Nulti broj

Novinarska redakcija kao jazbina iz koje se lansiraju spinovi. Novine pokrenute ne radi informiranja nego radi manipuliranja i diskreditiranja i, najvažnije, zato da bi vlasnik imao idealno oružje za ucjenjivanje moćnijih od sebe i ulaznicu za povlašteni krug gdje se izvrsno zarađuje. Novinar koji hoda zakutcima Milana rekonstruira okolnosti Mušsolinijeve smrti i paranoično ih povezuje s najmračnijim urotama i pokoljima koji su obilježili talijanske olovne godine terorizma. Ljubavna priča dvoje gubitnika, prezrela i nerealizirana pisca i novinarke koja mora konfabulirati o nježnim prijateljstvima slavnih, a plače na Beethovenovu Sedmu. Čuveni talijanski pisac radnju svog novog romana smjestio je u novinsko uredništvo u Milanu 1992. Triler je to o novinarstvu i svijetu u kojem živimo, realističan i kad se doima satiričnim, kroničarski zastrašujući. Prepoznatljivi je to Eco u kojem autor Imena ruže i Foucaultova njihala, baveći se nekim od svojih omiljenih tema – mračnim svijetom medijske politike, teorijama zavjere i lažnim mitovima – ispisuje uvjerljivu i, na žalost, točnu analizu našeg doba.