Time Lapse

Sedmi po redu roman Midhata Ajanovića Ajana na određen način je i završnica kompletnog ciklusa u kojem ovaj vrstan autor promišlja o Bosni, njenim ljudima i njihovom nesretnom usudu koji ih prati kroz stoljeća teškog života na ovim podnebljima. Za najnoviji roman pod nazivom “Time lapse” ujedno se može reći da je i završetak trilogije koju još čine romani “Portret nacrtan ugljenom i kišom” i “Salijevanje strave”. Iako je riječ o sasvim novom književnom djelu sa bitno različitim tematskim, stilskim i estetskim dometima, ipak se ono u biti nastavlja na dosadašnja dva posljednja Ajanovićeva djela i zajedno s njima moguće je vršiti određene komparacije i analizirati ih u kontekstu jedinstvenog i cjelovito zamišljenog i osmišljenog romanesknog opusa. Prema riječima autora, ovim romanom završava svoj prozni interes za bosansku problematiku i okreće se nekim drugim temama jer je iscrpio sve što je htio reći i na taj se način odužio svojoj bivšoj domovini. U romanu “Time lapse” Ajanović po tko zna koji put potvrđuje da je vrstan pripovjedač koji iziskuje pažljivoga i iskusnoga čitatelja – naime, radnja njegovih romana u pravilu nisu linearne, već imaju oblik narativnog mozaika. Ajanović namjerno postupno montira djeliće priče tako što neprestance miješa prošle i aktualne događaje, stoga se konačni dojmovi tek na kraju posve slegnu i stvaraju nepatvorenu impresivnost u čitatelja. Budući da je Ajanović poznat kao filmolog i filmaš, nimalo ne čudi činjenica da znalački koristi fragmentarno pripovijedanje.