Ljepše izdaleka

Yugo 45 neće upaliti. Povučem čok i napumpam malo gas na suho. Nakon tri okreta ključa motor prihvati poziv. Dok se grije, stružem tanki sloj leda s prozorâ. Obrišem šajbu iznutra. Kad istjeram auto iz garaže, otvorim Mariji vrata te iziđem dogurati i okačiti prikolicu. Izvezemo se iz dvorišta, zatvorim kapiju i krenemo. Prebacim u drugu, ali uskoro u nozi na gasu izgubim osjećaj kontrole jer se mjenjač, uz kratko režanje motora, vrati u ler. Ponovno ubacim u drugu, ali dogodi se isto. ‘Druga baš ne hvata’, ispali Marija. ‘Valjda ti Milan za boravio reći.’ Vratim u prvu, vozim do trideset na sat i prebacim izravno u treću. Auto počne posustajati pa jače stisnem gas. Prolazimo semafore netom prije jutarnje gužve, magla se ne diže i oboma nam se vidi dah jer ne radi grijanje. ‘Dobro tebi ide vožnja’, zadovoljna je Marija kad iziđemo na Biljsku cestu. ‘To je zato što sam dobar vozač.’“