Pirovanje; Vita nuova; Praznine

Tekst kojega se Bohumil Hrabal toliko bojao – napisan očima ljubljene žene – nastao je u razdoblju od 1982. do 1985. godine. Radi se o opsežnom djelu u tri toma: Pirovanje, Vita nuova i Praznine. Cjelina se slobodno nadovezuje na trilogiju Gradić pored vode (Ostrišci, Krasobol, Harlekinovi milijuni) u kojoj se pisac vratio u izgubljeni raj nymburškog djetinjstva, u gradić u kojem je doživio kraj zlatnih vremena, kraj starog načina života. Priča nam o ljubljenoj majci, o ocu Francinu i stricu Pepinu, najvažnijem maštoljupcu cijelog pripovjedačkog djela. U našoj novoj autobiografskoj trilogiji autorova žena Eliška opisuje i komentira praško razdoblje svojega muža i njegove klape, počevši pedesetim godinama i završavajući prvom polovicom sedamdesetih. Za razliku od pedesetih godina (kad su nastale sve prvobitne verzije kasnije objavljenih knjiga) i sedamdesetih godina (koje su našle svoj odraz u Suviše bučnoj samoći i u Svečanostima visibaba inspiriranih kerskom atmosferom) Hrabal je šezdesetih godina gotovo posve zašutio: bilo je to nepovoljno i nemirno doba. To znači da se ovom Trilogijom poslije dvadeset godina vraća temi o razdoblju tako važnom za cijeli češki narod.