Prvih deset godina razvoja sustava azila u HR

Prvih deset godina razvoja sustava azila u Hrvatskoj (s osvrtom na sustave azila u regiji). Osim bremenitih i još uvijek ne posve riješenih prognaničkih, izbjegličkih i povratničkih pitanja u Hrvatsku već više od petnaest godina pristižu i svojevrsne „nove izbjeglice“, tražitelji zaštite i utočišta – tražitelji azila. U srpnju 2013. navršilo se deset godina od donošenja prvog Zakona o azilu u RH. Sustav azila razvio se kao odgovor na prilagodbu hrvatskoga zakonodavnog i institucionalnog okvira instrumentima međunarodnoga izbjegličkog i humanitarnog prava u svrhu priznanja i zaštite izbjeglica koje u Hrvatskoj zatraže utočište. Sustav zaštite izbjeglica u Hrvatskoj počeo se razvijati još 1991. sukladno Zakonu o kretanju i boravku stranaca. No prvi je zahtjev za azil u RH bio registriran tek 1997. i do stupanja na snagu prvog Zakona o azilu 1. srpnja 2004., dakle od 1997. do 2004., tražitelji su mogli dobiti tzv. mandatni status zaštite koji je osiguravao UNHCR. Od početka primjene prvog Zakona o azilu do dana ulaska Hrvatske u EU bilo je ukupno gotovo 4000 zahtjeva za azil u RH. U proteklom je desetljeću institut azila prolazio kroz formativnu i prilagodbenu fazu kako bismo danas imali sustav koji je na normativno-pravnoj razini gotovo potpuno usklađen s europskom pravnom stečevinom u području azila, migracija te zaštite ljudskih i izbjegličkih prava. Na institucionalnoj razini sustav se još uvijek prilagođava kako bi što bolje odgovorio na potrebe tražitelja azila i sad već respektabilnog broja priznatih izbjeglica – azilanata i osoba pod supsidijarnom zaštitom. U situaciji kada se broj tražitelja, kao i neregularnih migranata, iz godine u godinu kontinuirano povećava zbog ratnih i vojnih sukoba u zemljama Bliskoga i Srednjeg istoka te područjima sjeverne i centralne Afrike, sustav azila u Hrvatskoj danas se nalazi pred izazovom kako odgovoriti na povećanje broja zahtjeva te na sve veće potrebe za integracijom sve heterogenije grupacije tražitelja azila i azilanata u vrijeme pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Zbornik je nastao u sklopu znanstvene suradnje Instituta za migracije i narodnosti (IMIN), kao javne znanstvenoistraživačke institucije koja se bavi i temama azila, te Centra za mirovne studije u Zagrebu (CMS), kao organizacije civilnog društva s dugogodišnjim iskustvom u radu na temama azila kroz javnozagovaračke i istraživačke prakse te izravni rad s tražiteljima azila i izbjeglicama. Zbornik smjera upoznavanju znanstvene i šire javnosti s temeljnim pojmova i procesima koji se tiču tema azila u Hrvatskoj. S druge strane, nastoji pridonijeti produbljivanju recentnih istraživanja aktualne problematike pitanja azila u Hrvatskoj i regiji. * * * Autori svih radova pokazali su iznimnu kompetentnost i izvrsno poznavanje problematike izbjeglica, prvenstveno tražitelja azila, ne samo u teoriji, nego i posebice u praksi, počevši od djelovanja državnih organa Republike Hrvatske i drugih država Regije, nevladinog sektora, sve do poznavanja konkretnih problema s kojima se izbjeglice svakodnevno susreću u državi prihvata bilo u svojim kontaktima s tim organima, ili kroz kontakte i percepciju građana države prihvata o njima.