Žena

Nastov nije mačak u vreći: Esterhazy voli stvari nazivati njihovim imenima. Djelo doista govori o ženi, ili o ženama, ili o jednom muškarcu. (Naime, kako ju/ih muškarac zamišlja.) Dakle, o nama je napisana. O tijelu. O izdaji tijela. O zamršenoj jednostavnosti naših odnosa. O carstvu čula, o onome času kad smo na vrhuncu ili se nalazimo pod njegovim nogama. (Pri čemu nije svejedno kakve su noge.) Esterhazy se u ovoj svojevrsnoj intimnoj biografiji bavi mnoštvom raznolikih muško-ženskih odnosa: od veze s ljubavnicom, suprugom, prijateljicom, kolegicom (lijepom, odbojnom, vjernom, buntovnom, privlačnom, pohlepnom,…) do povezanosti s majkom, pri čemu razotkriva svijet svakodnevice u kojem klišeizirani izrazi, poze i gluma nadomještaju prirodnu ljudsku komunikaciju. Inteligentna i duhovita, ova je knjiga himna ženi, no istodobno i poziv na propitivanje mnogih predrasuda o erotičnom.