighter Combat (Arco Military Book) 1st Edition by Mike Spick (Author)

Bijeg

Tridesetdvogodišnja Emily Aulenbach iznenada odlučuje napustiti svoj dosadašnji život na Manhattanu. Nesposobna da se nosi s dosadnim i neuspješnim odvjetničkim poslom, prijateljima, vlastitom sestrom te suprugom Jamesom, s kojim ne uspijeva uspostaviti vezu kao nekada, Emily jednog dana ranije odlazi s posla, pakira putnu torbu i kreće. Slijedeći isključivo svoj instinkt umjesto um, što joj nije nimalo bilo svojstveno, zaputi se na sjever prema planinskom gradiću u New Hampshireu. Tijekom studiranja ondje je provela ljeto u kolibi uz rijeku. Ako bi napravila zemljovid zaokreta što ih je učinila u svojem životu, ovo bi bilo mjesto gdje je prvi put pogrešno skrenula. Bez obzira na to koliko se povratak doima bolnim, Emiliy zna da baš tu mora početi ako želi dovesti u red svoj život…

Nemoguća varijanta

Ukratko, vrijeme koje je proteklo od Nemoguće varijante do Nemoguće varijante i drugih priča ama baš ništa nije oduzelo ljekovitoj osjetilnosti prve knjige, koju su nove priče i nove okolnosti objavljivanja čak i naglasile. U pandemijskoj, tjeskobnoj godini — u kojoj se Stanislav Habjan u stvaralačkom smislu doima produktivnijim i otvorenjim nego ikada ranije, s dvije izložbe i čak dvije nove knjige (Košulja na cvjetove i pjesme na struju i Vrijeme & mi: PostApoc dijalozi), dodajući i glazbu među svoje umjetničke interese u vidu glazbeno-multimedijalnog projekta Car je gol – ovu knjigu možemo čitati i kao uputu za postupanje u slučaju katastrofe, kao razigranu, utješnu književnu avanturu s (ne)izvjesnim ishodom, kao poetsku, raskošno imaginativnu protutežu zahtjevnim vremenima. Za ovaj je trenutak, trideset pet godina nakon prve objave, i trebalo biti spreman: Habjanova proza lakog sna, čelična srca, visokoga kvocijenta i širokog spektra nesputanih asocijacija, nužno je potrebna novim generacijama čitatelja. Dubravka Zima

Bitka za Trst 1945.-1954.

Pitanje pripadnosti grada Trsta obilježilo je završne operacije Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima u proljeće 1945. godine, ali se zbog neriješene situacije protegnulo i u iduće desetljeće mira. Sukob Jugoslavije i Italije oko ovog lučkog grada, s talijanskom većinom, ali i sa slovenskom većinom u okolnim mjestima, prenesen je na diplomatsko polje. Razni incidenti s vremena na vrijeme podizali su napetosti i ugrožavali mir na prostoru juga Europe. Sve što se događalo u Trstu i okolici kompliciralo je odnose Jugoslavije sa Saveznicima u prvom poratnom desetljeću.

Bogart i Seranoga

U ovoj urnebesnoj mješavini krimića, grčke tragedije i homeopatskog futurizma svijetom vladaju algoritmi, a ljudi (opet) znaju gdje im je mjesto – daleko ispod „bogova”. No to je futurizam bez budućnosti (budućnost se već dogodila, a nepoznanica je prošlost – jer se stalno mijenja), krimić u kojem se ubojstva tek trebaju dogoditi. Likovi koji izgledaju poput Bogarta, Bacall, Bergman i Warhola, ali to nisu, u lančanom reaktoru obrata i iznenađenja razmeću se šašavim tragedijama, kao u Chandlerovim krimićima. Grčke tragedije govorile su zapravo o algoritmima, sada algoritmi ispisuju novu grčku tragediju, a najvažnije je pitanje: što se događa ako spajanje ljudi (organske inteligencije) i algoritama (anorganske inteligencije) ne uspije? Junaci uvijek propadaju jer imaju „jedno oko previše”. No u svemu tome nema ničega tragičnog, ovaj roman začinje novu religiju, istinski je utješan jer potvrđuje da su ljudi iznimni baš zato što su strašni, jer nitko ne bi otvoreno bio toliko užasan kada iza njega ne bi nešto stajalo. I zaista, i stoji: u svojem dubokom zlu ljudi skrivaju i čuvaju neizmjernu ljubav da je ne bi oteo kozmički predator. U ljudima živi mrtvi bog, oni su grobnica ljubavi. No tko je predator? Distopijska komedija s mnoštvom sudbinskih odgovora na loša pitanja. Miks 2001.: Odiseje u svemiru, Stockhausena, Raymonda Chandlera, Nicka Landa, Flanna O’Briena, Euripida i Alana Forda. Pomrčina romana po kojoj će se pamtiti 23. prosinca 2020.

Mliječnom stazom

DEJAN PAVLINOVIĆ, rođen 1968. godine, profesor je engleskog i njemačkog jezika i turistički vodič iz Pule. Haiku piše od 2007. godine. Njegove su haiku pjesme objavljene diljem Hrvatske i svijeta (Japan, SAD, Njemačka, Poljska, Rumunjska…) uz mnoge osvojene nagrade i pohvale na hrvatskim i svjetskim haiku natječajima (Kusamakura-Japan, ITOEN-Japan, Vladimir Devide Award-Japan, Yamadera-Japan, Ukiah-SAD…). Objavljen je i u raznim domaćim i inozemnim haiku časopisima, novinama i portalima (Chrysanthemum, A Hundred Gourds, Asahi Shimbun, Sketchbook…). Prisutan je i aktivan na hrvatskoj i međunarodnoj haiku sceni. Kad nije zauzet svojom obitelji, poslom, putovanjima, morem, suncem, nogometom, glazbom i ostalim blagodatima života, Dejan povremeno objavljuje svoj haiku na hrvatskom i engleskom jeziku na svom SMILING CRICKET HAIKU BLOGU. Član je Svjetske Haiku Asocijacije (WHA) u Japanu.“MLIJEČNOM STAZOM – DOWN THE MILKY WAY“ je prva Pavlinovićeva zbirka, dizajnirana sa klapnama u mekom izdanju od 150 stranica (oblikovao Mauricio Ferlin) i obuhvaća 100 njegovih haiku pjesama iz razdoblja posljednjih devet godina među kojima su i one objavljene, nagrađene i pohvaljene na raznim natječajima. Zbirka je u cijelosti dvojezična (hrvatski i engleski) obzirom da piše i objavljuje na oba jezika. Predgovor je napisala velika Jane Reichhold, jedna od najvećih američkih autorica i teoretičarki haiku poezije i ostalih kratkih japanskih formi. Pogovor je napisala Đurđa Vukelić Rožić, danas jedna od vodećih haiku pjesnikinja i promicateljica haiku poezije u Hrvatskoj i široj regiji. Cijenjeni i nagrađeni pjesnici George Swede i Chen-ou Liu doprinijeli su svojim kratkim komentarima.

Pilule protiv zaborava

Pisao sam ove nekrologe, u novinarskoj brzini, a opet s neizbežnom ambicijom da nekako potraju, da prežive i nadžive povod, kontra samoj naravi novina. A zašto? Možda iz taštine, ali nadam se ipak zato što se o onima koji napuštaju naš jedini zajednički svet, a u njemu su nešto (meni, nama) značili, mora da sudi i strože i blaže nego dnevnim i tekućim povodima, ali svakako temeljitije.

Milena Dravić – više od umetnosti

Pismo ćirilica. Životna priča i umetnička biografija najveće dive jugoslovenske scene. Milena Dravić priča o svom detinjstvu, strahovima, sazrevanju, o svojoj glumi, glumcima i režiserima, o lepom i strašnom u životu na sceni i iza nje, o Draganu. O njoj govore doajeni filma, književnosti i pozorišta: Duško Kovačević, Ljubomir Simović, Radoslav Zelenović, Puriša Đorđević, Dejan Mijač, Jagoš Marković, Milan Jelić, Goran Paskaljević, Dušan Makavejev, Milan Vlajčić, Milena Zupančić, Milan Karadžić, Stefan Arsenijević, Miloš Radivojević, Branka Petrić, Zdravko Šotra, Nenad Polimac, Aleksandar Milosavljević. A od ispovednih priča najveće glumice i svedočanstava o njoj Tatjana Nježić gradi jedinstvenu raskošno ilustrovanu pripovest o umetnici blistavog dara i nesvakidašnje ličnosti, koja je dosegnula vrhove kulturnog života i stvaralaštva na našim prostorima.

Sveta i profana mašina ljubavi

Filozofkinja i književnica Jean Iris Murdoch rođena je u Dublinu 15. srpnja 1919. godine u obitelji irskih protestanata. Budući da je bila jedino dijete, odrasla je u, kako je sama izjavila, ”savršenom trojstvu ljubavi”. Obitelj se nedugo nakon Irisinog rođenja preselila u London. Kao djevojčica Iris je pohađala privatne škole u Londonu i Bristolu, a 1938. upisala je studij klasične književnosti na koledžu Somerville u Oxfordu te se aktivnije počela baviti političkim aktivizmom. Iste se godine uključila u Komunističku partiju iz koje je nakon svega nekoliko godina izašla uvidjevši, kako je naglasila u intervjuu za Paris Review 1990., „koliko je marksizam moćan i grozan u organiziranom obliku“. Kratkotrajan flert s komunizmom onemogućio joj je studij na Vassaru. Kasnije jest putovala u SAD, no, ova joj je crtica iz prošlosti uvijek uzrokovala neugodnosti. Nakon studija radila je u državnoj riznici u Londonu, a onda i za UNRRA, brinući se za žrtve rata u izbjegličkim kampovima u Austriji i Belgiji. UNNRRA je napustila 1946. i upisala postdiplomski studij iz filozofije u Cambridgeu, gdje je upoznala slavnog Ludwiga Wittgensteina. 1948. se vratila u Oxford i punih 15 godina predavala filozofiju. Njezini filozofski spisi bili su prvenstveno pod utjecajem Simone Weil i Platona od kojega je preuzela koncept Dobrog, kao i poimanje moralnog života kao hodočašća od iluzije do stvarnosti. Čvrsto je vjerovala da unutrašnji život silno utječe na moralna djelovanja pojedinca i da pisac mora biti moralist, baš kao što proza mora čitatelju biti putokaz ka moralnom ponašanju. Murdoch je u četiri desetljeća napisala čak 26 romana. Slijedeći tradiciju književnih velikana poput Dostojevskog, Tolstoja, George Eliot i Prousta, Murdoch u svojim romanima naglasak prije svega stavlja na unutarnji život pojedinca.

Jedno od nas spava

Fascinantan roman o ljubavi i gubitku. Jedno od nas spava Josefine Klougart, danske književne zvijezde i jedne od najhvaljenijih mladih skandinavskih autorica, osebujan je roman o gubitku, u svim njegovim oblicima. Naratorica, umjetnica iz Kopenhagena, dolazi u roditeljski dom na poluotok Jylland, u posjet bolesnoj majci. Istodobno prolazi bolno razdoblje nakon prekida veze te se nada naći mir u krajoliku svoga djetinjstva. Ali i tamo je opsjedaju ambivalentni osjećaji, tuga i bol jer ništa nije kako je nekada bilo. Što se promijenilo u njezinu geografskom i mentalnom krajoliku? Dok promatra snijeg koji je „prekrio sve živo i sve mrtvo“, ona iscrtava slike što se vrtlože u njezinu umu, najviše u posljednjih osam godina. U kratkim narativima ili prozno-poetskim fragmentima isprepliću se njezina sjećanja, emocije, dijelovi razgovora, tišina, i pogađaju, a katkad i šokiraju, čitatelja. Jedno od nas spava hrabar je i nekonvencionalno napisan roman, neobičnih i iznenađujućih jezičnih bravura, začudnih slika i metafora koje kao da preslikavaju misli, čulne i emocionalne doživljaje i u jeziku stvaraju sliku onoga što mi, naš život, uistinu jesmo. Jer ništa nije vječno: ljubavi se gase, naši mili umiru, prolazi sve i ostaje samo „osjećaj da se ovo više nikada neće ponoviti i istodobno utjeha zato što je tako kako je, jer i nije stvarno. Ako išta ikad jest.“

Putar i parizer

Četiri prijatelja, Domba, Ronko, Crni i Tomi, različiti koliko to slučaj rođenja u istom kvartu može učiniti, svi otprilike u drugoj polovici dvadesetih, kada se identiteti kuju i lome, kreću zajedno na more, kao nekada, kao škvadra. Ali ništa više nije isto, ni oni, ni njihovi odnosi, ni to njihovo mitsko moreno. Umjesto užitka, opuštanja i bliskosti, eskapističke epizode koja se nada tulumima, sintetskim drogama, seksu, pretjerivanju, njihovo je prijateljstvo na stalnoj kušnji. Prvi roman Jerka Mihaljevića Putar i parizer govori o generaciji odrasloj u doba interneta, navodnih globalnih mogućnosti i osobnih i socijalnih limita, i nedostatka ideala i orijentira. Mihaljević je uvjerljiv, precizan psihološki, socijalno i dramaturški, nenametljiv u tom kao da prisluškuje što ljudi govore i kao da im čita misli. Ovo je zarazan i moćan roman, novi glas nove generacije koja kreće na još jedan kratki izlet. – Kruno Lokotar, urednik

Gramatika svijeta

Gramatika svjetla – Nove izabrane pjesme Ova snažna, zavodljiva knjiga istovremeno je izvrstan uvod za nove čitatelje, kao i pouzdana rekapitulacija za one koji pjesme Carol Ann Duffy odavno vole i cijene.

Ponavljanje

Dijana Lovrić putuje iz Zagreba u samostan na Šćitu u Rami, gdje se dodiruju Hercegovina i Bosna. Ona je izvršna urednica monografije Rama-Šćit koju će, u suradnji s tamošnjim franjevcima, objaviti jedna zagrebačka izdavačka kuća. Kraj je veljače, snijeg je zameo ceste i slučaj je učinio da Dijana zastane u Duvnu, pedesetak kilometara od Šćita, i da ostane u kući Marka Kelave, čovjeka s kojim u Zagrebu živi posljednjih godinu i pol. Nakon što je dobio otkaz u novinama, Marko se zaposlio u kuhinji poznatog restorana. Njihova veza i privrženost jedno drugome dublji su nego što se čini na prvi pogled. Dijana će jednu noć provesti u snježnoj kući s Markovom majkom Ružom, sestrom Ankom, djedom po ocu Mijom i djedovom sestrom Lucom Meštrović. Otkrit će ili naslutiti potisnute obiteljske boli i sramote. Otkrit će ili naslutiti i teške tajne koje traju nad gradićem i ljudima u njemu. Riješit će i svoj neobični odnos s fra Ljubom Pavlovićem, mladim fratrom sa Šćita, koji je – zajedno sa starim fra Ivom Džaltom – određen da surađuje s Dijanom na monografiji koja nastaje dvije godine. „Ponavljanje“ Ivice Đikića roman je o ljubavi i o strahu od ljubavi, o nestancima, rastancima i o poznatim i nepoznatim grobljima nad kojima lete ptice Luce Meštrović, koje će donijeti glasove nestalih ili zauvijek odnijeti vjeru u čudo. Smješten u jednu zagrebačku i duvanjsku zimsku noć koju otvara dolazak više-manje slučajne putnice, a zatvara jedna od najpoetičnijih scena suvremene hrvatske književnosti, „Ponavljanje“, na tragu prijašnjih autorovih proza, ima diskurzivne tragove ljubavne priče, krimića i elegije nad žrtvama karaktera, podneblja i nekih ranijih povreda, premda se ne može usko svrstati ni u jednu od spomenutih kategorija. Otvorena struktura romana nameće se stoga kao jedini logičan pripovjedački izbor, jer ideja jest zaokružiti priču jedne noći, a ne ispisati nekrolog životima likova. Đikićevi junaci vođeni su nagonima, ljubavni i emocionalni odnosi su im komplicirani, rješenja zagonetki obično im izmiču a katarze se rijetko kad događaju. Kvarni su i čudesni, onakvi kakvi ljudi obično jesu.

Tajne veze

Zbirka eseja Tajne veze, s podnaslovom Slušanja, osluškivanja, posve je iznimna u svom pristupu glazbi i glazbenicima, i preko njih, nama ovdašnjima – ondašnjima i sadašnjima.

Lijevo od istoka, desno od zapada

MATIJA BOŠNJAK je komparativist književnosti i historičar umjetnosti, rođen 1991. godine u Sarajevu, koji se bavi esejistikom, književnom i pozorišnom kritikom. Prvostepeni studij komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, diplomiravši na temu elemenata ekspresionizma u Krležinoj pripovjedačkoj poetici. Potom je na istom fakultetu okončao i studij komparativne književnosti i historije umjetnosti, magistriravši na dvije teme: elementi dramske parodije na primjeru Sofoklovog, odnosno Müllerovog Filokteta i likovna tema melankolije u slikarstvu Giorgia de Chirica. Od 2015. godine radi kao tehnički sekretar časopisa za književnost i kulturu Život, a od 2019. godine kao glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i društvena pitanja Behar. U izdavačkoj kući “Connectum? iz Sarajeva zaposlen je na poziciji izvršnog urednika.