Oznaka:

Crne cipele

Romkinja Vrana, pripovjedačica, uvodi nas in medias res u magičan, šarolik, „vašarski“ romski svijet: njezin cimer Ferdy umjesto isplate novca koji je pozajmio poznaniku dobiva njegovu mladu kćer Sabinu, da živi s njim i pomaže mu na štandu na buvljaku. Spletom okolnosti, Ferdy je prisiljen namijeniti Sabini drukčiju sudbinu – koja se njoj baš nimalo ne sviđa. Bježeći od života koji ju straši i zgraža, Sabina upoznaje slijepog svirača Karolka i zajedno kreću u pustolovinu koja pokrene čitav niz ekscentričnih događaja… Riječ je o romanu žanrovske fluidnosti, veoma labilnih granica. Pred nama je čas roman s krimi-elementima, a čas opet ljubavna priča i uzbudljivi roman ceste. Bajkoviti se ljubavni prizori glatko smjenjuju s turobnim i hladnim slikama kriminalnog miljea nakrcanog ubojstvima, seksualnim podvođenjem i prevarama. I upravo na kontrastu veselih scena s otužnim prizorima ljudskih sudbina autor gradi nijansama bogatu sliku temperamentnih Roma sa svom njihovom radošću i brigama koje ih tište. Vit’o Staviarsky zaslužuje pohvale za živost na jezičnoj ravni jer uz standardni, koristi i romski jezik te iskrivljeni slovački. Autor je potpuno zasluženo pobjednik “Anasoft” nagrade 2013. jer su Crne cipele dojmljiva i dinamična satira u kojoj se pred našim očima otvara sva tragikomičnost jednog udaljenog svemira koji nam je sasvim blizu.

Očevid. Upotreba slike kao povijesnog dokaza

Knjiga je nastala kao rezultat autorova bavljenja temom slike kao povijesnog dokaza na seminaru u Cambridgeu na dodiplomskom studiju. Naime, autor je proučavao svojevrsni anakronizam u europskoj kulturi koji se očituje u prikazu pojedinih povijesnih tema i ličnosti smještenih u sasvim drugo okruženje. Na brojnim primjerima iz povijesti likovnih umjetnosti pokazuje koliko je slika povijesno svjedočantvo, i kada to ona jeste, a kada nije. Knjiga sadrži brojne ilustracije, kao i izuzetno bogatu bibliografiju.

Raja

Ironiski subjekt svakodnevne komunikacije u Bosni i Hercegovini i raja kao strategija življenja Nebojša Šavija-Valha, sarajevski filozof i sociolog, proveo je istraživanje o tipu diskursa svakodnevne komunikacije bosanskohercegovačke raje, u pravilu (auto)ironijskog predznaka i načinu na koji takav tip komunikacije njenim sudionicima služi kao strategija življenja, a u kriznim društveno-političkim situacijama i preživljavanja. Autor polazi od definicije raje kao zajednice ljudi u svakodnevnom životu, nastale kao posljedica poništavanja etničkih, religijskih i drugih različitosti, kako bi se lakše izašlo na kraj s identitetskom ambivalencijom u etnički i religijski heterogenom društvu. Pri tome ironija i autoironija kao temeljna diskurzivna sredstva služe kao taktika izbjegavanja stvarnih neprijateljstava. Istraživanje je provedeno u Sarajevu, metodom intervjua, a na temelju dobivenih rezultata autor je definirao fenomen sarajevske raje, njenu strukturu i strategije djelovanja u povijesnom i društvenom kontekstu.

Sreća ili kako biti svoj

Sreća dolazi iz nas samih. Ona tako predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Moussa Nabatti, psihoanalist, terapeut i doktor psihologije na Pariškom sveučilištu, autor je brojnih djela, a za ovu knjigu je 2007. dobio francusku nagradu za najbolju knjigu s područja psihologije. Autor započinje štivo sljedećim pitanjem: „Koju psihološku definiciju sreće predložiti da bude dovoljno odvojena od filozofskih, moralnih i religioznih, spekulativnih i apstraktnih promišljaja?“ Nadalje tvrdi da sreća dolazi iz nas samih. Ona tako predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećanju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi, nastavlja autor,u zadovoljstvu življenja , u težnji i žudnji da postojiš , živ među živima, a ne u užitcima života. Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanju identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj, nisi zatočen ni uključen u psihički život drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštivanje razlika i odstojanja. Biti svoj znači moći osjetiti, misliti, odabirati, željeti odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastit račun, sa svog istinskog položaja, svjestan svog uloga i odgovornosti u svemu tome.

Vincent van Gogh : Drawings

Rare Johannes Van Der Wolk / VINCENT VAN GOGH Drawings 1st Edition 1990 [Paperback] Johannes Van Der Wolk, Et Al Paperback – January 1, 1990 by Et Al Johannes Van Der Wolk (Author)

Vincent Van Gogh : Paintings

Vincent Van Gogh: Drawings Paperback – January 1, 1990 by Johannes Van de Wolk (Author), Profusely illustrated (Illustrator)

871 dan

Povodom 75 obljetnice proboja opsade Lenjingdrada. S ruskog prevela Irena Mikulaco. Ilustrirano c/b fotografijama.

Dječak iz Toskane

Britanski pilot, aristokrat Hugo Langley 1944. padobranom se spušta iz pogođenog aviona u zelenilo okupirane Toskane. Teško ranjen, skriva se od Nijemaca među ruševinama starog samostana i pronalazi ljubav u naručju mještanke Sofije Bartoli. No, njihovu ljubav koja se tek rađa razori izdaja.Gotovo trideset godina poslije, Hugova kći, koja ga je uvijek smatrala hladnim, dolazi kući na selo organizirati njegov pogreb. Među njegovim privatnim stvarima pronalazi neotvoreno pismo adresirano na Sofiju. Otkriće je ostavi bez daha. Dok se i sama oporavlja od emocionalne izdaje i svoje psihičke rane, Joanna kreće na put iscjeljenja u Toskanu kako bi bolje razumjela svojega oca i njegovu povijesti – ali i samu sebe. Uskoro otkriva kako bi mnogi voljeli da se prošlosti ne dotiče, ali stigla je predaleko da očeve tajne ostavi skrivene… O autorici romana Dječak iz Toskane: Da je Rhys Bowen rođena pripovjedačica, već znamo. Od briljantnih karakterizacija likova do čarobnjački vješto složenih priča – ona je sjajna književnica. Ali ovom knjigom, Rhys je nadmašila samu sebe. Dječak iz Toskane dirljiva je priča o ljubavi u vihoru rata ispričana kao napeta potraga za istinom, kad se konačno zapretene tajne počinju raspletati. Dječak iz Toskane suočio me je s nemogućim: nisam knjigu željela pročitati do kraja, a nisam je ni mogla ispustiti iz ruku. – Brava, Rhys Bowen, brava! Jacqueline Winspear, autorica bestselera Čitatelji koji uživaju u pričama o Drugom svjetskom ratu i talijanskoj ruralnoj kulturi bit će oduševljeni ovom pričom prave majstorice žanra. – Literary journal Dodajte nam kruh, masline i vino. A onda i knjigu Dječak iz Toskane da u svemu tome skupa uživamo. – Američki javni radio Ako ne možete odmah u Italiju, ovo je tome najbliže… -Hellogiggles Odlično strukturirana knjiga s uvjerljivim likovima, sa svim njihovim prednostima i manama, da se osjećamo kao da smo doista s njima sjeli i popili čašu vin santa. – Društvo za promicanje povijesnih romana

Žene drage srcu mom

Zašto je Isabel Allende feministkinja? U neodoljivoj mješavini humora, pronicavosti i mudrosti, ovaj je ogled ujedno i osobna priča o životu posvećenu borbi za pravedniji, ravnopravan svijet žena i muškaraca. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, u atipično feministički orijentiranu časopisu za onodobni Čile, Allende je počela pisati kolumnu u kojoj je ismijavala mačizam svojih sunarodnjaka. To je razdoblje plodonosna čitanja i pisanja oblikovalo osebujan jezik kojim će se ubuduće sukobljavati s patrijarhalnim autoritetima. Nakon cjeloživotne feminističke borbe na području književnosti i publicistike, putem istupa u javnosti i rada u svojoj zakladi, u ovom memoarskom tekstu Isabel Allende razmatra vlastita iskustva sa seksizmom, ali i priče drugih žena koje su muškarci ugnjetavali. Tko su žene kojima se najviše divi? Što žene žele? Što je ključno za njihovu borbu? Kakvu svijetu težimo i kakve on žrtve od nas traži? S više od 74 milijuna prodanih knjiga, romansijerka i feministkinja Isabel Allende jedan je od najčitanijih svjetskih pisaca. Rođena u Peruu i odrasla u Čileu, međunarodnu je slavu stekla već prvim romanom Kuća duhova (1982.). Otad je objavila više od dvadeset bestselera, koji su poželi zavidan kritički uspjeh. Među njima se ističu O ljubavi i sjeni, Eva Luna, Kći sudbine, Otok pod morem, Paula i U jeku zime. Njezina su djela prevođena na više od četrdeset jezika: zabavna i poučna, prepliću maštovite priče s povijesnim događajima. Uz književni rad, Isabel Allende aktivno se zauzima za ljudska prava. Nakon smrti kćeri Paule 1996. u njezino je ime osnovala dobrotvornu zakladu za potporu ženama diljem svijeta. Primila je petnaest počasnih doktorata i nagradu za životno djelo PEN-a, a Barack Obama dodijelio joj je Predsjedničku medalju slobode, najveće civilno odličje SAD-a.