Tri reda ili imaginarij feudalizma

Studija se bavi načinima na koje su srednjovjekovni, učeni, uglavnom crkveni, ljudi promišljali društvo u kojem žive, kako su imaginirali da je ono ustrojeno ili kako bi trebalo biti ustrojeno. Prateći evoluciju tog imaginiranja, Duby se usredotočuje na prijelomno 11. i 12. stoljeće, no ukupni kronološki obuhvat knjige mnogo je širi: svoju povijest feudalne ideologije Duby započinje s izmakom rimske antike, sa svetim Augustinom, papom Gelazijem I. i Pseudodionizijom Areopagitom. Od njih započinju dvo-, tro- i četveročlane diobe čovječanstva na redove, razrede, klase ili staleže pomoću kojih su kršćanski mislioci na latinskom zapadu pokušavali pojmiti društva kojima su pripadali. Duby slijedi mijene i permutacije složenog ideološkog aparata kojim su se na srednjovjekovnom zapadu željele protumačiti i opravdati ovozemne hijerarhije i njihov odnos prema vječnim hijerarhijama u kršćanski pojmljenoj onostranosti. Tek se u ranom 11. stoljeću pojavljuje zamisao o čovječanstvu skladno razdijeljenom na vršitelje triju komplementarnih i uzajam¬no korisnih funkcija: na one koji mole, one koji ratuju i one koji rade. Duby je na temelju analize ekonomskog, političkog i kulturnog života toga razdoblja pokušao odgovoriti na pitanje zašto se ta trofunkcijska podjela društva ukorijenila na sjeveru Francuske od 11. do 13. stoljeća. GEORGES DUBY (1919. – 1996.) francuski je medijevist svjetskoga glasa, čiji je rad najjače obilježio procvat istraživanja europskoga srednjovjekovlja, Jedan od najistaknutijih predstavnika nouvelle histoire, škole nastale u okviru časopisa Annales. U njegovu bogatom opusu najpopularnija su mu djela Vrijeme katedrala iz 1976. te Ratnici i seljaci iz 1973. Ipak, studija Tri reda ili imagmarij feudalizma, prvi put objavljena 1978., njegovo je ključno djelo te njegova najambicioznija i najpoznatija knjiga.