Sveta i profana mašina ljubavi

Filozofkinja i književnica Jean Iris Murdoch rođena je u Dublinu 15. srpnja 1919. godine u obitelji irskih protestanata. Budući da je bila jedino dijete, odrasla je u, kako je sama izjavila, ”savršenom trojstvu ljubavi”. Obitelj se nedugo nakon Irisinog rođenja preselila u London. Kao djevojčica Iris je pohađala privatne škole u Londonu i Bristolu, a 1938. upisala je studij klasične književnosti na koledžu Somerville u Oxfordu te se aktivnije počela baviti političkim aktivizmom. Iste se godine uključila u Komunističku partiju iz koje je nakon svega nekoliko godina izašla uvidjevši, kako je naglasila u intervjuu za Paris Review 1990., „koliko je marksizam moćan i grozan u organiziranom obliku“. Kratkotrajan flert s komunizmom onemogućio joj je studij na Vassaru. Kasnije jest putovala u SAD, no, ova joj je crtica iz prošlosti uvijek uzrokovala neugodnosti. Nakon studija radila je u državnoj riznici u Londonu, a onda i za UNRRA, brinući se za žrtve rata u izbjegličkim kampovima u Austriji i Belgiji. UNNRRA je napustila 1946. i upisala postdiplomski studij iz filozofije u Cambridgeu, gdje je upoznala slavnog Ludwiga Wittgensteina. 1948. se vratila u Oxford i punih 15 godina predavala filozofiju. Njezini filozofski spisi bili su prvenstveno pod utjecajem Simone Weil i Platona od kojega je preuzela koncept Dobrog, kao i poimanje moralnog života kao hodočašća od iluzije do stvarnosti. Čvrsto je vjerovala da unutrašnji život silno utječe na moralna djelovanja pojedinca i da pisac mora biti moralist, baš kao što proza mora čitatelju biti putokaz ka moralnom ponašanju. Murdoch je u četiri desetljeća napisala čak 26 romana. Slijedeći tradiciju književnih velikana poput Dostojevskog, Tolstoja, George Eliot i Prousta, Murdoch u svojim romanima naglasak prije svega stavlja na unutarnji život pojedinca.