Orkanski visovi, sv. 1-2

Prvorazredni »ljubić« i neupitni klasik – općeprihvaćena je percepcija čitalačke publike i kritike Orkanskih visova, znamenitog romana Emily Brontë iz 1847. godine koji svojom osobitom, upravo specifičnom kvalitetom, i »specifičnom težinom«, pa i omiljenošću, osjetno nadmašuje prosjek književne produkcije svoga doba. Orkanski visovi su razmjerno rani izdanak viktorijanske književnosti i razmjerno kasni odraz tzv. gotičke tradicije, pa je i okružje nešto »mračnije«, no svejedno iz njega prosijava gotovo nadnaravni sjaj ljubavi koja, unatoč svemu, pa i smrti, živi vječno. Vječno će, izgleda, živjeti i ova knjiga, ponajviše zbog intenzivne i dotad nedočarane emocionalne drame koju je Emily Brontë neobično snažno i uvjerljivo opisala. Zanimljivo je da je roman tako »orkanskog« dramskog naboja i složene psihološke karakterizacije likova – u prvom redu demonske naravi glavnog lika Heathcliffa, koji iskazuje dotad nezapamćenu silinu gnjeva, bijesa i obijesti – napisala djevojka od nepunih trideset ljeta, koja će svoj kratki život završiti netom nakon dovršetka svoga jedinog djela. Tako je iza djevojke krhka zdravlja ostala besmrtna knjiga koja svako malo »vampirski« oživi preko brojnih novih izdanja, adaptacija, reinterpretacija ili citata na filmu, stripu, glazbi, književnosti… – prisjetimo se Bunuelove obrade u filmu Ponori strasti iz 1954., ili razvikanijeg glazbenog »čitanja« Kate Bush u hit-pjesmi Wuthering Heights iz 1978., dok je mlađi čitatelji ponovno otkrivaju preko hiper-popularnog serijala Sumrak Stephenie Meyer.