Sjene na travi

Knjiga Sjene na travi kronološki slijedi slavnu autobiografiju Karen Blixen Moja Afrika i na neki način zaokružuje njezin afrički ciklus. Naime građu za ovdje objedinjene četiri pripovijetke – Farah, Barua a Soldani, Velika gesta i Jeka s uzvisina – uzela je iz vlastita života koji je dobrim dijelom prve polovice 20. stoljeća provela u Keniji, gdje je imala plantažu kave i farmu. Može se reći da su te priče nastavak Moje Afrike, ali drugim sredstvima: autorica je s prostorne i vremenske distance dopisala sve ono što je u autobiografiji tek naznačila. Dok je Moja Afrika stvarana na temelju svježih otisaka u sjećanju, s nevelikim vremenskim odmakom, ove priče donose poznatim afričkim junacima i krajolicima sjenu, odnosno dušu koja ih je oplemenila tuđim glasovima, citatima, ritmovima i tajanstvenim mirom. Dok je u autobiografiji, recimo, malo pisala o svojim slugama, ovdje je mnogo stranica posvetila upravo njima, osobito Somalijcu Farahu (po kome je i naslovljena prva priča). On je sluga, ali i puno više od toga: on je oslonac na nepoznatom tlu, zaštitnik i vodič kroz carstvo tajanstvenih znakova. Opisujući Faraha, njegove poglede, odjeću, podrijetlo i vještine, autorica ga pretvara u simbol, u besmrtan lik iz riznice svjetske kulture. Ostale tri pripovijesti također govore o događajima na farmi, lovu, snovima, smrti… Blixen u njima varira nosive teme iz Moje Afrike, diskretno podsjeća na vlastite pripovijetke s fantastičnim zapletima te oponaša biblijske parabole i podastire mnoštvo aluzija na djela iz svjetske književnosti kojima čitatelja uvlači u beskrajnu igru otkrivanja novih značenja. Niz sjećanja na sretne dane provedene u Africi autorica povezuje jakim esejističkim pasažima o plemenima Kikuja i Masaja, njihovim običajima i mitovima, što ovom djelu pridaje posebnu draž i dignitet poštovanja Drugoga.