Od Raklja do Londre

U ovoj su knjizi prikupljeni feljtoni, putopisi i reportaže koje je Mate Balota objavljivao u tisku između dva svjetska rata. Glavna im je tema Istra i njeni ljudi, a gotovo svi su nastali iz pozicije pisca koji se vraća u rodni kraj i bilježi događaje i promjene koje pritom zamjećuje. Iako je ta pozicija za samog Balotu bila vrlo bolna, upravo mu ona daje prednost da svaku pojedinost za svog povratka bolje i življe zamijeti i zapiše. Knjiga je podijeljena u četiri cjeline. U prvoj su objavljeni Balotini rani radovi, sedam članaka nastalih između 1917. i 1923. godine. Svoj prvi članak Mate je objavio u Hrvatskom listu u Puli 12. prosinca 1917. pod nazivom Bijeda u Istri, ali mu ga je cenzor iskrižao te je objavljen bez potpisa. Nedugo zatim objavljen mu je članak Dopis iz Rakija, prvi tekst u ovoj knjizi. Već iduće godine Balota sam uređuje i piše gotovo sve članke u Hrvatskom listu, od kojih su u knjigu uvršteni Od Raše do Pule i Od Pule do Raše i preko Raše. Svoje radove nikad ne potpisuje s Mijo Mirković, već koristi razne pseudonime, poput Mirko Morsky, Franina, Brace, Frane Lončarov, Zvane iz Takale i, naravno, Mate Balota. Posljednji članak u Hrvatskom listu, uvodnik Veli Jože, objavio je 16. studenog 1918. godine. Iduće se godine upisuje na Filozofski fakultet u Zagrebu, a dvije godine kasnije odlazi u Njemačku, u Frankfurt na Majni, gdje 1923. stiče diplomu doktora ekonomskih znanosti. Za vrijeme studija u Njemačkoj Balota je bio dopisnik triju listova; zagrebačkog Riječi, praškog Ceske slovo i bratislavskog B.Z. am Abend, a povremeno piše i za Novosti i Mladu Jugoslaviju iz Zagreba, te Staru našu slogu i Istarsku riječ iz Trsta. Upravo iz tog su razdoblja i četiri preostala naslova prvog dijela knjige, U vlaku od Trsta do Pule, Istarske nevolje, Teški dani i Put barba Mate preko kunfina. Drugi dio knjige nosi naziv Istra se mijenja, što je ujedno i naziv serije feljtona koje je Mate Balota objavljivao u zagrebačkom časopisu Istra 1937. i 1938. godine pod pseudonimom Miho Krvavac. Objavljeno je ukupno dvanaest feljtona, od kojih je jedanaest uvršteno u ovu cjelinu, dok je osmi po redu, Na putu s majkom, uvršten u treći dio knjige. U to je vrijeme Balota živio u Subotici, gdje predaje na Pravnom fakultetu. Feljtoni su nastali nakon njegovih posjeta sad već jednoj sasvim drugačijoj Istri, a u njima je najjasnije došla do izražaja simbioza minucioznog istraživača i autentičnog lirika, karakteristika svih njegovih proznih ostvarenja. Treći dio knjige nazvan je Na putu. U tom naslovu ima puno simbolike, jer Mate je Balota zapravo cijeli svoj život proveo na putu, razapet između rodne Istre i europskih gradova i metropola u kojima je trenutno boravio. Svoje prvo izbivanje od kuće, kada je kao mali od broda, star samo devet godina, plovio za Italiju, opisao je tridesetak godina kasnije u putopisu Put u Ravenu. Sredinom tridesetih vratio se u rodni Rakalj, zajedno s cijelom familijom, na svadbu svoje sestre, iz čega je nastala reportaža Na piru moje sestre, prikaz nestajanja jednog vremena i njegovih običaja. Cjelinu završavaju intimno i dirljivo pismo Razgovor s mrtvim kumom te reportaža iz Londona Ča je pusta Londra, iskrena ispovijed iz grada u kojem se, kao uostalom ni u jednoj drugoj europskoj metropoli, Mate Balota nije mogao pronaći. Prva tri dijela knjige čine svojevrsnu cjelinu, dok četvrti dio djelomice odstupa od nje. U njemu priređivač knjige donosi poveći rad o Matiji Vlačiću, velikom Labinjanu kojem se Balota neizmjerno divio i kojem je posvetio velik dio života. Rezultat toga su tri vrijedne knjige o njegovom životu i radu. U ogledu koji se nalazi u knjizi, Matija Vlačić iz Labina, opisano je vrijeme i ljudi koji su živjeli u Vlačićevom Labinu, tako da se i on dobrim dijelom naslanja na sve prethodne radove u ovoj knjizi.